REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-101/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARP arhitektura Petrinjak d.o.o., Zagreb, Ulica Franje Sollara 4, OIB 43959476016, kojega zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog ŠR iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Maja Gorupić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-11016/15- 60 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - usvajajući dio točke I. izreke i točka II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-11016/15-60 od 14. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenom po javnoj bilježnica Ilinki Lisonek, poslovni broj Ovrv-2161/15 od dana 01. lipnja 2015. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od €2.389,01 /18.000,00 kn glavnice, sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 26.ožujka 2015. godine pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka za iznos od €253,98 / 1.912,50 kuna, sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.
U preostalom dijelu platni se nalog ukida.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka, u visini od 12.250,00 kuna, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pa posljedično pogrešno zaključio da je tužitelj ispunio svoje obveze i to izradu geodetskog elaborata, snimku izvedenog stanja i arhitektonsku snimku izvedenog stanja s popratnom dokumentacijom. I nadalje tvrdi da tužitelj svoje usluge nije izvršio, pa je u pravcu legalizacije morao angažirati treću osobu. Stoga tvrdi da tužitelj niti u ponovljenom postupku nije dokazao da je izvršio svoje usluge a niti njihovu visinu, a koji teret dokaza je na tužitelju. Sadržajem svoje žalbe tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, ne spori da je s zakonskom zastupnicom tužitelja pregovarao oko izrade dokumentacije, ali da sa istim nikada nije sklopljen ugovor, niti je pristao na uvjete ili cijenu ili naručio izradu elaborata, jer se odlučio na treću osobu, što je njegovo legitimno pravo. Navodi da ukoliko bi se i uzelo da je tužitelj izradio kakvu dokumentaciju ili njegov dio za tuženika, da je takva dokumentacija bila u potpunosti neprikladna za ispunjenje svrhe. Od tužitelja nije tržio dopunu dokumentaciju, već je tražio dostavu upravo dokumentacije koju tužitelj navodi da je isporučio, na koji način da je pozvao tužitelja na ispunjenje usluge u zadanom roku i to one o kojoj se pregovaralo, a koju je konačno izradila treća osoba. Tvrdi da prefakturirani račun ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona i ne može biti osnova za podnošenje prijedloga za ovrhu. Eventualno dokazivanje izvršenja takve usluge i visine vrijednosti iste moglo se ostvarivati u parnici, a ne u postupku povodom prigovora protiv platnog naloga, a sve obzirom da takav račun nije izdan niti je u poslovnim knjigama tuženika pa slijedom navedenog ne ispunjava uvjete da bi bio vjerodostojna isprava. U tom pravcu navodi da se u pogledu ocjene osnovanosti prigovora zastare, ne može se uzeti da ista teče od 2015. kada je izdan prefakturirani račun.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i donošenje zakonite odluke. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja istaknut prema tuženiku za isplatom novčanog iznosa od ukupno 2.389,01 eur / 18.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. ožujka 2015. pa do isplate, a koja tražbina proizlazi iz računa broj 03/SOL/1 od 25. ožujka 2015. koji glasi na iznos od 2.500,00 kn a odnosi se na uslugu izrade elaborata, iskaza površina i obračunske veličine zgrade, podaci za obračun naknade za zadržavanje zgrade u prostoru i fotodokumentacije (poslovna građevina, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -TD 12/12 i popratni dokumenti: - IM obrazac i Izračun naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene građevine u prostoru, iz računa broj 04/SOL/1 od 25. ožujka 2015. koji glasi na iznos od 5.000,00 kn a odnosi se na uslugu snimke izvedenog stanja nezakonito rekonstruirane zgrade (stambene namjene, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - TD 11/12 i popratni dokumenti: - IM obrasci i Izračuni naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene građevine u prostoru te računa broj 05/ SOL/1 od 25. ožujka 2015. koji glasi na iznos od 10.500,00 kn a odnosi se na uslugu arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito rekonstruirane zgrade, izjave ovlaštenog inženjera građevinarstva o ispunjavanju bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade (stambeno poslovne, [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - TD 11-1/12) i popratni dokumenti: - IM obrasci i Izračuni naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene građevine u prostoru. Radi se o računima koji su tuženiku ispostavljeni na ime izvršenih usluga naznačenih u tim računima, koji računi nesporno nisu plaćeni.
5.1. Ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP) i to: pregledom i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži predmetu - dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku, prepiske između tužitelja i tuženika te dopisa nadležnog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet upućenih tuženiku, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Mladena Bačića i njegove dopune po prigovorima tuženika na isti (kojem sud poklanja vjeru ocjenjujući ga objektivnim i stručnim) te iskaza saslušanih svjedoka (GR i LR kojima sud poklanja vjeru jer svoju potvrdu nalaze u dokumentaciji koja prileži predmetu) i stranaka (zakonske zastupnice tužitelja FR - kojem poklanja vjeru jer je u suglasnosti s iskazima saslušanih svjedoka a svoju potvrdu nalazi i u materijalnoj dokumentaciji koja prileži predmetu, i tuženika - kom ne poklanja vjeru jer ga ocjenjuje neobjektivnim i u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetu i personalnim dokazima kojima poklanja vjeru), sud prvog stupnja je utvrdio je da su tužitelj, zastupan po zakonskoj zastupnici, i tuženik osobno dogovorili posao izrade dokumentacije za legalizaciju objekata na nekretninama u to vrijeme u vlasništvu tuženika i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - na taj način sud je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, po kom dogovoru je tužitelj i postupio te tuženiku predao tri elaborata za legalizaciju i to za poslovni prostor u [adresa] (površine oko 54 m[2] ), za stambenu - dvorišnu zgradu u [adresa] (površine oko 117 m[2] ) te za stambeno - poslovnu zgradu u [adresa] (površine oko 562 m[2] ).
5.2. Obzirom je utvrdio da su ovdje parnične stranke bile u usmeno dogovorenom poslovnom donosu izrade dokumentacije za legalizaciju objekata tuženika od strane tužitelja, koji posao je tužitelj prema ispostavljenim računima i obavio, pri čemu je cijena obavljenog posla koja je naznačena u spornim računima utvrđena prema cijeni sata po kvadratu objekta za poslove legalizacije (tužitelj je za sporni postao legalizacije „utrošio“ oko 200 sati rada koji sati su obuhvaćali terenski rad, crtanje i izradu elaborata), a koje račune tuženik nesporno nije platio, sud je zaključio da je tuženik isto dužan učiniti sukladno odredbi članka 9. u vezi s člankom 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), slijedom čega je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu u kom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 eur / 18.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. ožujka 2015. pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka za iznos od 253,98 eur / 1.912,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, onom koja se odnosu na odluku o troškovima ovršnog postupka platni nalog ukinuo.
5.3. Pritom, sud je kao neosnovan otklonio tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja, obzirom je utvrdio da se radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO, pa kako su računi izdani tijekom 2015., u kojoj godini je tužitelj i pokrenuo predmetni postupak, to njegovo potraživanje nije u zastari.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pri tom dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava i bitne povrede odredbi parničnoga postupka sukladno odredbi članka 365. ZPP, ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da je pobijana presuda u bitnom dijelu pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja u dovoljnoj mjeri su utvrđene, a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je ocjenom provedenih dokaza utvrdio te posljedično, pravilno je zaključio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu odnosno da su sklopili usmeni ugovor o djelu (članak 590. ZOO) temeljem koga se tužitelj obvezao za tuženika izraditi dokumentaciju za legalizaciju objekata na nekretninama tuženika i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7.1. Naime, za ugovor o djelu nije propisana obavezna pismena forma, već je ugovor sklopljen kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora (članak 247. ZOO) a bitni sastojci predmetnoga ugovora su izrada dokumentacije za legalizaciju objekata i plaćanje ugovorene cijene. Stoga se ne može kao osnovan prihvatiti žalbeni navod tuženika da je tužitelj postojanje ugovornog odnosa s tuženikom trebao dokazivati pismenim ugovorom ili narudžbenicom za usluge, pa posljedično da izostankom te i takve dokumentacije tužitelj nije dokazao osnov svog tužbenog zahtjeva.
7.2. Predmetu prileže dokazi (dokumentacija na stranici 17 do 95 spisa koja je sačinjena po tužitelju i temeljem koje je tuženik podnio nadležnom Uredu Grada Zagreba zahtjev za legalizaciju objekata a što potvrđuje i sadržaj podneska koji prileži str. 78 spisa) iz kojih proizilazi da je tužitelj po tako sklopljenom ugovoru djelomično postupio odnosno obavio poslove označenom u spornim računima koji su ispostavljeni tuženiku („prvi dio“ dokumentacije koji je predan nadležnom gradskom uredu za legalizaciju), pri čemu je cijena tih radova utvrđena prema cijeni sata po kvadratu za poslove legalizacije (iskaz zakonske zastupnice tužitelja kom je sud poklonio vjeru), pa se stoga ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj za njega nije obavio nikakve poslove odnosno one za koji mu je ispostavio račune koji su predmet postupka.
7.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zakonske zastupnice tužitelja jasno proizlazi koji su poslovi za tuženika obavljeni, pri čemu nije sporno da tužitelj nije postupio po zahtjevu tuženika iz podneska koji prileže stranici 125 i 126 spisa odnosno nije dopunio dokumentaciju koju je tuženik predao nadležnom gradskom uredu za legalizaciju (sporna dokumentacija) a sve to iz razloga (koje je pojasnila zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu a koji su u suglasnosti sa sadržajem dopisa kojima se tužitelj očitovao na traženje tuženika) što tuženik nije podmirio tužitelju dospjela dugovanja za do tada obavljene usluge odnosno one koje su predmet ovoga postupka.
7.4. U odnosu na žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je izradio arhitektonsku snimku izvedenog stanja koju je naznačio u računu broj 05/SOL/1, pozivajući se pritom na iskaz zakonske zastupnice tužitelja dan u predmetu poslovni broj Povr-2403/2014, valja reći da je zakonska zastupnica tužitelja u svom stranačkom iskazu danom pred sudom prvoga stupnja dana 8. studenoga 2023. pojasnila na koji način je u predmetnom slučaju postupila i koju je sve dokumentaciju (njen obim) za tuženika izradila - onu koja je bila potrebna za pokretanje postupka legalizacije. Iz stanja predmeta, posebno iz sadržaja dopisa koji je tuženik uputio tužitelju dana 4. veljače 2015. (str. 126 spisa) a sve to sukladno sadržaju Zaključka nadležnog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet upućenih tuženiku, proizlazi da je tužitelj izradio arhitektonsku snimku izvedenog stanja zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je to i navedeno u računu broj 05/SOL/1, na korekciju koje dokumentacije je tuženik i pozvan, a koju korekciju odnosno dopunu tužitelj nesporno nije izvršio, iz razloga što tuženik nije podmirio njegove usluge koje je do tada obavio.
7.5. Ne može se prihvatiti niti žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dokazao visinu cijene usluga koje je dogovorio s tuženikom. Naime, visina cijene spornih usluga, ona koja je naznačena u predmetnim računima odgovara tužiteljevoj cijeni sata po kvadratu objekta za poslove legalizacije (u tom pravcu je iskazivala zakonska zastupnica tužitelja). Radi se o cijeni koja je očito relevantna u vrijeme pružanja usluge, s kojom cijenom je po tvrdnji zakonske zastupnice tužitelja tuženik bio upoznat (ovom sudu nije životno niti logično da tuženiku kao naručitelju tako zahtjevnog posla nije bila poznata njegova cijena).
8. Ne može se prihvatiti kao osnovan niti žalbeni navod tuženika da okolnost što tužitelj nije postupio po njegovom traženju u pravcu dopune dokumentacije sukladno zaključcima nadležnog ureda za legalizaciju, ima za posljedicu da se on oslobađa obveze plaćanja sporne naknade.
8.1. Naime, očito je da je u predmetnom slučaju došlo do raskida ugovora koji je između parničnih stranaka sklopljen, jer tužitelj nije u cijelosti izvršio posao na koji se obvezao tuženiku - nije korigirao odnosno dopunio dokumentaciju koja je potrebna za legalizaciju objekata tuženika, niti po pozivu u ostavljenom roku – iz rješenja koja prileže stranici 109 do 115 spisa proizlazi da je tuženik angažirao treće osobe sukladno čijoj dokumentaciji su ozakonjene njegove nekretnine a i sama zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu je navela da je dopuna dokumentacije izvršena „po Š“, jednako kao što tuženik nije izvršio svoju obvezu isplate cijene rada za do tada obavljeni posao legalizacije, onaj po ispostavljenim računima.
9. Člankom 368. stavkom 1. i 2. ZOO određeno je da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza osim obveze na naknadu štete, te da ako je jedna strana ispunila ugovor u potpunosti ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Dakle, s obzirom na raskid ugovora izvođač (tužitelj) ima pravo na naknadu za izvršene radove po ugovoru i to u onom dijelu u kom je svoju obvezu izvršio, a visina koje obveze proizlazi iz računa koji prileže predmetu, pa je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 eur / 18.000,00 kn glavnice, sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 26.ožujka 2015. (prvi slijedeći dan od dana izdavanja računa) pa do isplate, odnosno kada je u tom dijelu održano na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku pod polovnim brojem Ovrv- 2161/15 od dana 1. lipnja 2015.
10. Žalbenim navodima tuženika nije doveden u pitanje zaključak suda prvoga stupnja utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, iz koga proizlazi da prefakturirani račun - a u predmetnom slučaju radi se upravo o takvim računima, mogu biti osnova za donošenje rješenje o ovrsi. Vještak financijske struke u svom dopunskom nalazu očitovao se na prigovore tuženika na njegov osnovni nalaz, te je naveo da je tužitelj mogao predmetne račune prefakturirati i ispostaviti ih tuženiku 2015. - jer ih je vodio kao sporne, pa suprotno žalbenim navodima tuženika ti računi mogu predstavljati vjerodostojnu ispravu u smislu odredbi Ovršnog zakona i temeljem istih se može pokrenuti ovršni postupak, a koji je u konkretnom slučaju po prigovoru tuženika na rješenje o ovrsi nastavljen kao parnični postupak.
10.1. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o glavnoj stvari.
11. Obzirom je pravilna odluka o glavnoj stvari, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka sadržana u točki I. izreke predmetne presude, jer se radi o odluci koja je po svom osnovu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a po visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).
12. Slijedom navedenoga, kako je sud prvoga stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. odlučiti kao u izreci ove presude.
13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 25. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
