Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-292/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog NŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K- 225/2020-38 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NŽ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi NŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to na ime paušala iznos od 100,00 eura, a također je na temelju čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP-24 dužan nadoknaditi nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o kojoj visini troškova će se odlučiti posebnim rješenjem.
1.2. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP-24 stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-225/2020-3 od 14. kolovoza 2020.
2. Protiv te presude je optuženi NŽ putem branitelja Gorana Gatare, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da je preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-339/2025 od 15. svibnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 optuženik samo djelomično reproducira tekst navedene zakonske odredbe, bez ikakve konkretizacije i pobližeg obrazloženja, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud osporenu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 na koju se žalitelj uopćeno poziva.
7. Iz sadržaja predmetne žalbe posve je evidentno da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome jedino osporavaju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja koja čine osnovu njegove osuđujuće presude. U tom smislu optuženik u žalbi u bitnome upozorava na određene razlike u iskazivanjima oštećenog ŠŽ i svjedoka UŽ te ukazuje da se iz snimke nadzorne kamere na koju se poziva prvostupanjski sud ne vidi da je optuženik kritične zgode zastao svojim vozilom na pješačkom prijelazu koji se nalazi ispred trgovačkog centra Lidl, odnosno mjesta na kojem se nalazio oštećenik. Drugim riječima, da spomenuta snimka, suprotno zaključku suda prvog stupnja, ne potkrjepljuje oštećenikovu verziju inkriminiranog događaja. Stoga žalitelj drži da je sud prvog stupnja pogrešno našao dokazanim da je počinjeno kazneno djelo prijetnje za koje je proglašen krivim.
8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koji predmetnom žalbom nisu dovedeni u razboritu sumnju.
8.1. Ponajprije treba reći da sud prvog stupnja nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost i istinitost iskaza oštećenog ŠŽ koji optuženika rezolutno neposredno tereti za konkretno kazneno djelo prijetnje, a čije svjedočenje je na posredan način potvrđeno kazivanjem neutralnog svjedoka UŽ, kojem je oštećenik ispričao što mu se kritične zgode dogodilo, uz napomenu da je potonji svjedok primijetio da je oštećenik tom prilikom bio nervozan i u strahu. Osim toga optuženik u svojoj obrani, a niti u žalbi, nije dao nikakav konkretan i provjerljiv razlog zbog kojeg bi ga oštećenik lažno teretio za predmetni delikt, tim više što ništa ne upućuje da se njih dvojica od ranije poznaju i da imaju nekakve od prije neraščišćene račune. Nadalje, oštećenikova verzija događaja uvjerljiv je nastavak nespornog ranijeg verbalnog sukoba između njega i optuženika koji se netom prije zbio, pri čemu je iz snimke koja se nalazi u datoteci broj 167 vidljivo da se optuženik tijekom komunikacije hvata za spolovilo. Isto tako oštećenik svjedoči o prijetnji koja je uistinu posebna i u tolikoj mjeri specifična da se objektivno ne očekuje da bi bila rezultat konfabulacije. Naposlijetku, točno je da je svjedok UŽ izjavio da ne poznaje oštećenikovu suprugu i da je kritične zgode nije vidio, što je u suprotnosti s tvrdnjom oštećenika da je nakon inkriminiranog događaja ušao u Lidl i rekao ženi što mu se dogodilo, a da je tamo bio i zaštitar (UŽ) koji je to čuo, međutim ta nesuglasnost odnosi se na nevažan, efemeran detalj i u biti nije takvog značaja i kvalitete da bi dovela u ozbiljnu sumnju vjerodostojnost iskazivanja oštećenika i imenovanog svjedoka glede ostalih odlučnih činjenica.
8.2. Što pak se tiče snimke konkretnog događaja koja je pohranjena u datoteci broj 171, a na koju upire žalitelj, valja mu odgovoriti da je na istoj vidljivo da je optuženik na kritičnom mjestu ispred pješačkog prijelaza unekoliko smanjio brzinu i da je objektivno bio u mogućnosti pokazati oštećeniku predmetni pištolj, kako to u konačnici proizlazi iz obrazloženja osporene presude.
8.3. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika iz ove žalbene osnove također nije prihvaćena.
9. Povredu kaznenog zakona optuženik ne obrazlaže, zbog čega je ovaj sud drugog stupnja osporenu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo na koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presudu u povodu uložene žalbe.
10. Sukladno čl. 478. ZKP-25 ovaj je žalbeni sud ispitao pobijanu presudu i u pogledu odluke o uvjetnoj osudi, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud valjanom ocjenom olakotnih okolnosti da optuženik ranije nije bio osuđivan i da je otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi, dok otegotne okolnosti nije utvrdio, ispravno postupio kada je optuženiku za konkretno kazneno djelo izrekao uvjetnu osudu, jer je prema uvjerenju ovoga suda drugog stupnja takva kaznenopravna sankcija u svakom pogledu, dakle, i po vrsti i mjeri kazne na koju je osuđen i po trajanju vremena provjeravanja, primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.
11. Slijedom svega iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 donijeti odluku kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
