REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-385/2025-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Puli - Pola , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića predsjednika vijeća , Biljane Pamić , člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa , člana vijeća , u pravnim stvarima I tužitelja IN( OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], [adresa], [adresa], II tužitelja ŽN( OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], [adresa], [adresa], i III tužiteljice MN( OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], [adresa], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Marku Hrstiću , odvjetniku u Rijeci , svi kao zakonski nasljednici iza pokojnog PN( OIB [osobni identifikacijski broj]), protiv I tuženice CN( OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipica Jakić , odvjetnik u Zagrebu , II tuženika EN( OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača , odvjetnik u Zagrebu , i III tuženika KN( OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Ležaić , odvjetnik u Zagrebu , radi proglašenja oporuke ništavom, odlučujući o žalbi i tuženici protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj:P-4175/2024-46 od 15. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se kao neosnovana žalba i tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj:P-4175/2024-46 od 15. siječnja 2025.

II. Zahtjev I tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništava pisana oporuka ostaviteljice VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pred svjedocima DN i RN, proglašena dana 05.11.2020. godine u Zagrebu, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženicima solidarno tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.807,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (15.1.24.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Tu presudu, u cijelosti pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija I tužena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka proturječi samoj sebi i razlozima presude, odnosno jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev jer je zatražio da se oporuka proglasi ništavom iako je mogao jedino zahtijevati poništenje sukladno čl. 29. Zakona o nasljeđivanju ili da postavi tužbeni zahtjev da oporuka nije pravno valjana jer su sve ništetne i pobojne oporuke pravno nevaljane pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-261/2023-2. Navodi da je prvostupanjski sud "van svake logike odlučio pokloniti vjeru jedino svjedoku RN, a ne i svjedoku DN" jer svjedok oporuke DN koji je poznavao ostaviteljicu i koji je pozvan na potpisivanje oporuke, ima bolje sjećanje o svim detaljima nego svjedok RN koji se tamo slučajno našao i koji uopće nije poznavao ostaviteljicu te na temelju iskaza svjedoka DN, kojeg je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio propušta logično zaključiti da je doista pisana oporuka potpisana od strane svih prisutnih. Nadalje, ukazuje da je sud morao provesti novo grafološko vještačenje po novom vještaku i to Centru za forenzička ispitivanja „Ivan Vučetić“ a odbijanjem navedenog prijedloga prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 252. st. 2. i čl. 261. st.3 ZPP. Navodi da stalni sudski vještak nije otklonio prigovore stranaka na usmenom saslušanju već je samo paušalno iznosio na koji način vrši usporedbu potpisa s tim da kad se osvrnuo na sam potpis ostaviteljice, proturječno je iskazivao u odnosu na doneseni nalaz i mišljenje. Ukazuje da je sudski vještak u nalazu i mišljenju secirao samo slova koja je najsloženije pisala pokojna VN i to slovo „Š“ i slovo „D“ i to mu je bio temelj za takav nalaz i mišljenje koji nije sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine, za razliku od nalaza i mišljenja dostavljenih uz žalbu I tužene. Predlaže uvažiti žalbu, "pobijanu presudu ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje".

3. Sa žalbom I tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili žalbene navode I tužene te su predložili odbiti žalbu kao neosnovanu i I tuženu obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljima.

4. Žalba I tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništava pisana oporuka ostaviteljice VN pred svjedocima DN i RN, proglašena dana 05.11.2020. u Zagrebu te da ista ne proizvodi pravne učinke jer da potpis na oporuci ne pripada ostaviteljici i da svjedoci oporuke nisu bili istodobno prisutni prilikom izjavljivanja i potpisivanja oporuke.

6. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti, svih za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP);

- da se ostavinski postupak iza pokojne VN vodi u postupku pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. O-5354/20;

- da je prednik tužitelja PN pravomoćnim rješenjem od 20. srpnja 2021. upućen na pokretanje ove parnice, protiv ovdje tuženika, a radi osporavanja pisane oporuke ostaviteljice pred svjedocima dana 31. ožujka 2017., a proglašene dana 05. studenog 2020.;

- da je u ostavinskom postupku proglašena oporuka pok. pokojne VN;

- da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima odnosno o tekstu oporuke koja je pisana mehaničkim sredstvom, opskrbljena potpisom ostaviteljice i dva svjedoka dana 31. ožujka 2017.;

- da je provedenim grafološkim vještačenjem po vještaku Ljerki Zdunić utvrđeno da skriptor spornog potpisa oporučiteljice VN, koji se nalazi na oporuci sastavljenoj dana 31. ožujka 2017. nije sada pokojna VN;

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka kao i iz usmenog očitovanja proizlazi da je analiza obuhvaćala nesporne potpise u razdoblju od 2002. do 2019. koji je bio odgovarajući i omogućio vještaku davanje sigurnog mišljenja, da je u nespornim potpisima utvrđeno da je tijekom godina došlo do propadanja rukopisa oporučiteljice, međutim, navika potpisivanja ostala je nepromijenjena i svi su potpisi u razdoblju od 17 godina ispisani u istoj grafijskoj formi, uz uočavanje sitnih prirodnih varijacija unutar strukture potpisa a da se pritom misli o prirodnim varijacijama, a ne o odstupanjima, a spontanost pisanja znači da se ne uspoređuje slovo po slovo na oblikovnoj razini već se vrši kompletna analiza;

- da je analizom spornog potpisa vještak utvrdio da je isti pisan sporim i crtanim potezima i pokazuje sve znakove potpisa nastalih krivotvorenjem poznatog uzorka, da prirodne varijacije koji su utvrđeni kod nespornih potpisa nisu utvrđeni kod spornih potpisa, jer ne postoji odstupanje nego neprirodnost i crtanost pisanja, na koji način nastaju potpisi krivotvorenosti imitiranjem poznatog uzorka te je sporost i crtanost poteza spornog potpisa vještak utvrdio detaljnom stereomikroskopskom analizom pri čemu kod spornog potpisa nisu utvrđeni znakovi propadanja rukopisa uslijed starosti i/ili bolesti već sporost i crtanost poteza i neprirodnost pisanja;

- da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen u skladu s pravilima struke te je vještak usmenim saslušanjem obrazložio svoje mišljenje te sveobuhvatnost provedenog grafološkog vještačenja, jasnost i obrazloženost tijekom usmenog očitovanja vještaka kod suda nije izazvala sumnju da sačinjeno mišljenje nije u skladu s pravilima struke, upravo suprotno, radi čega je odbijen prijedloga tuženika za provođenjem novog grafološkog vještačenja;

-da je iz iskaza svjedoka oporuke RN čiji je iskaz o odlučnim činjenicama sud ocijenio uvjerljivim, utvrđeno da isti nije vidio vlastoručno potpisivanje oporuke od strane ostaviteljice i drugog svjedoka jer kada je on oporuku potpisao ista je već bila opskrbljena drugim potpisima, a trenutak stavljanja tih potpisa on nije vidio pa stoga isti ne može znati niti nastavno iskazati tko je oporuku koju je on potpisao, potpisao prije njega;

- da je s druge strane svjedok DN u svojem iskazu detaljno, bez dvojbe, precizno iskazivao o događaju koji se desio prije više od sedam godina te da je njegov iskaz o odlučnim činjenicama - da je oporuka već bila napisana, da je prvo VN na glas rekla da je to njezina oporuka, da istom sve ostavlja I-III tuženiku, i nakon toga ju je potpisala, da je oporuku potom pročitao on i potpisao ju te ju je nakon toga na glas pročitao i drugi svjedok oporuke, kojeg nikada prije ni kasnije nije vidio, da bi ju taj svjedok nakon toga potpisao- neuvjerljiv i očito prilagođen potrebama potvrđivanja navoda tuženika.

6.1. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da ostaviteljica VN nije potpisala spornu oporuku pred svjedocima od dana 31. ožujka 2017. te potpis za koji tuženici tvrde da je potpis ostaviteljice, nije na oporuku stavljen u prisutnosti dva svjedoka, pa je posljedično tomu, sporna oporuka ništava po oba činjenična navoda tužitelja, jer niti ju je ostaviteljica potpisala, a nije ju ni potpisala pred dva svjedoka, a izostanak samo jednog od kumulativnih uvjeta iz čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje: ZN) oporuku čini ništetnom slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pa tako ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju u žalbi upire I tužena, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

8. Protivno žalbenim navodima I tužene u postupku nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 252. st.2. i čl. 261. st. 3. ZPP time što je sud odbio njezin prijedlog za provođenje novog grafološkog vještačenja po drugom vještaku odnosno ustanovi.

8.1. Naime, vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise Ljerki Zdunić provedeno je sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju, kojeg je detaljno obrazložila i usmeno na ročištu od 12. rujna 2023., jasno navela da "skriptor spornog potpisa oporučiteljice VN, koji se nalazi na oporuci sastavljenoj u Zagrebu dana 31. ožujka 2017. nije sada pokojna VN“. Pri tome je decidirano navela da je dostavljen nesporni materijal bio odgovarajući i omogućio joj je davanje sigurnog mišljenja da skriptor spornog potpisa nije sada pok. VN već se radi o potpisu nastalom krivotvorenjem poznatog uzorka. Vještak se na ročištu jasno i obrazloženo očitovala na primjedbe I tužene te je time, i po ocjeni ovoga suda, otklonila sve dvojbe oko danog nalaza. Budući da u nalazu i mišljenju nema nedostataka ni proturječnosti a I tužena svojim prigovorima, koje neosnovano ponavlja i u žalbi, nije dovela u sumnju pravilnost danog mišljenja to je prvostupanjski sud pravilno nalaz i mišljenje vještaka ocijenio jasnim, obrazloženim i sačinjenim u skladu s pravilima struke. Imajući pritom u vidu i činjenicu da potpis za koji tuženici tvrde da je potpis ostaviteljice, nije na oporuku stavljen u prisutnosti dva svjedoka, što posredno potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka da ostaviteljica nije potpisala navedenu oporuku, prvostupanjski sud je posljedično pravilno odlučio kada je odbio prijedlog I tuženice za provođenje novog vještačenja, odnosno vještačenja po ustanovi. Naime, nezadovoljstvo I tužene rezultatom provedenog vještačenja odnosno zaključkom vještaka ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja vještaka i nije razlog za provođenje novog dodatnog vještačenja.

8.2. Neosnovano se žaliteljica u osporavanju nalaza vještaka Ljerke Zdunić i utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena (i) na rezultatima vještačenja poziva na nalaze vještaka grafologa ZN i HN. To stoga što su navedena vještačenja provedena vanraspravno, po nalogu punomoćnika I tužene, nakon donošenja ranije prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvar, te su prvi puta u spis dostavljeni uz žalbu protiv ranije donesene presude protivno čl. 352. st.1. ZPP a po ranijoj ukidnoj odluci ovoga suda drugog stupnja predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u fazu glavne rasprave, a ne prethodnog postupka, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 299. st.3. ZPP kada navedene nove dokaze nije uzeo u obzir pravilno zaključujući da se ne radi o situaciji iz čl. 299. st.2. ZPP jer nije bilo zapreke da tuženici provedu vansudsko vještačenje i te dokaze dostave u spis i prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari.

9. Sadržajem žalbe I tužena osporava i ocjenu iskaza svjedoka kako ju je dao prvostupanjski sud iznoseći da je "van svake logike sud odlučio pokloniti vjeru jedino svjedoku NN, a ne i svjedoku DN koji je bolje poznavao ostaviteljicu koji ima bolje sjećanje o detaljima od svjedoka RN koji se tamo slučajno našao i koji nije poznavao ostaviteljicu" dajući pri tome svoju ocjenu tih dokaza. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je ocjenu provedenih dokaza dao sukladno čl. 8. ZPP ocjenjujući svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U okviru takvog principa ocjene izvedenih dokaza (načelo slobodne ocjene dokaza) prvostupanjski sud je bio ovlašten prihvatiti odnosno ne prihvatiti pojedine dokaze, pa se takva ocjena ne protivi načelu ocjenjivanja dokaza propisanom tom zakonskom odredbom. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaze saslušanih svjedoka dajući za svoju ocjenu jasne i obrazložene razloge zašto prihvaća uvjerljivim iskaz svjedoka NN a s druge strane iskaz svjedoka DN cijeni neuvjerljivim i prilagođenim potrebama potvrđivanja navoda tuženika te ga posljedično ne prihvaća, a koje razloge i ocjenu iskaza svjedoka u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a navedena ocjena nije dovedena u dvojbu ni žalbenim navodima I tužene.

10. Dakle, suprotno žalbenima navodima I tužene prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Odredbom čl. 29. st. 1. ZN propisano je da je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

11.1. U konkretnom slučaju radi se o pismenoj oporuci pred svjedocima (alografska oporuka) iz članka 31. ZN.

11.2. Prema izričitoj odredbi čl. 31. st. 1. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

11.3. Stavkom 2. istog čl. ZN propisano je da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

12. Da bi pisana oporuka pred svjedocima, o kakvoj je ovdje riječ, proizvela pravne učinke, nužno je da oporučitelj pred svjedocima na već sastavljenu pisanu oporuku po njegovu kazivanju, stavi svoj vlastoručni potpis, uz istovremenu izjavu da je ta pisana isprava njegova oporuka i da se potom svjedoci potpišu na samu oporuku (čl. 31. ZN).

13. Potpisivanje oporuke od strane oporučitelja, njegova izjava kojom potvrđuje da je isprava koju potpisuje njegova oporuka i potpisivanje svjedoka oporuke predstavlja jednu pravnu radnju.

14. Dakle, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da potpis za koji tuženici tvrde da je potpis ostaviteljice, nije na oporuku stavljen u prisutnosti dva svjedoka, a grafološkim vještačenjem je utvrđeno da ostaviteljica VN nije skriptor ''spornog potpisa oporučitelja VN na izvorniku oporuke sastavljene dana 31. ožujka 2017.'', koje utvrđenje prigovorima I tuženice nije dovedeno u pitanje, to je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Žalbeni navodi I tužene da je pogrešno postavljen tužbeni zahtjev jer da je da je tužitelj mogao zatražiti jedino poništenje sukladno čl. 29. ZN a ne utvrđenje da se oporuka proglasi ništetnom nisu osnovani.

15.1. Naime, odredbom čl. 29. st. 3. ZN propisano je da se zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke, pri čemu rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke

15.2. Dakle, oporuka jest strogo formalni pravni akt (čl. 29. ZN), što znači da formalni nedostaci oporuke utječu na njenu valjanost. Međutim, u smislu odredbe čl. 29. st. 3. ZN to ovisi o stajalištu osobe koja je ovlaštena tražiti njeno poništenje, pa ako ovlaštena osoba ne zatraži poništenje oporuke u određenom roku dolazi do njene konvalidacije. Dakle, radi se o prekluzivnom roku, a na takav zaključak upućuje i dosadašnja sudska praksa i to presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2816/99 od 27. svibnja 2003., nakon koje je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo ovakvo pravno shvaćanje broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004.

15.3. Početak tijeka subjektivnog roka od godine za poništenje oporuke ili utvrđenje navaljanosti oporuke teče od saznanja za sadržaj oporuke. Kako je u konkretnom slučaju oporuka proglašena 5. studenog 2020., a tužbu je prednik tužitelja podnio prvostupanjskom sudu 8. rujna 2021. to je tužba podnesena unutar zakonom propisanog prekluzivnog roka.

15.4. Time što je tužitelj deklaratornim tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje ništetnosti oporuke a ne konstitutivni zahtjev da se oporuka poništi, tužbeni zahtjev nije krivo postavljen kako to u žalbi navodi I tužena, jer tužitelji, kao zakonski nasljednici ostaviteljice imaju pravni interes da se utvrdi da oporuka ostaviteljice nije pravno valjana, tako proizlazi iz pravnog stava VSRH izraženog u odluci Rev-261/2023-2 na koju se žaliteljica i poziva u svojoj žalbi.

16. Prema tome, kraj činjenice da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da na oporuci nije oporučiteljičin potpis, da oporuka nije potpisana pred dva istodobno nazočna svjedoka, dakle, da nije sačinjena u obliku propisanom zakonom te kao takva nije valjana, a tužba je podnijeta u zakonom propisanom roku iz čl. 29. st. 3. ZN time što je tužitelj zatražio utvrđenje ništavosti oporuke te da ista ne proizvodi pravne učinke, a ne utvrđenje nevaljanosti oporuke, tužbeni zahtjev, suprotno žalbenim navodima I tužene nije krivo postavljen te prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kako to neosnovano u žalbi navodi žaliteljica.

17. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu I tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP uključujući i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija bez isticanja konkretnih žalbenih prigovora i samo u kontekstu odluke o glavnoj stvari.

18. Zahtjev I tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu čl. 166. sv. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP budući da sa žalbom nije uspjela.

19. Tužiteljima nije dosuđen troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. sv. 1. ZPP .

Pula - Pola , 25. kolovoz 2025.

Predsjednik vijeća :

Bruno Franković