REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3130/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BKS-leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB 52277663197, kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, Iblerov trg 9, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, sada Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Remetinečka cesta 98, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4760/2024-3 od 18. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-193/2015-85 od 4. ožujka 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4760/2024-3 od 18. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-193/2015-85 od 4. ožujka 2024. te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li u situaciji kada je tuženik- osiguratelj osporio da je ugovaratelj osiguranja- tužitelj platio ugovorenu premiju osiguranja teret dokaza da je premija plaćena na tuženiku- osiguratelju ili na tužitelju (ugovaratelju osiguranja- osiguraniku) te je li u situaciji kada tužitelj nije dokazao da je premija plaćena tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu osigurnine pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 937. st. 4. (sada st. 5.) Zakona o obveznim odnosima tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti? 2. Je li u slučaju ugovorenog plaćanja premija osiguranja u 10 obroka od kojih dospijeće prvog obroka ugovoreno na dan sklapanja ugovora o osiguranju obveza osiguratelja da isplati osigurninu nastupa tek idućeg dana od dana plaćanja premije, a to s obzirom na odredbu čl. 937. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i je li u situaciji kad tužitelj nije dokazao da je uplatio prvi obrok premije osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja tužbeni zahtjev za isplatom osigurnine valjalo odbiti?
3. Je li primjenom odredbe čl. 949. Zakona o obveznim odnosima nužno da osiguranik pretrpi određenu štetu na osiguranoj imovini da bi ostvario pravo na isplatu osigurnine po polici osiguratelja imovine i je li osiguranik dužan dokazati, a da bi ostvario pravo na osigurninu, da mu štetu na predmeta osiguranja nije nadoknadio korisnik tog predmeta osiguranja?
4. Je li pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada oštećenja na vozilu ne odgovaraju u cijelosti dinamici prometne nesreće kakvu opisuje tužitelj nego je značajan dio tih oštećenja morao nastati na neki drugi način pravilno tužbeni zahtjev za naknadom štete na vozilu pravilo odbiti jer tužitelj nije dokazao postojanje osiguranog slučaja iz tužbe?
5. Mora li presuda biti utemeljena na činjenicama koje su utvrđene pravilnim i logičnim zaključivanjem iz provedenih dokaza, te je li u protivnom presuda obuhvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 654. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a (Vrhovni sud RH br. Rev-510/80 od 9.4.1980., VsRH Rev-2454/2018-2 od 10.10.2019?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tuženik u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
4.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
