REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLI
Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1070/2025-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Puli-Pola , u vijeću sastavljenom od sutkinje Biljane Bojanić , kao predsjednice vijeća , Nataše Babić , kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća , te Kristine Pavičić-Sirotić , kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐI iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] , i 2. GI iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] , koje zastupa punomoćnik Velimir Galić , odvjetnik u Požegi , protiv tužene EI iz [adresa] , [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku , Stalne službe u Valpovu poslovni broj P- 1113/2024-6 od 23. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025. ,
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku , Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1113/2024-6 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženici EIiz [adresa], [adresa], da prvo tužitelju ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], i drugo tužiteljici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], iznos isplati od 2.389,01 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunava se za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. , a od 1. siječnja 2023. , do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanim kamatnim stopama koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije svog prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od 16. listopada. 2024. godine , do isplate, sve to u roku od 15 dana.“
II. Odbijaju se u cijelosti prvo tužitelj ĐIi druga tužiteljica ŠIsa zahtjevom za naknadu parničnog postupka kao neosnovanim troškovima.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističu da je sud počinio povredu odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku jer da nije donio presudu zbog ogluhe, iako su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti. Nadalje, sud da je počinio bitnu povredu odredbe iz članka 331. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženica na raspravi održanoj 14. svibnja 2025., prilikom saslušanja stranaka, jasno iskazala da i dalje želi da se ispoštuju odredbe predugovora i da ima namjeru isplatiti tužiteljima ostatak novca, ali da ne može to obećati u roku od šest mjeseci. Iz tog iskaza tuženice jasno proizlazi da je priznala tužbeni zahtjev, pa je sud trebao donijeti presudu na temelju priznanja. Također je sud počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Kako je već navedeno, tuženica je na raspravi prilikom saslušanja pristala tužiteljima isplatiti ostatak ugovorene cijene i da se suvlasnički dio tužitelja prepiše na nju, međutim, sud taj iskaz tuženice uopće ne ocjenjuje, niti bilo što o njemu navodi u obrazloženju svoje presude. Kako je sud u presudi dužan ocijeniti sve dokaze i činjenice koje je utvrdio u postupku, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud u obrazloženju presude govori o najmu i cijenama najma, međutim, propušta uočiti činjenicu da tuženica svakako želi isplatiti ostatak ugovorene cijene iz predugovora, a isto tako i namjeru tužitelja da joj prepišu svoje suvlasničke dijelove, čim isplati ugovorenu cijenu iz predugovora. Na tako nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelje odbio sa tužbenim zahtjevom pa predlažu ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te odrediti tuženici naknaditi im parnični trošak te trošak sastava žalbe.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je utvrdio da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. ožujka 2021. raskinut, sukladno članku 1 Predugovora, pa tužitelji, s obzirom na činjenicu da je Predugovor raskinut, više nemaju osnove potraživati isplatu dijela neplaćene kupoprodajne cijene.
6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2.ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju tužitelji ukazuju, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Također nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 331. stavkom 1. i člankom 331.b ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud pravilno nije donio presudu zbog ogluhe jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 331.b stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a, s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje su u protivnosti s dokazima koje su sami tužitelji dostavili uz tužbu. Također, suprotno žalbenim navodima, tuženica nije priznala tužbeni zahtjev na ročištu održanom 14. svibnja 2025. jer, iako je navela da priznaje tužbu, navela je da bi prema svojim mogućnostima mogla otplaćivati traženi iznos kroz mjesečne rate u iznosu od 100,00 eur. Time tuženica nije priznala tužbeni zahtjev u pogledu paricijskog roka koji je u tužbenom zahtjevu naveden od 15 dana, pa kada je navela da priznaje tužbu, ali da ne može priznati i rok od 15 dana za plaćanje, ista nije priznala tužbeni zahtjev u cijelosti (nije priznala paricijski rok od 15 dana).
7. I činjenično stanje, bar ono koje je pravno relevantno, pravilno je utvrđeno, pa je tako utvrđeno:
- da su tužitelji, kao prodavatelji, zaključili s tuženicom, kao kupcem, Predugovor o kupoprodaji suvlasničkih dijelova svakog tužitelja od 1/10 dijela na kući označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za 30.000,00 kuna / 3.980,00 eur,
- da je tuženica suvlasnica iste nekretnine u 2/10 dijela,
- da je tuženica trebala ispatiti kupoprodajnu cijenu u mjesečnim ratama, a zadnja je dospjela 15. listopada 2024.,
- da tuženica nije uredno plaćala mjesečne rate kupoprodajne cijene,
- da je u članku 1. stavku 4. Predugovora ugovoreno da „u slučaju zakašnjenja ili neplaćanja bilo koje rate u ugovorenom roku, ovaj se ugovor ima smatrati raskinutim krivnjom kupca, tj. tužene, a do tada plaćene rate smatrat će se naknadom za korištenje ove nekretnine, jer su prodavatelji (tužitelji) predali kupcu (tuženici) u posjed predmetnu nekretninu već prije sklapanja predugovora.“
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Člankom 361. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da se, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor raskida po samom zakonu, a po stavku 4. istog članka navedeno vrijedi u slučaju kada su stranke predvidjele da će se ugovor raskinuti ako ne bude ispunjen u određenom roku. Upravo su navedeno stranke predvidjele u članku 1. stavku 4., da u slučaju zakašnjenja ili neplaćanja bilo koje rate u ugovorenom roku, se ugovor ima smatrati raskinutim. Kako je ugovor raskinut, to tužitelji nemaju pravni osnov za potraživanje preostale neplaćene kupoprodajne cijene, već učinke raskida propisuje članak 368. ZOO-a, a među njima nije i potraživanje neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene.
9. U pogledu dijela kupoprodajne cijene koji je plaćen, za isti su stranke ugovorile da će se, ako dođe do raskida ugovora, smatrati naknada za korištenje nekretnine. Žalitelji u žalbi ističu da su voljni prodati tuženici svoje suvlasničke dijelove, koje je ona voljna i kupiti, ali ne može platiti cijenu u rokovima koje su odredili tužitelji. Navedeni žalbeni navodi nisu pravno relevantni za odlučivanje o ovoj žalbi, ali stranke uvijek mogu, neovisno o ovoj presudi, ponovno zaključiti ugovor o prodaji, ako postignu dogovor o svim bitnim sastojcima ugovora, uključujući i do sada spornim rokovima plaćanja.
10. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 25. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
