Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-319/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari 1. tužitelja Partnerstvo za društveni razvoj OIB: 73544751790 iz Zagreba, Lomnička ulica 1, 2. tužitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Matiji Bartolu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Europske unije, Kraljevina Belgija, 1049 Bruwelles, Rue de la Loi 200, radi zaštite prava prijavitelja nepravilnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6332/2024-8 od 23. siječnja 2025., 25. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6332/2024-8 od 23. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ovaj sud proglašava se nenadležnim za rješavanje predmetnog spora.

II. Odbacuje se tužba od 23. listopada 2024. godine."

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremenom žalbom pobijaju tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažu ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi se u bitnom ističe da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu temeljen prvenstveno na Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji da predstavlja lex specialis u ovom postupku, koji je donesen na temelju Direktive (EU) 2019/1937 i osigurava posebnu sudsku zaštitu osobama koje su prijavile povrede prava Europske unije, uključujući zaštitu od osvete i diskriminacije, da je u ovom predmetu riječ o zaštiti od izvršenja presude Prvostupanjskog suda u Bruxellesu do okončanja postupka, sukladno ustavnom jamstvu Republike Hrvatske o pravu na sudsku zaštitu i pravično suđenje do okončanja pravomoćnog postupka. Nadalje, tužitelji u žalbi iznose razloge za svoju tužbu te se ističe da je pravo na zaštitu prijavitelja nepravilnosti temeljni razlog podnošenja tužbe, da se odluka suda mora temeljiti na pravilnoj primjeni spomenutog zakona i odgovarajućih pravnih standarda EU-a, da sud prvog stupnja u svojoj odluci pogrešno tumači članke 263., 265. i 268. UFEU-a i ne razlikuje sporove koji se vode protiv institucija EU-a kao zakonodavnih i izvršnih tijela od sporova koji uključuju poslovne odnose i ugovorne obveze koje institucije EU-a sklapaju kao pravne osobe. Nacionalni sud da je dužan osigurati pravnu zaštitu kada domaće pravne osobe tvrde da su im povrijeđena prava od strane institucija EU-a, posebno ako su te institucije djelovale na način koji izlazi iz okvira njihovih zakonodavnih i upravnih ovlasti. Ističe se povreda čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jamči pravo na učinkovit pravni lijek i pristup sudu, jer da odbacivanjem nadležnosti, sud da onemogućava tužiteljima pristup sudu, prisiljavajući ih na dugotrajan i skup postupak pred Općim sudom EU-a, iako bi njihov slučaj mogao biti riješen na nacionalnoj razini.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja obrazlažući zauzeto stajalište, upire na odredbe čl. 19. Ugovora o Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: UEU), te odredbe čl. 251. do 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu UFEU) te odredbu članka 136. Ugovora o Euratomu i Protokolu 3. priloženom Ugovorima o Statutu Suda Europske unije ističući da se Sud Europske unije sastoji od dva suda, Suda i Općeg suda, da Opći sud ima isključivu nadležnost u postupcima protiv institucija EU-a radi poništenja akata institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a ili zbog propuštanja djelovanja koje pojedinci ili pravne osobe pokreću protiv institucija (čl. 263. i 265. UFEU-a) te u postupcima za naknadu štete koje su nanijele institucije, tijela, uredi ili agencije EU-a ili njihovo osoblje (čl. 268. UFEU-a).

5. Polazeći od navoda tužitelja iz tužbe da im je nepravilnostima i nezakonitim postupanjem vezanim uz upravljanje EU fondovima od strane tuženika, odnosno njegovih službenika, koji su opetovano u razdoblju posljednjih desetak godina kršili ugovor, zakone Europske unije i interne akte tijela Europske unije nanesena šteta, da kao prijavitelji nepravilnosti zahtijevaju zaštitu od odmazde tuženika te tužbenim zahtjevom predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da je od strane tuženika prema tužiteljima poduzeta osveta na način da im je onemogućeno sudjelovanje u natječajima koje raspisuje tuženik, a time i financiranje, da se zabrani tuženiku daljnje takvo postupanje i naloži naknaditi tužiteljima nastalu štetu uz naknadu troškova parničnog postupka, uz prijedlog da se rješenjem odgodi ovršnost Presude Prvostupanjskog suda za francusko govorno područje, presuda broj 2024/15955 od 20. lipnja 2024. do završetka ovog parničnog postupka, zaključak prvostupanjskog suda da za rješavanje ovog spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, već naprotiv Opći sud Europske unije.

6. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, a niti ostale povrede na koje svojom žalbom upiru tužitelji.

7. Vezano uz žalbene razloge kojima se osporava utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, te iznose vlastiti zaključci i stavovi o načinu na koji bi sud prvog stupnja trebao postupiti, propisima koje bi po mišljenju i stavu tužitelja u konkretnom trebao primijeniti, navodi kojima se upire da sud prvog stupnja u svojoj odluci pogrešno tumači članke 263., 265. i 268. UFEU-a, da sud prvog stupnja ne razlikuje sporove koji se vode protiv institucija EU-a kao zakonodavnih i izvršnih tijela od sporova koji uključuju poslovne odnose i ugovorne obveze koje institucije EU-a sklapaju kao pravne osobe, potrebno je istaći da odredba čl. 19. UEU definira institucionalnu ulogu Suda Europske unije unutar cijelog sustav EU-a, pri čemu naglašava da Sud Europske unije, zajedno s nacionalnim sudovima, osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Ugovora EU-a, kao i obvezu država članica da osiguraju učinkovitu sudsku zaštitu i poštovanje prava.

8. Vezano uz žalbene navode tužitelja potrebno je navesti da Nadležnost Suda Europske unije (Sud EU-a) uključuje tumačenje prava EU-a i rješavanje sporova u kojima je povrijeđeno pravo EU-a, a podijeljena je između Suda (često nazivan Europski sud) i Općeg suda. Sud je nadležan za zahtjeve za prethodnu odluku koje podnose nacionalni sudovi, tužbe za poništenje koje se odnose na institucije EU-a i žalbe. Opći sud bavi se tužbama pojedinaca i poduzeća protiv akata EU-a koji ih direktno i pojedinačno pogađaju, kao što su predmeti vezani uz tržišno natjecanje, državne potpore, trgovinu i žigove, te predmeti osoblja institucija EU-a. Dakle nadležnosti suda Europske unije koji se sastoji od dva suda Suda i Općeg suda, a nudi razne pravne lijekove, kao što je navedeno u članku 19. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), člancima 251. – 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), članku 136. Euratoma i Protokolu br. 3. priloženom Ugovorima o Statutu Suda Europske unije.

8.1. Sud donosi presude u tužbama protiv država ili institucija zbog nepoštovanja obveza koje proizlaze iz prava EU-a, pri čemu tužbe protiv države članice zbog neispunjavanja obveze postupke pokreće:

- ili Komisija nakon prethodne faze postupka (članak 258. UFEU-a)

- ili država članica protiv druge države članice nakon prethodnog upućivanja predmeta Komisiji (članak 259. UFEU-a).

Tužbe protiv institucija EU-a radi poništenja ili zbog propusta djelovanja (slučajevi u kojima tužitelj traži poništenje mjere koja navodno nije u skladu s pravom EU-a (poništenje: članak 263. UFEU-a) ili u slučajevima kada institucija, tijelo, ured ili agencija propusti djelovati i time povredi pravo EU-a (članak 265. UFEU-a). Podnošenje tužbe/postupke mogu pokrenuti države članice, same institucije ili bilo koja fizička ili pravna osoba ako se ti postupci odnose na mjeru (posebno na uredbu, direktivu ili odluku) koju je usvojila institucija, tijelo, ured ili agencija EU-a i odnosi se na njih. Budući da Opći sud ima nadležnost u svim prvostupanjskim postupcima o kojima je riječ u člancima 263., 265., 268., 270. i 272. UFEU-a, pred Sudom se pokreću samo postupci protiv odluka Komisije kojima se trgovačkim društvima određuju kazne (članak 261.), kao i postupci predviđeni Statutom Suda (Statut Suda Europske unije kako je izmijenjen Uredbom br. 741/2012 (EU, Euratom) od 11. kolovoza 2012., Uredbom br. 2015/2422 (EU, Euratom) od 16. prosinca 2015. i Uredbom br. 2016/1192 (EU, Euratom) Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016.). Člankom 51. Statuta Suda predviđeno je da, iznimno od pravila utvrđenog u čl. 256. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske, Sud zadržava nadležnost u postupcima iz članka 263. i 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kada ih država članica pokreće protiv

- akta ili propuštanja djelovanja Europskog parlamenta ili Vijeća, ili obiju institucija kada odlučuju zajednički, osim:

- odluka koje donosi Vijeće na temelju članka 108. stavka 2. podstavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

- akata Vijeća donesenih na temelju uredbe Vijeća o mjerama za zaštitu trgovine u smislu članka 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

- akata Vijeća kojima Vijeće izvršava provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. drugim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

- odluke ili u slučaju nedonošenja odluke Komisije na temelju članka 331. prvog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Sud zadržava nadležnost i za postupke iz istih članaka kada ih pokreće institucija Unije protiv akta ili propuštanja djelovanja Europskog parlamenta, Vijeća, obiju tih institucija kada odlučuju zajednički, ili Komisije ili kada institucija Unije pokreće postupak protiv akta ili propuštanja djelovanja Europske središnje banke. Sud je nadležan za razmatranje žalbi na presude i rješenja Općeg suda koje se isključivo odnose na pravna pitanja.

8.2. Nadležnosti Općeg suda regulirana je odredbom članka 256. UFEU-a. Budući da Sud ima isključivu nadležnost u postupcima između institucija i u postupcima koje država članica podnosi protiv Europskog parlamenta i/ili Vijeća, Opći sud ima prvostupanjsku nadležnost u svim ostalim postupcima te vrste, posebice u postupcima koje pokreću pojedinci ili u postupcima koje država članica pokreće protiv Komisije. Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno je da je Opći sud nadležan za vođenje prvostupanjskih postupaka o kojima je riječ u člancima 263., 265., 268., 270. i 272. UFEU-a, posebice u sljedećim područjima, osim u slučaju kada ih pokreće država članica, institucija EU-a ili Europska središnja banka, a u tom slučaju isključivu nadležnosti ima Sud (članak 51. Statuta Suda Europske unije):

- postupci za poništenje akata institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a ili postupci zbog propusta djelovanja koje pojedinci ili pravne osobe pokreću protiv institucija

(članci 263. i 265. UFEU-a)

- postupci koje država članica pokreće protiv Komisije

- postupci za naknadu štete koju su nanijeli institucije, tijela, uredi ili agencije EU-a ili njihovo osoblje (članak 268. UFEU-a)

- sporovi o ugovorima sklopljenima od strane Unije ili u njezino ime u kojima se nadležnost izričito dodjeljuje Općem sudu (članak 272. UFEU-a)

- postupci koji se odnose na intelektualno vlasništvo i koji se pokreću protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu i protiv Ureda Zajednice za biljne sorte;

- sporovi između Unije i njezinih službenika, uključujući sporove između svih institucija i svih tijela, ureda ili agencija, s jedne strane, i njihovih službenika s druge strane;

- postupci protiv odluka Europske agencije za kemikalije. Statutom se nadležnosti Općeg suda mogu proširiti i na druga područja. Odluke o prethodnim pitanjima Opći sud ima nadležnost za odlučivanje o prethodnim pitanjima (članak 267. UFEU-a) na područjima utvrđenima Statutom (članak 256. stavak 3. UFEU-a). Međutim, s obzirom na to da u Statut nisu utvrđene odredbe u tom smislu, trenutačno je samo Sud nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima.

9. Polazeći od prednje navedenog neosnovane su tvrdnje i navodi tužitelja da sud prvog stupnja pogrešno tumači odredbe čl. 263., 265. i 268. UFEU-a i da ne razlikuje sporove koji se vode protiv institucija EU-a.

10. Stoga slijedom svega navedenoga, a polazeći od navoda tužitelja iz tužbe, činjenice da sami tužitelji tužbom (st. 4.) navode da im je nepravilnostima i nezakonitim postupanjem vezanim uz upravljanje EU fondovima od strane tuženika, odnosno njegovih službenika, koji su u razdoblju posljednjih desetak godina kršili ugovor, zakone Europske unije i interne akte tijela Europske unije nanesena šteta, da tužbenim zahtjevom predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da je od strane tuženika prema tužiteljima poduzeta osveta na način da im je onemogućeno sudjelovanje u natječajima koje raspisuje tuženik, a time i financiranje, da se zabrani tuženiku daljnje takvo postupanje i naloži naknaditi tužiteljima nastalu štetu uz naknadu troškova parničnog postupka, uz prijedlog da se rješenjem odgodi ovršnost Presude Prvostupanjskog suda za francusko govorno područje, presuda broj 2024/15955 od 20. lipnja 2024. do završetka ovog parničnog postupka, dakle kako se tužba odnosi na nezakonito postupanje institucija, tijela EU-a, odnosno njegovih službenika, kao i štetu koja je time nanesena tužiteljima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za rješavanje ovog spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, već naprotiv Opći sud Europske unije.

11. Pravno je neosnovan prigovor tužitelja da im je pobijanom odlukom onemogućen pristup sudu, obzirom da su tužitelji podnijeli tužbu kao i da su protiv odluke suda uložili pravni lijek.

12. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvoga stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo, za svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud a koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 15. ZPP-a, odlučio na navedeni način.

13. Stoga je slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Osijek, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek