REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1095/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2641/2021-18 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem kao neosnovana žalba tuženika i uvažavanjem kao osnovane žalbe tužitelja, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2641/2021-18 od 30. siječnja 2025.:

- potvrđuje se u dijelu točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju štetu preko iznosa glavnice od 2.326,50 eur do konačno suđenog u iznosu od 4.676,28 eur (iznos od 2.349,78 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos te u odnosu na točku II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka;

- preinačuje se u točki III. izreke, na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju (pored iznosa troška postupka u visini od 1.746,75 eur) daljnji trošak parničnog postupka u iznos od 336,39 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos ima teći od dana 30. siječnja 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od ukupno 62,50 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.676,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.07.2021. god. pa do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini od €1.746,75, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po prethodno navedenoj godišnjoj stopi, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka u iznosu od 336,39 eur, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Ističe da je sud nezakonito postupio kada mu je za sve radnje zastupanja po odvjetniku prije 3. studenoga 2022. trošak zastupanja odmjerio prema vrijednosti boda od 10 kn odnosno 1,3 eur a ne vrijednosti boda od 2,00 eur kako je to propisano Odvjetničkom tarifom, a zbog čega je oštećen. Radi se o trošku sastava tužbe od 19. listopada 2021., sastava odštetnog zahtjeva od 10. lipnja 2021., zastupanja na ročištu od 29. veljače 2022. te sastava obrazloženog podneska od 18. veljače 2022. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na tarifni broj 48. stavak 3. i tarifni broj 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i izražena prava shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja su donijeta u tom pravcu. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, odluku o troškovima postupka preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobija tuženik i to u odnosnu na točku I. izreke preko iznosa glavnice u iznosu od 2.326,50 eur i u odnosu na točku II. izreke u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjska presuda nezakonita jer je sud prekoračio tužbeni zahtjev na koji način je počinio apsolutno bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku. To sve stoga što je tužitelj tužbom potraživao naknadu neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od ukupno 30.460,00 kn / 4.042,74 eur, dok mu je sud priznao štetu u ukupnom iznosu od 4.676,28 eur, na koji način je prekoračio zahtjev tužitelja za iznos od 633,54 eur, pa u tom dijelu presudu sukladno odredbi članka 369. stavka 5. Zakona o parničnom postupku predlaže ukinuti. Navodi da prvostupanjska presuda nema valjanih razloga u pogledu utvrđene visine naknade neimovinske štete koja je suđena osporenom presudom obzirom nije zakonito obrazložena radi čega je počinjena apsolutno bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je i činjenično stanje zbog posljedica zadobivene tjelesne ozljede pogrešno i nepotpuno utvrđeno. U tom pravcu posebno ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Žarka Rašića kom je prigovorio u pogledu zaostalih trajnih posljedica koje je vještak utvrdio a koje se odnose na smanjenje općih životnih aktivnosti zbog tegoba u smislu ograničene pokretljivosti desnog ramena i lakta kod tužitelja, koje utvrđene posljedice su u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom u predmetu, jer nakon završenog liječenja kod tužitelja postoji uredna pokretljivost desnog ramena i lakata. Obzirom je vještak u svom usmenom očitovanju na njegove primjedbe na osnovni nalaz i nadalje kod istoga ostao, predložio je provođenje novog medicinskog vještačenja koje je sud neosnovano odbio, a svoju presudu u tom dijelu obrazložio razlozima koji se ne mogu ispitati, na koji način je počinjena apsolutno bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Na taj način sud je povrijedio tuženikova prava na pravično suđenje zajamčena člankom 14. stavak 2.2 i člankom 29. stavak 1.3 Ustava Republike Hrvatske, kao i člankom 6. stavkom 1.4 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, jer je osporena presuda nedostatno obrazložena te je došlo do povrede prava na pristup sudu-prava na dokaz-prava na kontradiktoran postupak-prava na obrazloženu presudu-suđenje protivno ujednačenoj sudskoj praksi. Ističe da je odluka o parničnim troškovima stranaka bespredmetna jer da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu presudu u pogledu merituma spora tada bi i odluka o parničnim troškovima bila drugačija budući bi tužitelju bila suđena niža naknada štete radi čega bi i uspjeh stranaka u parnici bio drugačiji.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži i presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete - tuđe pomoći i njege, koju je pretrpio ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13. siječnja 2021. na državnoj cesti D56 kod [adresa] zadobio tjelesne ozljede uslijed čega mu je narušeno tjelesno i duševno zdravlje, a koju nezgodu je skrivio FG upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

6.1. U stadiju žalbenog postupka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos neimovinske štete u ukupnom iznosu od 22.000,00 kn, a na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege iznos od 540,00 kn ili ukupno iznos od 22.540,00 kn.

6.2. Obzirom na sadržaj žalbe tuženika, sporno je li isplatnom nespornog iznosa od 2.326,50 eur u cijelosti tužitelju naknađena predmetna šteta, odnosno sporan je zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno suđenog.

7. Dokazima provedenim tijekom postupka (uvidom u medicinsku dokumentaciju, osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke spec. kirurga dr. Žarka Rašića kao i dopunom istoga) sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje (članak 8. ZPP) i to:

- da nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost njegova osiguranika za predmetnu nezgodu;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka spec. kirurga dr. Žarka Rašića (koji je svoj nalaz dao uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetu, njegov zdravstveni karton i pregledom samoga tužitelja) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višekomadni prijelom srednjeg dijela desne nadlaktične kosti;

- da je se zdravstveno stanja tužitelja stabiliziralo nakon kontrole kirurga i to 1. listopada 2021.;

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera ukupno 4 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera ukupno 14 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali ukupno tijekom 56 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta uključeni u smanjenje životnih aktivnosti;

- da je tužitelj trpio tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan;

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višekomadni prijelom srednjeg dijela desne nadlaktične kosti, koja ozljeda je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti istoga u omjeru od 10% a koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena i desnog lakta, u bolovima u području desne nadlaktice te desnog ramena i desnog lakta kod dužeg rada desnom dominatnom rukom;

- da je tuđa pomoć i njega (nestručna) tužitelju bila potrebna nakon napuštanja bolničkog liječenja u trajanju ukupno 7 dana po 3 sata dnevno, 45 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno ili ukupno 141 sata, za uobičajene kućanske poslove, pomoći pri odlasku u trgovinu i slično, a sve to obzirom se radilo o desnoj dominantnoj ruci;

- da je kod tužitelja ostao ožiljak u području desne nadlaktice koji predstavlja naruženja srednjeg stupnja koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi košulje dugih rukava;

- da je kod svog osnovnog nalaza i mišljenja vještak ostao u svom usmenom pojašnjenju istoga a po prigovorima tuženika, pri čemu se na prigovore tuženika koji se odnose na ocjenu trajnih posljedica umanjena životne aktivnosti očitovao na način da je ustvrdio da je ocjena dana uzimajući u obzir zadobiveni prijelom te pokretljivost u desnom ramenom zglobu odnosno desnom laktu, a također obzirom da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, posebno kraj činjenice da je tužitelj kao pacijent žali na bolove na mjestu prijeloma i u laktu kod torzijskih kretnji kao i kod fizičkog opterećenja, slijedom čega da se ne može raditi o urednom nalazu te da tužitelj nije imao nikakvih tegoba vezanih za desnu ruku.

8. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 22. veljače 2024. (str. 57 do 59 spisa) konačno postavio svoj tužbeni zahtjev te je zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potraživao na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.000,00 eur, na ime pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 eur, na ime umanjene životne aktivnosti iznos od 2.000,00 eur, na ime zaostalog naruženja iznos od 2.200,00 eur ili ukupno na ime neimovinske štete iznos od 7.200,00 kn, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos neimovinske štete u visini od 2.919,90 eur te po tom osnovu potražuje ukupno iznos od 4.280,10 eur. Na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege tužitelj je potraživao iznos od 467,85 eur (141 sat po 3,32 eur), koji je umanjio za nesporno plaćeni iznos imovinske štete u visini od 71,67 eur, pa je po tom osnovu konačno potraživao iznos od 396,18 eur, ili ukupno po oba osnova iznos od 4.676,28 eur s pripadajućom kamatom tekućom od dana 2. srpnja 2021. pa do isplate.

9. Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja utvrdio je, uzimajući u obzir ukupnost posljedica koje su kod tužitelja zaostale u predmetnom štetnom događaju - koje su opisane nalazom i mišljenjem imenovanoga vještaka, da tužitelju pored onog nespornog iznosa neimovinske i imovinske štete – koju je sud uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine štete, pripada daljnja šteta koju je potraživao svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, slijedom čega je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od ukupno 4.676,28 eur eur s pripadajućom kamatom tekućom od dana 2. srpnja 2021. pa do isplate. Pritom, sud je svoju odluku utemeljio na odredbama članka 1100. u vezi sa odredbom članka 19. i članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO/05).

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

10.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost. U predmetnoj presudi u dovoljnoj mjeri su navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kojima se sud rukovodio prilikom određivanja primjerene novčane naknade s osnova neimovinske štete. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da je donošenjem predmetne presude povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčena člankom 14. stavak 2.2 i člankom 29. stavak 1.3 Ustava Republike Hrvatske te člankom 6. st. 1.4 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

10.2. Sud prvoga stupnja nije prilikom donošenja predmete presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, odnosno nije prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je prilikom donošenja predmetne presude pošao od zahtjeva tužitelja koji je konačno usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke (str. 57 do 59 spisa).

11. Naime, prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO/05 u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade neimovinske štete, a i kad je nema. Prema odredbi stavka 2. tog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema odredbi članka 19. stavak 1. ZOO/05 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema odredbi stavka 2. tog članka pod pravilom osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

11.1. Iz sadržaja citiranih odredbi i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom člankom 198. - 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u smislu da sada povreda prava osobnosti je pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada ( fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, naruženost), već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

12. Slijedom navedenog, a vodeći računa o sadržaju gore navedenih zakonskih odredbi, posljedicama koje su kod tužitelja zaostale u predmetnom štetnom događaju

- uzimajući u obzir ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, karakter nastale povrede, način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica, te dob tužitelja , stav je ovoga suda drugoga stupnja, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je polazeći od sadržaja odredbe članka 1100. i članka 1095. ZOO/05, pravilno zaključio je da isplatom nespornog iznosa kako neimovinske tako i imovinske štete tužitelju nisu u cijelosti naknađene posljedice koje je pretrpio u predmetnom štetnom događaju, pa posljedično, da je tuženik dužan tužitelju isplatiti daljnju štetu upravo u presuđenom novčanom iznosu.

13. Iznos koji je tužitelju predmetnom presudom priznat, suprotno žalbenim navodima tuženika, primjeren je i pravičan obzirom na ukupnost svih zaostalih posljedica koje je sud pravilno utvrdio i opisao, a valja istaknuti da je i u skladu pravnih shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda - radi se o kriterijima koji nesporno nisu obvezujući, ali su orijentacijski.

14. Žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka suda o visini odmjerene neimovinske i imovinske štete, jer i po stavu ovoga suda drugoga stupnja upravo presuđenim novčanim iznosom, dakle onim preko nespornog iznosa štete u visini od 2.326,50 eur do konačno suđenog u iznosu od 4.676,28 eur, tužitelju je „pokrivena“ cjelokupna šteta koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju.

15. Ovdje se posebno ističe da okolnost što tužitelj ne prihvaća utvrđenja vještaka Žarka Rašića u pogledu ocjene pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, ne čini nalaz i mišljenje istog vještaka neobjektivnim i u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom u predmetu. Naime, vještak se na primjedbe tuženika na njegov osnovni nalaz očitovao usmeno na zakazanoj glavnoj raspravi te je ostao u cijelosti kod svog osnovnog nalaza i mišljenja, istodobno pojašnjavajući razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđenja stupnja smanjena životne aktivnosti tužitelja - uzimajući u obzir zadobiveni prijelom i povremene bolove koje tužitelj osjeća, pa nezadovoljstvo tuženika istim ne dovodi u pitanje objektivnost i stručnost vještaka i danog nalaza i mišljenja, a jednako tako, i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, ne opravdava osnovanim prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja. Dakle, sud prvoga stupnja pravilno je prilikom donošenja predmetne presude pošao i od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka Žarka Rašića.

16. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, te predmetnu presudu potvrditi (članak 368. ZPP) u pobijanom dijelu, onom preko iznosa od 2.326,50 eur do konačno suđenog u iznosu od 4.676,28 eur.

17. I tužitelj i tuženik pobijaju odluku o troškovima postupka.

18. Žalba tuženika nije osnovana, obzirom je kao neosnovana odbijena žalba istoga na odluku o glavnoj stvari, dok je žalba tužitelja u cijelosti osnovana.

18.1. Naime, u trenutku kada je sud donio pobijanu odluku i odlučio o troškovima postupka 30. siječnja 2025. na snazi je nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. i u kojoj je tarifnim brojem 54. propisano da vrijednost boda iznosi 1,99 eur. Stoga prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za sve radnje bez obzira kada su poduzete primjenjuju se odredbe Odvjetničke tarife koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

18.2. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. zauzet je stav da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022), 5. studenoga 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna / 1,99 eur, valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci treba dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna / 1,99 eur, za radnje koje su poduzete prije izmijenjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna / 1,33 eur.

18.3. Jednako pravno shvaćanje je primijenjeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

18.4. Obzirom da sud prvoga stupnja u odnosu na radnje koje se odnose na sastav tužbe od 19. listopada 2021., sastava odštetnog zahtjeva od 10. lipnja 2021., zastupanje na ročištu od 29. veljače 2022. te sastav obrazloženog podneska od 18. veljače 2022., nije na prethodno opisani način postupio, odnosno za te radnje priznao tužitelju „puni“ iznos troška, to je prihvaćanjem žalbe tužitelja, naloženo tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 336,39 eur u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. pa do isplate (članak 373. stavak 3. ZPP).

19. Tužitelj i tuženik potraživali su troškove žalbe.

19.1. Tužitelj je sa svojom žalbom uspio (članak 166. stavak 1. i članak 154. stavak 1. ZPP), pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove žalbe. Prema tarifnom broju 10. točki 4. Odvjetničke tarife za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz tarifnog broja 7. točke 1. Odvjetničke tarife. Kako vrijednost pobijanog dijela iznosi 336,39 eur, to tužitelju pripada 25 bodova (50%) uvećano za PDV ili ukupno 62,50 eur, dok se zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

19.2. Obzirom tuženik sa svojom žalbom nije uspio, ne pripada mu zatraženi trošak iste (članak 166. stavak 1. i članak 154. stavak 1. ZPP).

U Puli-Pola 25. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić