REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLI

Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1060/2025-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Puli-Pola , u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Babić , kao predsjednice vijeća , Kristine Pavičić-Sirotić , kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić , kao članice vijeća , u pravnim stvarima tužiteljice CRiz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat , odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženog OTP banke dd , Split , Domovinskog rata 61 , OIB 52508873833 , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri doo , Zagreb , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-495/2024-20 od 16. lipnja 2025. , u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-495/2024-20 od 16. lipnja 2025. godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Nalažem se tuženiku OTP banci Hrvatska dd iz Splita , Domovinskog rata 61 da tužiteljici CRiz [adresa], [adresa]na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenih kamata isplati iznos od 2.927,87€ (dvije tisuće devetsto dvadeset i sedam eur i osamdeset i sedam centi), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008 . 31.7.2015 po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi ​​na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi ​​na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 10,93 € od 10.2.2008. ,

- na iznos od 18,71 € od 11.3.2008. ,

- na iznos od 18,71 € od 12.4.2008. ,

- na iznos od 18,70 € od 13.5.2008. ,

- na iznos od 18,69 € od 12.6.2008. ,

- na iznos od 25,62 € od 12.7.2008. ,

- na iznos od 32,56 € od 2.8.2008. ,

- na iznos od 32,54 € od 2.9.2008. ,

- na iznos od 32,53 € od 2.10.2008. ,

- na iznos od 32,52 € od 6.11.2008. ,

- na iznos od 45,89 € od 16.12.2008. ,

- na iznos od 51,60 € od 6.1.2009. ,

- na iznos od 51,58 € od 14.2.2009. ,

- na iznos od 51,56 € od 14.3.2009. ,

- na iznos od 51,53 € od 15.4.2009. ,

- na iznos od 51,51 € od 13.5.2009. ,

- na iznos od 51,48 € od 9.6.2009. ,

- na iznos od 58,71 € od 14.7.2009. ,

- na iznos od 60,49 € od 12.8.2009.,

- na iznos od 60,46 € od 12.9.2009.,

- na iznos od 60,44 € od 13.10.2009.,

- na iznos od 60,40 € od 12.11.2009.,

- na iznos od 60,37 € od 12.12.2009.,

- na iznos od 60,34 € od 13.1.2010.,

- na iznos od 60,31 € od 12.2.2010.,

- na iznos od 60,27 € od 13.3.2010.,

- na iznos od 60,24 € od 13.4.2010.,

- na iznos od 60,20 € od 12.5.2010.,

- na iznos od 60,16 € od 12.6.2010.,

- na iznos od 60,13 € od 13.7.2010.,

- na iznos od 60,09 € od 12.8.2010.,

- na iznos od 60,05 € od 14.9.2010.,

- na iznos od 60,01 € od 14.10.2010.,

- na iznos od 59,98 € od 12.11.2010.,

- na iznos od 59,93 € od 15.12.2010.,

- na iznos od 59,89 € od 12.1.2011.,

- na iznos od 61,46 € od 12.2.2011.,

- na iznos od 41,03 € od 12.3.2011.,

- na iznos od 32,55 € od 13.4.2011.,

- na iznos od 32,52 € od 12.5.2011.,

- na iznos od 32,49 € od 8.6.2011.,

- na iznos od 32,46 € od 13.7.2011.,

- na iznos od 32,42 € od 12.8.2011.,

- na iznos od 32,39 € od 13.9.2011.,

- na iznos od 32,36 € od 13.10.2011.,

- na iznos od 32,33 € od 12.11.2011.,

- na iznos od 32,29 € od 14.12.2011.,

- na iznos od 32,25 € od 12.1.2012.,

- na iznos od 32,22 € od 14.2.2012.,

- na iznos od 32,19 € od 13.3.2012.,

- na iznos od 32,15 € od 12.4.2012.,

- na iznos od 32,11 € od 12.5.2012.,

- na iznos od 32,07 € od 14.6.2012.,

- na iznos od 32,04 € od 5.7.2012.,

- na iznos od 32,00 € od 8.8.2012.,

- na iznos od 31,95 € od 12.9.2012.,

- na iznos od 31,92 € od 12.10.2012.,

- na iznos od 31,87 € od 13.11.2012.,

- na iznos od 31,84 € od 12.12.2012.,

- na iznos od 31,79 € od 11.1.2013.,

- na iznos od 31,75 € od 7.2.2013.,

- na iznos od 31,71 € od 13.3.2013.,

- na iznos od 31,66 € od 12.4.2013.,

- na iznos od 31,62 € od 14.5.2013.,

- na iznos od 31,58 € od 13.6.2013.,

- na iznos od 31,53 € od 9.7.2013.,

- na iznos od 31,48 € od 2.8.2013.,

- na iznos od 31,44 € od 13.9.2013.,

- na iznos od 31,39 € od 12.10.2013.,

- na iznos od 31,34 € od 14.11.2013.,

- na iznos od 31,29 € od 14.12.2013.

- na iznos od 31,25 € od 10.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 da tužiteljici CR iz [adresa] na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule isplati iznos od 5.089,01€ (pet tisuća osamdeset i devet eur i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,01 € od 2.11.2008.,

- na iznos od 0,02 € od 2.1.2009.,

- na iznos od 5,29 € od 6.1.2009.,

- na iznos od 0,73 € od 2.2.2009.,

- na iznos od 5,97 € od 14.2.2009.,

- na iznos od 0,10 € od 2.3.2009.,

- na iznos od 10,48 € od 14.3.2009.,

- na iznos od 0,05 € od 2.4.2009.,

- na iznos od 0,80 € od 2.5.2009.,

- na iznos od 0,82 € od 13.5.2009.,

- na iznos od 0,03 € od 2.1.2010.,

- na iznos od 3,96 € od 12.1.2010.,

- na iznos od 0,15 € od 2.2.2010.,

- na iznos od 7,98 € od 12.2.2010.,

- na iznos od 6,96 € od 13.3.2010.,

- na iznos od 0,24 € od 2.4.2010.,

- na iznos od 13,46 € od 13.4.2010.,

- na iznos od 0,26 € od 4.5.2010.,

- na iznos od 15,11 € od 12.5.2010.,

- na iznos od 0,43 € od 2.6.2010.,

- na iznos od 25,85 € od 12.6.2010.,

- na iznos od 0,41 € od 2.7.2010.,

- na iznos od 17,92 € od 6.7.2010.,

- na iznos od 17,90 € od 13.7.2010.,

- na iznos do 0,10 € od 2.8.2010.,

- na iznos od 0,16 € od 2.9.2010.,

- na iznos od 50,76 € od 14.9.2010.,

- na iznos od 42,67 € od 14.10 2010.,

- na iznos od 0,10 € od 3.11.2010.,

- na iznos od 44,11 € od 12.11.2010.,

- na iznos od 0,38 € od 2.12.2010.,

- na iznos od 58,01 € od 15.12.2010.,

- na iznos od 0,26 € od 2.1.2011.,

- na iznos od 20,11 € od 11.1.2011.,

- na iznos od 54,40 € od 22.1.2011.,

- na iznos od 0,78 € od 2.2.2011.,

- na iznos od 53,45 € od 12.2.2011.,

- na iznos od 0,90 € od 2.3.2011.,

- na iznos od 56,74 € od 12.3.2011.,

- na iznos do 0,24 € od 2.4.2011.,

- na iznos od 48,84 € od 13.4.2011.,

- na iznos od 65,72 € od 12.5.2011.,

- na iznos od 1,72 € od 2.6.2011.,

- na iznos od 35,51 € od 8.6.2011.,

- na iznos od 43,41 € od 14.6.2011.,

- na iznos od 12,64 € od 5.7.2011.,

- na iznos od 77,12 € od 13.7.2011.,

- na iznos od 14,64 € od 2.8.2011.,

- na iznos od 132,85 € od 12.8.2011.,

- na iznos od 0,81 € od 2.9.2011.,

- na iznos od 86,08 € od 13.9.2011.,

- na iznos od 78,92 € od 13.10.2011.,

- na iznos od 1,30 € od 2.11.2011.,

- na iznos od 79,64 € od 12.11.2011.,

- na iznos od 80,97 € od 14.12.2011.,

- na iznos od 89,30 € od 12.1.2012.,

- na iznos od 93,31 € od 14.2.2012.,

- na iznos od 93,45 € od 13.3.2012.,

- na iznos od 89,64 € od 12.4.2012.,

- na iznos od 13,18 € od 2.5.2012.,

- na iznos od 15,32 € od 12.5.2012.,

- na iznos od 94,44 € od 14.6.2012.,

- na iznos do 66,86 € od 5.7.2012.,

- na iznos od 24,93 € od 12.7.2012.,

- na iznos od 36,72 € od 3.8.2012.,

- na iznos od 56,12 € od 8.8.2012.,

- na iznos od 2,35 € od 2.9.2012.,

- na iznos od 82,40 € od 12.9.2012.,

- na iznos od 87,19 € od 12.10.2012.,

- na iznos od 1,21 € od 2.11.2012.,

- na iznos od 90,74 € od 13.11.2012.,

- na iznos od 0,32 € od 2.12.2012.,

- na iznos od 90,74 € od 12.12.2012.,

- na iznos od 92,73 € od 11.1.2013.,

- na iznos od 24,96 € od 2.2.2013.,

- na iznos od 60,71 € od 7.2.2013.,

- na iznos od 84,66 € od 13.3.2013.,

- na iznos od 0,40 € od 2.4.2013.,

- na iznos od 90,87 € od 12.4.2013.,

- na iznos od 0,50 € od 2.5.2013.,

- na iznos od 81,28 € od 14.5.2013.,

- na iznos od 1,11 € od 2.6.2013.,

- na iznos od 80,82 € od 13.6.2013.,

- na iznos od 79,15 € od 9.7.2013.,

- na iznos do 59,03 € od 2.8.2013,

- na iznos od 22,40 € od 13.8.2013.,

- na iznos od 1,77 € od 2.9.2013.,

- na iznos od 81,77 € od 13.9.2013.,

- na iznos do 2,01 € od 2.10.2013,

- na iznos od 85,73 € od 12.10.2013.,

- na iznos od 0,39 € od 2.11.2013.,

- na iznos od 87,19 € od 14.11.2013.,

- na iznos od 92,33 € od 14.12.2013.,

- na iznos od 1,62 € od 2.1.2014.,

- na iznos od 84,77 € od 10.2.2014.,

- na iznos od 74,84 € od 12.2.2014.,

- na iznos od 1,77 € od 2.3.2014.,

- na iznos od 74,43 € od 12.3.2014.,

- na iznos od 0,71 € od 2.4.2014.,

- na iznos od 74,88 € od 12.4.2014.,

- na iznos od 72,54 € od 14.5.2014.,

- na iznos od 73,10 € od 15.6.2014.,

- na iznos od 75,04 € od 13.7.2014.,

- na iznos od 0,44 € od 2.8.2014.,

- na iznos od 75,72 € od 9.8.2014.,

- na iznos od 0,19 € od 2.9.2014.,

- na iznos od 76,80 € od 13.9.2014.,

- na iznos od 2,55 € od 2.10.2014.,

- na iznos od 75,72 € od 12.10.2014.,

- na iznos od 80,99 € od 13.11.2014.,

- na iznos od 5,20 € od 2.12.2014.,

- na iznos od 76,30 € od 13.12.2014.,

- na iznos od 0,29 € od 2.1.2015.,

- na iznos od 81,49 € od 10.1.2015.,

- na iznos od 1,45 € od 2.2.2015.,

- na iznos od 80,56 € od 12.2.2015.,

- na iznos od 0,28 € od 2.3.2015.,

- na iznos od 81,75 € od 13.3.2015.,

- na iznos od 82,00 € od 12.4.2015.,

- na iznos od 39,39 € od 2.5.2015.,

- na iznos od 42,63 € od 13.5.2015.

- na iznos od 0,97 € od 2.6.2015.,

- na iznos od 81,61 € od 11.6.2015.,

- na iznos od 81,45 € od 11.7.2015.,

- na iznos od 82,01 € od 9.8.2015.,

- na iznos od 14,53 € od 2.9.2015.,

- na iznos od 67,48 € od 11.9.2015.

sve do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

„Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 9.228,71 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.1.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.762,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 16.6.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sud prvoga stupnja prilikom donošenja predmetne presude zanemario da je u predmetnom slučaju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju provedena konverzija sklapanjem Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu, da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je pobijana presuda protivna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izračenom u predmetu poslovni broj Gos-1/2019 te u njegovim odlukama poslovni broj Rev- 586/2019, Rev-1539/2019, ali i pravnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova, kao i pravnim stajalištima suda EU, da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 1113. Zakona o obveznim odnosima u pogledu prigovora prijeboja, da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da su mu grubo povrijeđena njegova prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, i to pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama iz članka 29. stavka 1. Ustava u vezi s načelom zakonitosti zajamčenim člankom 5. Ustava te pravo na legitimna očekivanja tužitelja u ispravnost postupanja nadležnih sudova i akata koja su ti sudovi donijeli, u smislu članka 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na zakonitost pojedinačnih akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti iz članka 19. Ustava. Osporava i odluku o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.927,87 eur i iznosa od 5.089,01 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose pojedinačno označe kao u točki I. i II. izreke, a koje iznose je više platila prilikom otplate kredita broj 050222301702 koji je sklopila s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom, a sve zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke i ugovorene valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana na valutu švicarski franak.

6. Dokazima provedenim tijekom postupka sud je utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja (članka 8. ZPP-a), i to:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita s pravnim prednikom tuženika Nova banka d.d. kao kreditorom dana 22. veljače 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 050222301702 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisnom hipoteke na nekretninama broj [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim joj je odobren kredit u iznosu od 77.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu od 5,39% godišnje koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika, s rokom otplate od 300 mjeseci, koji kredit je odobren za kupnju stambenog objekta te gradnju ili dovršenje istoga, a solemniziran po javnom bilježniku Ivici Kraljičkoviću iz Siska, pod brojem

OU-161/2005 dana 25. veljače 2005;

- da se predmetnim Ugovorom o kreditu (članak 3.) tužiteljica obvezala platiti banci kamatu koja je promjenjiva (5,39%) sukladno važećim odlukama tuženika;

- da je člankom 1.4. Ugovora o kreditu ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata kredita vrši u kunama te obračunava primjenom valutne klauzule (300 mjesečnih anuiteta);

- da je dana 16. siječnja 2016. između tužiteljice i tuženika sklopljen Dodatak broj 1. ugovora o kreditu broj 050222301702 koji je ovjeren po javnom bilježniku, a kojim Dodatkom (Aneks) je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK/15);

- da iz iskaza tužiteljice saslušane u svojstvu parnične stranke proizlazi da pravni prednik tuženika prije zaključenja spornog ugovora o kreditu nije je informirao o svim bitnim parametrima kredita, da joj je predmetni kredit bio ponuđen kao najpovoljnije rješenje, da se s tužiteljicom nije pregovaralo niti o jednoj ugovornoj odredbi, da ona nije imala nikakav utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi, da je tužiteljica sporni ugovor o kreditu konvertirala jer joj je to bilo najprihvatljivije rješenje;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Lidije Jurković (kog sud prihvaća objektivnim i stručnim) proizlazi da je tužiteljici odobren kredit kunske protuvrijednosti iznosa od 77.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a za valutu CHF, da razlika anuiteta zbog promjene kamatnih stopa iznosi 2.927,87 eur, da razlika anuiteta zbog rasta tečaja iznosi 5.089.01 eur, odnosno da je tužiteljica po spornom kreditu preplatila ukupno iznos od 8.016,88 eur (pozitivna tečajna razlika), da postoji negativna razlika po osnovu kamatne stope u iznosu od 1.894,49 eur a po osnovu tečajne razlike u iznosu od 792,30 eur ili ukupno 2.686,79 eur.

6.1. Polazeći od gore utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice pobliže opisan kao u izreci (točka I. i II.) prihvatio je kao osnovan, obzirom je utvrdio da je spornim ugovorom o kreditu koji je sklopljen između tužiteljice i pravnog prednika tuženika ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovor - na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženik odnosno njegov pravni prednik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane - tuženika, to isto, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne sukladno odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/1991., 73/1991., 3/1994., 7/1996. i 112/1999. - dalje: ZOO/91) sada članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - dalje: ZOO/05), a posljedično tome, da postoji obveza tuženika isplatiti tužiteljici utuženi novčani iznos pozivom na članak 210. i članak 214. ZOO/91, sada članak 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO/05), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno članku 29. ZOO/05. Pritom, sud se pozvao i na sadržaj odredbe članka 502.c ZPP.

6.2. Također, sud je zaključio, cijeneći činjenicu da je predmetni kredit konvertiran, da ta okolnost ne utječe na osnovanost zahtjeva tužiteljice, jer da je razlog donošenja ZID ZPK/15 izjednačavanje položaja korisnika kredita u CHF sa položajem korisnika kredita u valuti eura, a samim sklapanjem toga Dodatka nije obuhvaćeno obeštećenje potrošača.

6.3. Sud je kao neosnovan otklonio i tuženikov prigovor zastare potraživanja tužiteljice (članak 241. ZOO/05) uz obrazloženje da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, koja zastara je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., to nije protekao zastarni rok od pet godina.

6.4. Sud je kao neosnovan odbio tuženikov istaknuti prigovor radi prijeboja (točka III. izreke), uz obrazložene u osnovnom da iznos koji je stavljen u prijeboj (9.228,71 kn) tužiteljica nije primila odnosno nije ga stekla bez osnove pa da stoga niti ne postoji njena obveza vraćanja toga iznosa.

7. Takva odluka suda prvoga stupnja u bitnom dijelu pravilna je i zakonita, jer činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužiteljice pravilno su utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno. Neosnovano tuženik tvrdi da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena prava iz članka 29. stavka 1. u vezi s člankom 5. i člankom 19. Ustava te prava u smislu članka 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Prema sadržaju žalbe tuženika, nije sporno da je nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 između tužiteljice i tuženika sklopljen Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu broj 050222301702 i to dana 16. siječnja 2016. a sve u skladu sa odredbama članka 19.b istoga Zakona, slijedom čega je predmetni kredit denominiran u kredit u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik sadržajem svoje žalbe tvrdi da sud nije bio ovlašten ispitivati ništetnost osnovnog ugovora o kreditu, jer ugovor o konverziji ima retroaktivno djelovanje na ugovorni odnos stranaka.

9. Naime, člankom 19.c ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., točkom 1.-3. propisano je kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (toč. 1.). U točki 2. članka 19.c ZID ZPK/15 propisano je da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. članka 19.c ZID ZPK/15 propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a u svezi postavljenog pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, iznosi stajalište da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9.1. Nadalje, prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu C- 186/2016 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a tuženica nije dokazala da bi tužitelju pružila dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke, eventualne rizike (promjena tečaja i sl.), a niti je dokazala da je tužitelju pružila na jasan i nedvojben način sam postupak konverzije.

9.2. U konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (činjenicu nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio kao prethodno pitanje) te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužiteljici vraćeno ono što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više pretplatila, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Kod toga se ističe da iz sadržaja Aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužiteljica odrekla prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9.3. Naime, tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka, nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK/15, a niti navedenim Aneksom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, odnosno nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to zaključuje i prvostupanjski sud. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

9.4. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 C od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama članka 6. stavak 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).

9.5. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje da li je njom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

9.5. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.

9.6. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženice u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužiteljice kao potrošača, nije osnovan.

9.7. Dakle, valja navesti da se tuženik pri osporavanju prava tužiteljice na obeštećenje zbog činjenice da je pristala na sklapanje Dodatka Ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, neutemeljeno poziva na shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer to ne znači da se u zasebnom sudskom postupku, i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj.

9.8. Ovdje se posebno ističe da konverzija propisana ZID ZPK/15 ne predstavlja konverziju propisanu u članku 325. ZOO/05 jer za to ne postoje pretpostavke. To iz razloga što tuženik nije bio savjesna strana u sklapanju Ugovora koji je sadržavao ništetne odredbe, a potom i zato što je zakonskom odredbom bila prisiljena ponuditi potrošačima sklapanje Dodatka Ugovora. Zato se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne radi o ugovoru s valutnom klauzulom u EUR u punom smislu i s ugovorenom kamatnom stopom od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu, već od sklapanja Dodatka, a svođenje kredita na kredit s valutnom klauzulom u EUR s odgovarajućom kamatnom stopom poslužilo je kako bi se u vezi s tim mogli utvrditi ostatak glavnice i preplata koja, međutim, ne znači i potpuno obeštećenje potrošača, već mu na određeni način olakšava situaciju u koju je bio doveden porastom kamatne stope i značajnim porastom tečaja valute CHF te rješava situaciju ubuduće, a ta je situacija detaljno obuhvaćena Dodatkom jer sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice u EUR i promjenjivosti kamatne stope.

9.9. Ovaj sud je istovjetno pravno shvaćanje o pravnim učincima konverzije iskazao u većem broju recentnih odluka, npr. poslovni broj Gž-66/2023-6 od 1. srpnja 2024., Gž-953/2024 od 21. lipnja 2024., Gž-797/2024 od 17. lipnja 2024., Gž-837/2023 od 17. lipnja 2024., Gž-75/2024 od 23. siječnja 2024., a u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. prosinca 2023.

10. Obzirom na navedeno, suprotno tumačenju tuženika , proizlazi da korisnik kredita kao potrošač , neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od rezultata koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u vrijednosti CHF , tako i ona o vezanju glavnice za vrijednost CHF , naravno pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

10.1. Zbog prethodno iznesenih razloga, ovome sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem drži pogrešnim stavom prvostupanjskog suda da konverzija nema pravni učinak na ništavost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10.2. Učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, dakle unatrag od trenutka sklapanja Ugovora u smislu članka 323. stavka 1. ZOO/05 , pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikada i nije bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača , i ne može imati učinak (presuda Europskog suda za ljudska prava FGN i APM protiv CB i BBVAS spojenim predmetima broj C- 154/2015, C-307/2015 i C-308/2015, u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).

10.3. Dakle, s obzirom da sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutnih klauzula u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen je zahtjev za isplatu, koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke .

11. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je odlučio io istaknutom prigovoru radi prebijanja, a žalbenim navodima tuženika odluka suda u tom dijelu nije dovedena u pitanje. Naime, tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja zbog preplate utvrđene u Dodatku ugovora, ali nije dokazao da prema tužiteljici prema tom Dodatku ima istovrsno dospjelo potraživanje. Dodatak Ugovora je realiziran i tuženici prema njemu ne pripada tražbina istaknuta prijebojem.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika i odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP , a po svojoj je visini pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) .

13. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnosti i zakonitosti predmeta odluke.

14. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnosti i zakonitosti predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP .

U Puli-Pola 25. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća :

Nataša Babić