REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-eu-92/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Sumfinidade Unipessoal LDA ZFM, Rua dos Murças nº 15, 2nd Floor, sala H, 9000-058 Funchal, Portugal protiv tuženika SPERANZA d.o.o., OIB: 56831241098, Trakošćanska ulica 30, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate, dana 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.230,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 95,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04. studenog 2024. pokrenuo europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti od 11. srpnja 2007. (dalje u tekstu: Uredbe) uz izmjenu Uredbom (EU) Europskog parlamenta i vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EZ) br. 1896/2006 o uvoženju postupka za europski platni nalog (dalje u tekstu: Uredba o izmjeni).

2. Uvidom u navedeni obrazac, sud je utvrdio da je isti ispunjen sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe te su u njemu opisane pojedinosti tužbenog zahtjeva i dokazi koji su priloženi uz tužbu. Tužitelj je predložio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 3.230,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.12.2020. do isplate.

3. Prema navodima tužbe, tužitelj potražuje isplatu navedenog iznosa na ime povrede imovinskih prava tužitelja koja se sastoje u objavljivanju na web stranici tuženika fotografije čiji je autor NB (fotografija pod nazivom "St. Mary's Basilica / Krakow, Poland") u odnosu na koju je autor s tužiteljem sklopio ugovor o isključivoj licenci kojim je na tužitelja prenio svjetska isključiva prava na tržište i podlicenciranje prava na kopiranje, reproduciranje, prikazivanje, prijenos, emitiranje, izmjenu, preinaku, stvaranje izvedenih djela te objavljivanje. Tuženik za objavljivanje predmetne fotografije na svojim web stranicama nije imao suglasnost tužitelja iako je jednostavnim pretraživanjem slike putem Google Reverse Image Search mogao utvrditi da je navedena fotografija zaštićena autorskim pravima, kao i gdje se može kupiti licenca. Nakon što je utvrdio povredu, tužitelj je tuženiku 11. studenog 2021. poslao službeno upozorenje, razradu troškova i štete te zatražio informacije o opsegu i trajanju povrede, dok mu je 14. prosinca 2021. poslana obavijest o neispunjenju obveze. Tužitelj navodi da cijena ovisi o trajanju licenciranja te je javno objavljena na web stranici tužitelja. Kada se uzme u obzir korištenje fotografije od 31. prosinca 2020. (datum posljednje izmjene na poslužitelju) do 14. studenog 2021., licencna naknada koja je primjenjiva iznosi 1.615,00 EUR, čemu treba dodati 100% doplatu zbog neimenovanja fotografa (propust u nepriznavanju izvornog autora), što ukupno daje iznos od 3.230,00 EUR.

4. Tužitelj je naveo da ne želi da se održi usmena rasprava te je zatražio da se izda potvrda o odluci sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe.

5. Sud je, nakon što je utvrdio da je obrazac tužbenog zahtjeva valjano ispunjen, ispunio dio I. standardnog obrasca za odgovore C te je primjerak obrasca tužbenog zahtjeva sa svim prilozima zajedno sa ispunjenim obrascem za odgovore dostavio tuženiku dana 6. studenog 2024. sukladno čl. 5. st. 2. Uredbe i čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tuženik je, u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor, dostavio ispunjeni obrazac II. standardnog obrasca za odgovore C u smislu čl. 5. st. 3. Uredbe.

7. Tuženik u odgovoru nije priznao tužbeni zahtjev te je naveo kako tuženik nikada nije upotrebljavao predmetne fotografije, istaknuo je prigovor aktivne legitimacije i zastare. Nadalje, naveo je da je tužbeni zahtjev izvan područja primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti te je naveo da se ne radi o trgovačkom sporu jer je potraživanje iznad 1.320,00 € i da Trgovački sud u Zagrebu nije nadležan.

8. Također valja napomenuti kako je tuženik u odgovoru naveo da želi da se održi usmena rasprava.

9. Sukladno čl. 8. Uredbe izmijenjen čl. 5. Uredbe o izmjeni, propisano je da ako se smatra da je usmena rasprava potrebna da će se održati korištenjem bilo koje odgovarajuće tehnologije na daljinu.

10. U ovom predmetu tužitelj nije potraživao da se održi usmena rasprava, dok je tuženik potraživao. Uvidom u predmet, a posebice vrstu spora, prigovore tuženika kao i dokaze koji su predloženi od strane stranaka , sud je utvrdio da nije bilo potrebno da se održi usmena rasprava u ovom predmetu. Naime, tužitelj je predložio izvođenje dokaza uvidom u dokumentaciju koju je dostavio uz svoju tužbu, dok tuženik nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Kako se odlučne činjenice u ovom predmetu mogu utvrditi uvidom u pisanu dokumentaciju tako je sud utvrdio da nema potrebe zakazivati usmenu raspravu jer bi se time nepotrebno produljio tijek trajanja postupka kao i nepotrebno povećali troškovi postupka.

11. U odnosu na prigovor da je tužbeni zahtjev izvan područja primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti jer da se ne radi o trgovačkom sporu i da je potraživanje iznad 1.320,00 €, valja navesti kako čl. 2. Uredbe koji je izmijenjen člankom 1. Uredbe o izmjeni je propisano kako je Uredba primjenjuje o prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari kako je definirano čl. 3. bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost tužbenog zahtjeva bez svih kamata i troškova i izdataka ne prelazi 5.000,00 € u trenutku kada je nadležni sud zapr imio obrazac tužbenog zahtjeva. Ona ne obuhvaća porezne, carinske ili upravne stvari niti odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti. Uredbe se također ne primjenjuje na pitanja vezana sa statusom ili pravnom sposobnošću fizičkih osoba, imovinskim pravima koje proizlaze iz bračnog ili sličnog odnosa, obvezama uzdržavanja, oporukama i nasljeđivanjem, stečajem, likvidacijama, sudskim nagodba i sl. postupcima. Socijalnom sigurnosti, arbitražom, radnim pravom, najmom ili zakupom nepokretne imovine, povredama privatnosti i prava osobnosti.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.230,00 EUR na ime naknade zbog povrede tužiteljevog imovinskog prava zbog neovlaštenog objavljivanja fotografije čiji je autor NB, a u odnosu na koju je autor sa tužiteljem sklopio licencni ugovor.

13. Dakle, radi se o trgovačkoj stvari i to o zahtjevu za isplatu ispod 5.000,00 € pa se na ovaj predmet primjenjuje Uredba o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti kao i Uredba o izmjeni iz 2015.

14. Nadalje, ovaj predmet vodi se povodom spora između tužitelja koji ima sjedište u [adresa] i tuženika koji ima sjedište u [adresa].

15. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) („Službeni list“ broj 351, 20. prosinca 2012., dalje u tekstu Uredba Brisel Ia) osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe Bruxelles 1 bis jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. Dakle u ovom predmetu nadležan je hrvatski sud.

16. Sukladno čl. 34. b. ZPP-a propisano je kako su trgovački sudovi nadležni u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva.

17. Predmet ovog spora je upravo isplata naknade zbog povrede autorskog prava, a obzirom da tuženik ima sjedište u [adresa], tako je za ovaj predmet nadležan upravo Trgovački sud u Zagrebu.

18. Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja. Uvidom u Izvadak iz trgovačkog registra razvidno je da je tužitelj društvo koje se bavi između ostalog s pružanjem fotografskih usluga, uključujući aktivnosti fotografske produkcije, uređivanje fotografija, djelatnost samostalnih fotoreportera, djelovanje umjetnika pojedinaca, uključujući djelovanje nezavisnih novinara, pružanje usluga stjecanja, prodaje, zastupanja i svaki drugi oblik iskorištavanja prava intelektualnog i industrijskog vlasništva odnosno registriranih žigova, patenata te autorskih i srodnih prava.

19. Uvidom u Ugovor između Nico Trinkhaus i Sumvest Ltd, Cipar, Limassol, Stratigou Makrygianni 2 od 30.06.2020., razvidno je kako je NB dao društvu Sumvest ekskluzivno svjetsko pravo na tržišno korištenje i daljnje licenciranje prava na kopiranje, reproduciranje, prikazivanje, prenošenje, emitiranje, izmjenu, mijenjanje, stvaranje izvedenih djela i objavljivanje cijelih ili dijelova svih fotografija koje je ikada snimio, uključujući i fotografije koje će biti stvorene nakon potpisivanja tog ugovora sve do njegova raskida te da ranije navedeno društvo ima pravo na kontrolu tužbi.

20. Uvidom u Ugovor između Sumvest Ltd, Cipar, Limassol, Stratigou Makrygianni 2 i ovdje tužitelja od 30.06.2020., razvidno je kako je isti sklopljen vezano za autorska prava NB te da društvo Sumvest daje ovdje tužitelju globalno isključivo pravo na tržišno plasiranje i podlicenciranje svih prava na kopiranje, reproduciranje, prikazivanje, prenošenje, emitiranje, izmjenu, mijenjanje, stvaranje izvedenih djela i objavljivanje cijelih ili dijelova svih fotografija koje je NB ikad snimio, uključujući i fotografije koje će biti stvorene nakon potpisivanja tog ugovora sve do njegov raskida te da ranije navedeno društvo ima pravo na kontrolu tužbi.

21. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju iz koje je razvidno kako je fotografija snimljena 2013. godine, da je ista obavljena na internetskoj stranici tužitelja, da je naznačeno kako je autor fotografije NB, da je njezin naziv "St. Mary's Basilica / Krakow, Poland" te da je navedeno kako je nastala u studenom 2013. godine. Tuženik tijekom postupka nije osporio autorstvo fotografije.

22. Slijedom svega navedenog, a uvidom u ranije navedenu dokumentaciju sud je utvrdio kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

23. Tuženik je osporio da je na svojoj web stranici objavio fotografiju pod nazivom "St. Mary's Basilica / Krakow, Poland" bez odobrenja autora ili tužitelja na kojeg je autor prenio prava na kopiranje, reproduciranje, prikazivanje, prijenos, emitiranje, izmjenu, preinaku, stvaranje izvedenih djela te objavljivanje.

24. Međutim tužitelj je u spis dostavio ispis web stranice tuženika iz koje je razvidno da je tuženik dana 14.11.2021. imao objavljenu predmetnu fotografiju , da nije navedeno tko je autor sporne fotografije, s time da je posljednji dan izmjene na poslužitelju odnosno stranici tuženika prije toga bio dan 31.12.2020.

25. Tužitelj je također u tužbi naveo kako je tuženiku uputio službeno upozorenje, razradu troškova i štete te zatražio informaciju o opsegu i trajanju povrede, da je tuženik potom zatražio pojašnjenja koja su mu dostavljena, ali da se nakon toga nije očitovao. Tuženik navedene tvrdnje tužitelja nije osporio.

26. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je tuženik na svojim stranicama imao objavljenu predmetnu fotografiju "St. Mary's Basilica / Krakow, Poland" i to najmanje u razdoblju od 31.12.2020. do 14.11.2021. Uz navedenu fotografiju nije obavljen naziv autora. Stoga je sud ocijenio da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva.

27. Sud je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uzeo da se radi o iznosu koji tuženik nije osporio, a koji nije u suprotnosti sa cijenama koje su javno objavljene na web stranici tužitelja https://sumfinity.com/exclusive-licensing/ (na kojoj je navedeno kako za objavu fotografije u trajanju od 1 godine se potražuje naknada od 3.230,00 €, a da se odobrava popust od 50% ukoliko se objavi da je autor NB), dok je glede razdoblja neovlaštenog korištenja, a s tim u vezi i tijeka zateznih kamata, utvrđeno da je tuženik najkasnije na dan 31.12.2020. na svojoj web stranici objavio spornu fotografiju kao i da je ista na dan 14.11.2021. i dalje bila korištena.

28. Slijedom izloženog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 7. st. 2. Uredbe i čl. 507.s ZPP, u vezi čl. 5. Bernske konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela, a sve u vezi odredbi Direktive 2006/116/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava, kao pod točkom I/ izreke ove presude.

29. Naime, odredbom čl. 5. Bernske konvencije određeno je da autori uživaju u zemljama iz Unije, osim iz zemlje iz koje djelo potječe, prava koja zakoni tih zemalja sada priznaju ili će kasnije priznati svojim državljanima, a i prava specijalno priznata ovom konvencijom, s time da uživanje i vršenje tih prava ne podliježe nikakvoj formalnosti i to uživanje i vršenje prava ne ovisi o postojanju zaštite u zemlji iz koje djelo potječe. Prema tome, izvan odredaba ove konvencije opseg zaštite i pravna sredstva zajamčena autoru radi zaštite njegovih prava isključivo se određuju zakonodavstvom zemlje u kojoj se zaštita traži.

30. Prema zakonodavstvu Republike Hrvatske (čl. 281. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima /"Narodne novine" br. 111/21 – dalje: ZAPSP/), ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno pravo iz tog Zakona, nositelj prava odnosno organizacija za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz čl. 235. st. 2. ovoga Zakona.

31. Tuženik je tužitelju na dosuđeni iznos dužan isplatiti i zakonske zatezne kamate od učinjene povrede (31.12.2020.) pa do isplate (čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na odnose koji nisu proizašli iz trgovačkog ugovora, obzirom da se radi o povredi autorskog prava.

32. U odnosu na prigovor zastare sukladno čl. 184. ZAPSP-a propisano je da pravo na zaštitu prava iz ZAPSP-a ne zastarijeva ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok zahtjevi koji su po svojoj naravi obveznopravni, a za njih ZAPSP-om nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari. Tako u odnosu na obveznopravni zahtjev na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih djela i penala, zastara nastupa sukladno odredbama ZOO-a. Kako je u ovom predmetu utvrđeno da je tražbina pravične novčane naknade dospjela 31.12.2020., tako nije pretekao rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

33. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi zatražene troškove postupka u visini sudske pristojbe za tužbu i za presudu u zatraženom iznosu od 95,00 EUR (čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP).

34. Naime, tužitelj je u ovom predmetu platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 39,38 EUR, a sudska pristojba za presudu iznosi 78,75 EUR. Međutim, kako je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za naknadu troškova na ime sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 95,00 EUR, sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO, pri čemu je dodijeljena kamata za ostale odnose.

U Zagrebu 25. kolovoza 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju uz nalog za pristojbu na presudu-putem e-maila

2. tuženiku po punomoćniku