REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1182/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanoga po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv- 577/2021-13 od 31. svibnja 2024., 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-577/2021-13 od 31. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-568/2021 od 2. travnja 2021., u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 73,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici ŠI naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. trošak ovog postupka u iznosu od 179,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je u konkretnomu slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje osnovom „zbirnog izračuna računa – tražbine“, umjesto u pojedinačnim mjesečnim iznosima tražbine po računima za mobitel; da je ona „uplatnice-tražbine-račune“ tužitelja nesporno i pravovremeno platila i o tomu dostavila dokaze u posljednjem podnesku, prije ročišta od 8. ožujka 2024. pa stoga ona nije ništa dužna tužitelju, međutim, kako tužitelj „namjerno negira“ da taj dug nije plaćen, ona „ponovo podnosi navedene plaćene uplatnice“; da je, osim toga, u konkretnomu slučaju nastupila zastara utužene tužiteljeve tražbine zbog proteka jednogodišnjeg zastarnog roka.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u cijelosti ukine.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da se, obzirom na vrijednost predmeta spora od 73,96 eura, radi o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

6.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

6.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tuženica u svojoj žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 73,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odnosno njegov zahtjev da se u tomu dijelu održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj: Ovrv-568/2021 od 2. travnja 2021., a koja novčana tražbina se odnosi na dospjeli, a neplaćeni računa za telekomunikacijske usluge za svibanj 2020., pružene na temelju pretplatničkog ugovora za pretplatnički broj [broj telefona].

8. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Frković iz Samobora poslovni broj: Ovrv-568/2021 od 2. travnja 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 73,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2020. pa do isplate (točka I.) i tuženiku naložio neka tužiteljici naknadi prouzročeni trošak postupka isplatom iznosa od 179,75 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II.) zaključujući, u bitnomu: da je uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 11. prosinca 2018. utvrđeno kako su stranke zasnovale pretplatnički odnos u odnosu na pretplatnički broj: [broj telefona] u pogledu pružanja telekomunikacijskih usluga prema tarifnom modelu „Mobilna start“ i promociju za ugovornu obvezu (popust na mjesečnu naknadu) u trajanju od 24 mjeseca, uz kupnju uređaja marke „1 DS crni“ te su istovremeno stranke sklopile Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, prema kojem se tuženica obvezala podmiriti cijenu uređaja u 24 mjesečne rate u iznosima od 15,00 kuna; da je uvidom u dopis tužitelja od 4. svibnja 2020. utvrđeno da je predmetni pretplatnički ugovor raskinut 16. travnja 2020. te da je isključena usluga za mobilni broj [broj telefona]; da je uvidom u prijepis računa za svibanj 2020. utvrđeno kako isti obuhvaća dio mjesečne naknade „Mobilna start“ u iznosu od 5,81 kunu, naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 321,42 kune, naknadu za pozive prema A1 mreži u iznosu od 9,44 kuna, naknadu za pozive prema drugim mobilnim mrežama unutar Hrvatske u iznosu od 1,32 kune, naknadu za SMS prema drugim mobilnim mrežama u iznosu od 1,42 kune i naknadu za MMS u iznosu od 22,40 kuna, što s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 452,26 kuna, kao i naknadu za otplatu uređaja na rate u iznosu od 105,00 kuna, što čini sveukupan iznos računa od 557,26 kuna; da je uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora utvrđeno kako je, na dan 4. svibnja 2020. kao dan raskida ugovorne obveze, naknada za prijevremeni raskid ugovora po osnovi preostalih mjesečnim naknada iznosila 545,00 kuna, dok je po osnovi popusta na proizvode i usluge iznosila ukupno 401,78 kuna i obuhvaćala popust na uređaj u iznosu od 230,00 kuna i popust na usluge u iznosu od 171,78 kuna; da prema odredbi članka 14.1. Općih uvjeta tužitelja koji su se primjenjivali u vrijeme nastanka utužene obveze, u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora (što uključuje i raskid ugovora u slučaju prijenosa broja), krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika; da je na temelju sadržaja navedenih isprava utvrđeno kako je pretplatnički odnos između stranaka bio zasnovan 11. prosinca 2018. u odnosu na pretplatnički broj: [broj telefona] uz obvezno trajanje ugovornog odnosa od 24 mjeseca, pri čemu je tuženica ostvarila pogodnost u vidu popusta na mjesečnu naknadu za tarifni model „Mobilna start“, kao i u vidu popusta na kupnju mobilnog uređaja marke „1 DS crni“ za koji je ujedno ugovorena obročna otplata; da je tuženica 16. travnja 2020. podnijela zahtjev za raskid navedenog pretplatničkog ugovora, ali da je isti ugovor raskinut tek s danom 4. svibnja 2020., pri čemu je tužitelj obrazložio da je broj mogao biti ugašen tek nakon što je novi operater potvrdio uspješan prijenos, a što je utvrđeno uvidom u dopis tužitelja od 4. svibnja 2020., kao i obračun naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze, iz kojeg je vidljivo da je upravo navedeni datum utvrđen kao datum raskida; da pri tomu navodi tuženice o okolnosti da je raskid predmetnog pretplatničkog odnosa zatražila još u veljači 2020. nisu prihvaćeni primjenom odredbe članka 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja, budući da takav zaključak ne proizlazi iz sadržaja spisa, dok tuženica nije, u smislu članka 219. stavka 1. ZPP, u prilog takvih tvrdnji predložila niti priložila nijedan dokaz te, osim toga, iz sadržaja računa za spornu tražbinu sa priloženom specifikacijom poziva (stranice 62-63 spisa) proizlazi da je tužitelj pružao telekomunikacijske usluge po pretplatničkom broju: [broj telefona] sve do 4. svibnja 2020., što potvrđuje navode tužitelja o okolnosti da predmetni broj sve do navedenog dana nije bio ugašen; da su navodi tuženice kojima je isticala kako spornu tražbinu čini „zbirni“ iznos više tražbina za različita razdoblja u cijelosti su utvrđeni neosnovanima, obzirom da je u izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga od 5. ožujka 2021., koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, jasno navedeno kako se predmetna tražbina odnosi samo na tražbinu po računu za svibanj 2020. u iznosu od 557,26 kuna s datumom dospijeća 15. lipnja 2020. (stranica 3 spisa), a uvidom u sadržaj samog računa za svibanj 2020. utvrđeno je kako su u istom računu točno navedene sve naknade koje su obuhvaćene tim računom te su potkrijepljene i specifikacijom svih pruženih usluga za koje su te naknade obračunate, dok su ujedno obračunate i preostale rate otplate mobilnog uređaja (stranice 62- 63 spisa); da je, s tim u svezi, potrebno istaknuti kako iz spisa proizlazi da je naknada za prijevremeni raskid ugovora, koja je tuženici obračunata na spornom računu u iznosu od ukupno 401,78 kuna (što obuhvaća iznos od 321,42 kune zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost), utvrđena sukladno odredbi članka 14.1. Općih uvjeta tužitelja, budući da je predmetni pretplatnički ugovor tuženica raskinula prije isteka njegovog ugovorenog obveznog trajanja te iz sadržaja spisu priloženog obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora proizlazi da je takva naknada, u vidu popusta koji je tuženica ostvarila na uređaj (230,00 kuna) i usluge (171,78 kuna), za tuženicu kao korisnicu bila povoljnija od naknade koja bi se obračunavala prema zbroju preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovornog odnosa (u iznosu od 545,00 kuna); da navodi tuženice kojima je isticala kako je podmirila predmetnu tražbinu, također nisu prihvaćeni primjenom odredbe članka 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja, obzirom da je uvidom u karticu kupca (stranice 64- 65 spisa) utvrđeno kako je tužitelj uredno evidentirao uplate svih iznosa koje je tuženica izvršila na ime podmirenja dugovanja iz predmetnog pretplatničkog odnosa pa tako i uplatu iznosa od 179,59 kuna izvršenu 10. siječnja 2020. na ime podmirenja duga za prosinac 2019. (stranica 85 spisa), uplatu iznosa od 99,44 kune izvršenu 10. veljače 2020. na ime podmirenja duga za siječanj 2020. (stranica 86 spisa), uplatu iznosa od 167,25 kuna izvršenu 8. travnja 2020. na ime podmirenja duga za veljaču 2020. (stranica 87 spisa), uplatu iznosa od 255,20 kuna izvršenu 8. svibnja 2020. na ime podmirenja duga za ožujak 2020. (stranica 88 spisa) i uplatu iznosa od 90,00 kuna izvršenu 8. lipnja 2020. na ime podmirenja duga za travanj 2020. (stranica 89 spisa), dok tuženica nije doprinijela niti jedan dokaz o okolnosti da je podmirila upravo sporno dugovanje po računu za svibanj 2020.; da je tuženičin prigovor zastare predmetne tražbine također utvrđen neosnovanim, budući da od dana dospijeća utuženog iznosa (15. lipnja 2020.) pa do dana utuženja - podnošenja prijedloga za ovrhu u ovomu predmetu (15. ožujka 2021.) nije protekao jednogodišnji rok zastare propisan odredbom članka 232. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO); da je, obzirom da je tužitelj navedenim, spisu priloženim ispravama, dokazao osnovanost i visinu utužene tražbine, dok tuženica točnost podataka sadržanih u navedenim ispravama svojim navodima nije uspjela dovesti u pitanje, to je tuženicu primjenom odredbe članka 9. ZOO valjalo obvezati da tužitelju isplati utuženi iznos od 73,96 eura (557,26 kuna); da obzirom da tuženica nije ničime dokazala da je predmetnu obvezu ispunila u za to određenom roku, sukladno odredbama članka 183. stavka 1. ZOO i članka 29. stavka 1. ZOO, tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog dana nakon dospijeća utuženog iznosa glavnice do isplate i to po stopama propisanim člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23); da je iz navedenih razloga, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi za iznos od 73,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2020. do isplate.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

10. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, a kako niti sam žaliteljica ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu tuženice u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

11. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12. Naime, cijeneći utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP), koje kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe članka 467. ZPP ne može biti predmetom preispitivanja u ovomu žalbenom postupku - da tuženica ničim u postupku nije dokazala da je platila predmetnu utuženu tražbinu, prvostupanjski sud je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, uz pravilnu primjenu materijalnog prava – članka 9. ZOO pravilno zaključio da je tuženica u obvezi platiti ovaj utuženi iznos tužitelju zbog čega je i njezinu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom. Činjenice odlučne za takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlaze iz provedenih dokaza pa je posljedično tomu, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno zaključio o pravnoj osnovi i visini ove novčane tražbine tužitelja, radi čega je žalba žaliteljice neosnovana i u ovomu dijelu.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, predmetna utužena tražbina tužitelja ne predstavlja „zbirnu tražbinu pojedinačnih tražbina“ niti je u konkretnomu slučaju nastupila zastara te tražbine, obzirom da od dospijeća iste (15. lipnja 2020.) do nastavnog podnošenja prijedloga za ovrhu (15. ožujka 2021.) nije došlo do proteka jednogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 232. stavka 1. točke 3. ZOO, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud pa je žalba tuženice i u tomu dijelu neosnovana.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 25. kolovoza 2025.

Sudac

Miroslav Ružić