Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1287/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josip Grubišić u pravnoj stva ri tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja , izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2423/2023-66 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2423/2023-66 od 20. lipnja 2024. u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 601,48 eur.

II. Preinačava se navedena presuda u toč. I. izreke, u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 3.872,70 eura kao i u odnosu na toč. III. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.842,44 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjem dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svojoj posljednjoj glavnoj operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.872,70 eur u roku 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.241,68 eur.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.842,44 eur sa zateznim kamatama, pod toč. II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka i pod toč. III. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 4.241,68 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev u odnosu na troškove preko dosuđenog iznosa odbija.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbi, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.842,44 eur, koji iznos je tužitelj kao osiguravatelj tuženika, isplatio oštećeniku ČU, temeljem sklopljene sudske nagodbe u predmetu istog suda poslovni broj Pn-2181/12, na ime naknade neimovinske štete, parničnih troškova i provedenog vještačenja, nastale uslijed prometne nezgode koja se dogodila 3. svibnja 2011. i za koju je prema tvrdnjama tužitelja suodgovoran tuženik.

5. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je 3. svibnja 2011. u Zagrebu došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tuženik, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod tužitelja, te ČU, koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka],

- da je DU pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-8393/11 proglašen krivim i kažnjen za nastanak predmetnog štetnog događaja, te tuženik jer je iste zgode upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i bio pod utjecajem alkohola što je utvrđeno alkometrom koji je reagirao 1,01 g/kg,

- da je pravomoćnom presudom poslovnog broja Pn-3209/12 naloženo tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 6.720,00 kn sa zateznim kamatama na ime neimovinske štete proizašle iz predmetnog događaja, a u tom postupku nesporno je utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tužitelja odnosno ČU za predmetni štetni događaj,

- da je tužitelj ČU isplatio utuženi iznos na ime neimovinske štete, trošak vještačenja i trošak odvjetnika koji potražuje tužbenim zahtjevom, temeljem sudske nagodbe u predmetu Pn-2181/12, (koji prileži ovom spisu),

- da je tuženiku na dan kada se dogodila prometna nezgoda u 22.50 h uređaj marke Drager 7410, izmjerena koncentracija alkohola od 1,11 g/kg umanjena za 01 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, iznosi 1,01 g/kg.

6. Nadalje temeljem provedenog dokaznog postupka, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi tuženika na dan prometne nezgode (list 65 spisa), i dopune tog nalaza (list 130 do 132 spisa), koji je u cijelosti prvostupanjski sud prihvatio, te uzimajući u obzir iskaz tuženika o dinamici popijenih piva i njegovu tjelesnu težinu, tuženik je imao koncentraciju alkohola u krvi od 0,35 g/kg, te je bio trijezan (dopuna nalaza toksikologa na listu 185 do 187 spisa).

7. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka toksikologa, kao i iskaz tuženika u pogledu količine i vrste popijenog alkohola, te vremena konzumacije, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dokazao da u vrijeme prometne nesreće nije bio alkoholiziran, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen.

8. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba, jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi proturječni su provedenim dokazima. Međutim, bitne činjenice moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, i priloženim spisima neovisno o tome što ih prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke nije uzeo o obzir.

9. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (u daljnjem tekstu Uvjeti) propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da je udio alkohola u krvi iznosio od 0,5 g/kg i više, odnosno 0,5 promila i više. Stavkom 4. toč. 2 istog članka propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovog članka ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

10. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta ispitivanja alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode, to mjerenje alkoholiziranosti alkometrom Drager, koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha, predstavlja "drugu metodu mjerenja" količine alkohola u organizmu vozača. (Tako i u odluci VSRH poslovni broj Rev-816/22-2 od 17. svibnja 2023. godine).

11. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 65 spisa) a koji je javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP i dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, time da je dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP), jasno proizlazi da je ispitivanje prisutnosti alkohola na tuženiku obavljeno dana 5. ožujka 2011. u 22,55h uređajem za ispitivanje "Drager" te je utvrđena koncentracija alkohola od 1,11 g/kg što uzimajući u obzir granicu dopuštene pogreške iznosi 1,01 g/kg alkohola u izdahu tuženika.

12. Budući je iz navedenog Zapisnika koji je tuženik vlastoručno potpisao, razvidno da tuženik na isti nije imao primjedbi, da ne poriče rezultate ispitivanja, da je odbio uzimanje krvi i urina radi analize, na koji način bi eventualno mogao sporiti rezultate utvrđene alkometrom (čl. 230. st. 3. ZPP), to je po mišljenju ovog suda tuženik u vrijeme kritičnog događaja bio pod utjecajem alkohola, jer Drager uređajem, kao drugom metodom mjerenja, u smislu čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta, u organizmu tuženika utvrđena je količina alkohola od 1,01 g/kg dakle imao je više od 0,5 promila alkohola.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 52 do 53 spisa) kao i tijekom postupka osporavao svoju odgovornost ili suodgovornost za prometnu nezgodu smatrajući da je istu uzrokovao DU kojem je tužitelj isplatio naknadu štete u utuženom iznosu, jer je sa glavne ceste skrenuo u lijevo u sporednu cestu, a da nije propustio tuženika koji se vozilom kretao po glavnoj cesti pa je stoga provedeno prometno vještačenje, a nalaz i mišljenje prometnog vještaka prvostupanjski sud nije cijenio iako je u isti izvršio uvid.

14. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak je naveo da je u štetnom događaju vozilo tuženika s prednjim više desnim dijelom naletjelo na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tužitelja u predjelu blatobrana. U trenutku sudara uzdužne simetrale vozila međusobno su zatvarali kut od oko 60 do 70 stupnjeva. Mjesto sudara nalazilo se u desnoj (istočnoj) prometnoj traci kolnika Rudeške ceste, po kojoj se kretao vozilo tuženika, na oko dva do dva i pol metra prije početka prvog traga struganja vozila tuženika. U trenutku sudara vozilo osiguranika tužitelja je bilo u radnji skretanja u lijevo, a kojom radnjom je vozilo osiguranika tužitelja presjeklo put kretanja vozilu tuženika. Brzina vozila osiguranika tužitelja u trenutku sudara iznosila je oko 17,5 km/h dok je sudarna brzina vozila tuženika iznosila oko 51,9 km/h. Tehnički je moguće utvrditi da se vozilo tuženika i prije sudara kretalo ovom brzinom. Nije moguće utvrditi da li se osiguranik tužitelja prije ulaska u raskrižje s vozilom zaustavio ispred zaustavne linije raskrižja ili je u raskrižje ušao bez prethodnog zaustavljanja.

15. Nadalje, u nalazu je navedeno da je osiguranik tužitelja prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo, na prilazni kolnik kbr. 87a pogledao u istočnu prometnu traku vidio bi prednja upaljena svjetla vozila tuženika na udaljenosti od oko 59 m, ako se prethodno zaustavio ispred svoje zaustavne linije raskrižja, odnosno oko 28,8 m, ako je u raskrižje ulazio bez zaustavljanja, od mjesta sudara kako mu dolaze u susret.

16. Da je osiguranik tužitelja tada odustao od radnje ulaska u raskrižje i propustio vozilo tuženika da prođe raskrižjem do štetnog događaja ne bi došlo. Bez obzira dali je osiguranik tužitelja u raskrižje ušao iz zaustavnog položaja ili bez prethodnog zaustavljanja, tuženik je na raspolaganju imao dovoljno prostora da radnjom intenzivnog kočenja zaustavi svoje vozilo prije mjesta sudara i time izbjegne predmetni štetni događaj. Tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi razlog zbog kojeg tuženik nije na vrijeme poduzeo radnju intenzivnog kočenja.

17. Nalaz prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića i dopuna tog nalaza (list 73 do 80, list 80 do 90 spisa), učinjeni su temeljito i stručno, u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, a na temelju materijalnih dokaza u spisu, kao i uzimajući u obzir iskaze sudionika prometne nezgode, a nakon izvršene dopune nalaza i mišljenja vještaka niti tuženik na isti nije imao primjedbi, pa je ovaj sud isti prihvatio.

18. Kako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da bez obzira da li je osiguranik tužitelja u raskrižje ušao iz zaustavnog položaja ili bez prethodnog zaustavljanja (kako to tvrdi tuženik), tuženik je na raspolaganju imao dovoljno prostora (59 m odnosno 28,8 m), da radnjom intenzivnog kočenja zaustavi svoje vozilo (26,8 m) prije mjesta sudara i time izbjegne štetni događaj dok razlog zbog kojeg nije na vrijeme poduzeo intenzivno kočenje, tehničkim putem nije moguće utvrditi, to je po mišljenju ovog suda, upravo alkoholizirano stanje tuženika u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom.

19. Naime, pri utvrđenoj koncentraciji alkohola, vozačke sposobnosti su smanjene, a reakcije na prometnu situaciju su usporene, što je i opće poznato, a to je upravo došlo do izražaja kod tuženika kad unatoč tome što je vidio da mu vozilo osiguranika tužitelja, skretanjem u lijevo presijeca put kretanja, nije poduzeo radnju intenzivnog kočenja, čime bi sudar bio izbjegnut.

Budući je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđeno da je osiguranik tužitelja prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo, pogledao u istočnu prometnu traku kojom se kretao tuženik dolazeći iz suprotnog smjera, vidio bi njegov nailazak, te da je tada odustao od radnje ulaska u raskrižje i propustio vozilo tuženika, do štetnog događaj ne bi došlo, to je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak štetnog događaja, a i predmetna tužba utemeljena je na suodgovornosti sudionika prometne nezgode.

20. Obzirom na sve navedeno ovaj sud smatra da su tuženik i osiguranik tužitelja odgovorni za nastanak prometne nezgode, svaki u omjeru od 50 %.

21. Izvršenim uvidom u priklopljeni spis Pn-2181/12 koji je na prijedlog tužitelja, pribavio prvostupanjski sud radi uvida, razvidno je da je osiguranik tužitelja podneskom od 18. studenog 2023. (list 77 do 78 spisa) priznao suodgovornost za nastanak štetnog događaja upravo u omjeru od 50 % te je sukladno tom omjeru, tužbenim zahtjevom s naslova naknade štete u tom predmetu zatražio isplatu iznosa od 14.400,00 kn dok je prethodno tužbenim zahtjevom od 16. svibnja 2012. bila zatražena isplata iznosa od 27.500,00 kn. Kako je sudskom nagodbom na kojoj se temelji ovaj regresni zahtjev osiguraniku tužitelja isplaćen iznos od 9.500,00 kn, a nagodba je sklopljena nakon što je osiguranik tužitelja, navedenim podneskom priznao svoju odgovornost u omjeru od 50 % i shodno tome snizio tužbeni zahtjev, to je očito da iznos od 9.500,00 kn predstavlja naknadu s osnova priznate odgovornosti osiguranika tužitelja u omjeru od 50 %.

22. Kako tuženik nije dokazao da u smislu čl. 3. st. 4. Uvjeta tužitelja nije kriv za postojanje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja, a niti je dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, to je isti izgubio svoja prava iz osiguranja.

23. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36,09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP) propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog, i u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, dok je st. 3. citiranog članka propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. toč. 4. oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, te na kamatu i troškove do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

24. Budući slijedom svega iznesenog postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi, od 50 %, to tužitelj ima pravo naknade nesporno isplaćenog iznosa od 1.842,44 eur, koji je isti isplatio svom osiguraniku, s osnova odgovornosti za štetu od 50 % jer su isplatom naknade osiguranikova prava prema odgovornoj osobi – tuženiku prešla na osiguratelja (čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a), a tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana izvršene isplate (19. travanj 2014. godine).

25. Slijedom navedenog temeljem čl. 373A ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

26. Kako je ovom presudom izmijenjena odluka o glavnoj stvari i tužitelj je u cijelosti uspio u parnici ima pravo naknade troška parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te u odnosu na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku ima pravo naknade prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 - dalje u tekstu OT), a prema troškovniku tužitelja na listu 200 spisa taj trošak je zatražen u ukupnom iznosu od 4.474,18 eura.

27. Tužitelj ima pravo naknade za sastav tužbe ( Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 100 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska (8.3.2019., 15.9.2021., 30.11.2021. i 17.10.2023.) po Tbr. 8/1 OT u ukupnom iznosu od 400 bodova, za sastav dva podneska (od 10. prosinca 2019. i 12. travnja 2023.) po Tbr. 8/3 OT u ukupnom iznosu od 100 bodova, te za sastav podneska od 7.11. 2022., u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 OT).

28. Nadalje, ima pravo naknade za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9/1 OT) i to za rasprave održane dana 10.10.2017., 11.9.2019., 6.12.2019., 12.2.2020., 12.5.2022., 19.10.2022. i 28.5.2024. u iznosu od po 100 bodova svako, te za ročište od 4.7.2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5 OT), odnosno sa PDV, ima pravo na ukupni odvjetnički trošak od 3.375,00 eura. Nadalje, ima pravo naknade na plaćenu pristojbu na tužbu od 6.2.2017. u iznosu od 66,36 eura (u spisu ne postoji tužba od 9.11.2022. za koju je zatražen trošak pristojbe), te naknade za plaćeni trošak prometnog vještačenja i medicinskih vještačenja, u ukupnom iznosu od 497,70 eur.

29. Kako tužitelj ima pravo na ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.872,70 eur, to je odlučeno kao pod toč. 2. izreke ove presude.

30. Preostali zatraženi trošak tužitelja u iznosu od 601,48 eur je neosnovan, pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje, pa stoga ima pravo naknade troška sastava žalbe (Tbr. 10/1 OT, Tbr. 46 OT i Tbr. 54 OT) i plaćene sudske pristojbe na žalbu, i to sveukupnom iznosu od 378,86 eur pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić