- 1 -              Revd 3764/2023-2

Broj: Revd 3764/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. H. OIB ... iz V. L., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika E. o. d.d. OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1784/2021-3 od 19. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovi broj Pr-30/2020 od 8. studenoga 2021., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, kao neosnovan. 

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1784/2021-3 od 19. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovi broj: Pr-30/2020 od 8. studenoga 2021.

2. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio dva pravna pitanja, a ona glase:

              "1. Je li za isključenje odgovornosti tuženika u smislu čl. 4 st.1 točke 7 Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, u smislu svjesnog obavljanja djelatnosti protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja ta djelatnost (odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police) potrebno da je tužiteljica tu djelatnost obavljala uz običan ili krajnji stupanj nepažnje?

              2. Postoji li doprinos tužiteljice nastanku vlastite štete ukoliko radni nalog obavi znajući da je radno sredstvo kojim ga mora obaviti – neadekvatno i neispravno?"

2. 2. Tvrdi da je pobijana presuda u suprotnosti s stavom revizijskog suda iznesenim u odluci broj Revr-828/2017-2 od 13. studenoga 2019., te se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-635/2010 od 25. travnja 2013., U-III/374/2008 od 27.10.2010., U-III/1423/2004 od 12.03.2007., U-III-350/07 od 09.03.2011.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Nižestupanjskim presudama tužiteljici je dosuđena naknada štete zbog ozljede na radu, zbog propusta njezinog poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, a koju je obvezan nadoknaditi tuženik, kao osiguratelj tužiteljičinog poslodavca. Prema utvrđenjima nižestupanjhskih sudova tužiteljica je postupala s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječno pažljiv radnik u identičnoj situaciji, te da ona nije napravila nikakav propust u provođenju pravila zaštite na radu, a da tuženik nije dokazao da bi na strani tužiteljice bilo doprinosa nastanku štete niti da bi tužiteljica postupala neoprezno, ili da bi na njezinoj strani postojala obična li krajnja nepažnja, niti namjera.

6. Tuženica u podnesenom prijedlogu za reviziju navodi da je kod tužiteljice postojala barem obična nepažnja i da je trebalo utvrditi doprinos tužiteljice nastanku štete i za taj doprinos umanjiti naknadu. 

8. U odluci Revr-828/2017-2 od 13. studenoga 2019., na koju se poziva tuženik izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:

              "Osnovano navodi revident da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete jer je postupao s običnom nepažnjom pa ne postoji razlog isključenja odgovornosti predviđen odredbom čl. 1067. ZOO" (...) "sudovi nepravilno zaključuju da je za postojanje doprinosa oštećenika nužno da je postupao s krajnjom nepažnjom ili namjerom, već je dovoljna njegova nepažljiva, nesmotrena radnja koja je isključivo uzrokom nastanka štete u konkretnom slučaju".

9. 1. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova tužiteljica nije postupala ni s običnom nepažnjom, te se postavljenim pitanjima zapravo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i ocjena provedenih dokaza, pri čemu ni jedno postavljeno pitanje nije usmjereno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a.

9. 2. Upravo iz tih razloga postavljena pitanja polaze od činjeničnih utvrđenja koja nemaju podlogu u spisu pa zato ona ne mogu ni biti važna pitanja jer od njih ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja iz navedene revizijske odluke. Neosnovno je stoga i pozivanje tuženika na odluke USRH i na povredu prava na pošteno suđenje.

10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. studenoga 2023.