REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mihaeli Radulović, odvjetnici u [adresa], protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici u Matuljima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1234/2014-6 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1234/2014-6 od 4. prosinca 2024.

a) preinačuje u točki I. izreke na način da se utvrđuje ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br.: 306/07, sklopljenog 19. kolovoza 2005. između tužitelja EB, E 3a, Pobri, 51410 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB 92963223473, i solemniziranog od strane javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj: OU-394/05 dana 19. kolovoza 2005. u dijelu kojim je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu dok se zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl.1. u dijelu kojom je ugovorena glavnica kredita uz valutnu klauzulu u CHF, odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje u točkama II. i III. izreke;

c) potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu u kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 19.112,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose s osnova preplate razlike kamatne stope u ukupnom iznosu od 4.111,51 EUR počev od 27. studenog 2007. do zaključno 15. siječnja 2014. te na pojedine iznose s osnova preplate razlike valutne klauzule u ukupnom iznosu od 15.001,21 EUR počev od 10. rujna 2005. do zaključno 19. srpnja 2015. izuzev zakonske zatezne kamate na iznos od 252,61 EUR od dana 22.01.2012. do isplate (strana 9 presude);

d) preinačava u točki IV. izreke (strana 9 presude), u dijelu u kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 252,61 EUR od dana 22.01.2012. pa do isplate (koji je tužitelju već dosuđen na strani 8 presude), te se u tom dijelu, odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 252,61 EUR od dana 22.01.2012. do isplate (koji je ponovno dosuđen na strani 9 presude).

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki V i VI izreke na način da u tom dijelu sada preinačena glasi:

"V. 1. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju MB, Dragi 3a, Pobri, 51410 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.470,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (4. prosinca 2024.) pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (čl.29. ZOO), u roku od 15 dana.

2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu do zatraženih 14.408,30 EUR se odbacuje.

VI 1. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da umješaču SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (4. prosinca 2024.) pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (čl.29. ZOO), u roku od 15 dana.

V 2. Zahtjev umješača za naknadu troška u preostalom dijelu do zatraženih 2.500,00 EUR se odbacuje."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br.: 306/07, kreditna partija: 7102831669, odobren 17. kolovoza 2005., sklopljen 19. kolovoza 2005. između tužitelja EB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB 92963223473, koji ugovor je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj: OU-394/05 dana 19.kolovoza 2005., kojom je glavnica kredita, vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak (CHF), cit.:„ Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 116.500,00 CHF (slovima: stošesnaesttisućapetstoCHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.“, u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom švicarski franak (CHF).

II-Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu br.: 306/07, kreditna partija: 7102831669, odobren 17. kolovoza 2005., sklopljen 19. kolovoza 2005. između tužitelja EB, E 3a, [adresa], 51410 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB 92963223473, koji ugovor je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj: OU-394/05 dana 19.kolovoza 2005.godine, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet,

i to dio odredbe čl.2.Ugovora, cit.:

„Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 116.500,00 CHF (slovima: stošesnaesttisućapetsto CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“

„U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamate po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude više, računajući od dospijeća tražbine do namirenja.“

dio odredbe čl. 7.Ugovora, cit.:

„Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

III-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 23.st.1.toč.c) Ugovora o kreditu br.: 306/07, kreditna partija: 7102831669, odobren 17. kolovoza 2005., sklopljen 19. kolovoza 2005. između tužitelja EB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB 92963223473, koji ugovor je solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj: OU-394/05 dana 19.kolovoza 2005.godine, cit.:

„ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

IV- Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju MB, Dragi 3a, Pobri, 51410 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 19.112,72 EUR (devetnaesttisuća stodvanaesteura i sedamdesetdvacenta), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dana plaćanja tog iznosa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 %, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koje se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na slijedeće iznose:

sa osnova preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete) u iznosu od 4.111,51 EUR (četiritisućestojedanaesteura i pedesetjedan cent), i to sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 37,64 EUR (283,60 kn) od dana 27.11.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 37,38 EUR (281,64 kn) od dana 18.12.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 37,12 EUR (265,80 kn) od dana 22.01.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 36,85 EUR (277,65 kn) od dana 26.02.2008.godina pa do isplate,

- na iznos od 68,50 EUR (516,11 kn) od dana 26.03.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 68,01 EUR (512,42 kn) od dana 12.04.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 67,51 EUR (508,65 kn) od dana 09.05.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 67,01 EUR (504,89 kn) od dana 17.06.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 66,50 EUR (501,04 kn) od dana 05.07.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 65,99 EUR (497,20 kn) od dana 19.08.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 65,47 EUR (493,28 kn) od dana 23.09.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 64,95 EUR (489,37 kn) od dana 21.01.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 64,42 EUR (485,37 kn) od dana 18.11.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR (481,38 kn) od dana 16.12.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 63,35 EUR (477,31 kn) od dana 20.01.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 62,82 EUR (473,32 kn) od dana 24.02.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 62,27 EUR (469,17 kn) od dana 25.03.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 61,71 EUR (464,95 kn) od dana 28.04.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 61,16 EUR (460,81 kn) od dana 15.05.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 60,60 EUR (456,59 kn) od dana 30.06.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 60,03 EUR (452,30 kn) od dana 21.07.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 80,20 EUR (604,27 kn) od dana 05.08.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 79,44 EUR (598,54 kn) od dana 15.09.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 78,67 EUR (592,74 kn) od dana 14.10.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 77,89 EUR (586,86 kn) od dana 13.11.2009.godine pa do isplate,

- na iznos do 77,09 EUR (580,83 kn) od dana 15.12.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 76,30 EUR (574,88 kn) od dana 19.01.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 75,50 EUR (568,85 kn) od dana 13.02.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 74,69 EUR (562,75 kn) od dana 16.03.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 73,87 EUR (556,57 kn) od dana 20.04.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 73,05 EUR (550,40 kn) od dana 16.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 72,22 EUR (544,14 kn) od dana 15.06.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 71,38 EUR (537,81 kn) od dana 14.07.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 70,53 EUR (531,41 kn) od dana 07.08.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 69,67 EUR (524,93 kn) od dana 10.09.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 68,81 EUR (518,45 kn) od dana 20.10.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 67,93 EUR (511,82 kn) od dana 23.11.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 67,06 EUR (505,26 kn) od dana 25.12.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 66,16 EUR (498,48 kn) od dana 18.01.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 65,27 EUR (491,78 kn) od dana 01.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 64,36 EUR (484,82 kn) od dana 19.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 63,45 EUR (478,06 kn) od dana 19.04.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 62,53 EUR (471,13 kn) od dana 22.05.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 61,59 EUR (464,05 kn) od dana 19.06.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 60,66 EUR (457,04 kn) od dana 20.07.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 52,27 EUR (393,83 kn) od dana 07.08.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 51,43 EUR (387,50 kn) od dana 20.09.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 50,58 EUR (381,10 kn) od dana 18.10.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 49,72 EUR (374,62 kn) od dana 20.11.2011.godine pa do isplate,

- na iznos do 48,85 EUR (368,06 kn) od dana 23.12.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 47,99 EUR (361,58 kn) od dana 22.01.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 47,10 EUR (354,87 kn) od dana 21.02.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 46,21 EUR (348,17 kn) od dana 20.03.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 45,31 EUR (341,39 kn) od dana 17.04.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 44,41 EUR (334,61 kn) od dana 22.05.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 43,50 EUR (327,75 kn) od dana 17.06.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 42,59 EUR (320,89 kn) od dana 22.07.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 41,66 EUR (313,89 kn) od dana 18.08.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 40,72 EUR (306,80 kn) od dana 18.09.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 39,78 EUR (299,72 kn) od dana 16.10.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 38,83 EUR (292,56 kn) od dana 14.11.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 37,87 EUR (285,33 kn) od dana 15.12.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 36,90 EUR (278,02 kn) od dana 15.01.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 35,93 EUR (270,71 kn) od dana 15.02.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 34,94 EUR (263,26 kn) od dana 15.03.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 33,95 EUR (255,80 kn) od dana 16.04.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 32,95 EUR (248,26 kn) od dana 15.05.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 31,94 EUR (240,65 kn) od dana 12.06.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 30,92 EUR (232,57 kn) od dana 12.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR (225,21 kn) od dana 15.08.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 28,86 EUR (217,45 kn) od dana 14.09.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 27,82 EUR (209,61 kn) od dana 11.10.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 26,76 EUR (202,40 kn) od dana 17.11.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 25,70 EUR (193,64 kn) od dana 15.12.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,63 EUR (185,57 kn) od dana 15.01.2014.godine pa do isplate,

sa osnova preplate po valutnoj klauzuli (više plaćena obveza po anuitetima za tečajnu razliku) u iznosu od 15.001,21 EUR (petnaesttisućajedaneuro i dvadesetijedancent), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,18 EUR (1,36 kn) od dana 10.09.2005. pa do isplate,

- na iznos od 2,34 EUR (17,63 kn) od dana 15.11.2005.godine pa do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR (18,61 kn) od dana 15.12.2005.godine pa do isplate,

- na iznos od 29,47 EUR (222,04 kn) od dana 20.01.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 34,79 EUR (262,13 kn) od dana 24.02.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 10,89 EUR (82,05 kn) od dana 25.03.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.04.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,20 EUR (174,80 kn) od dana 28.04.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 17,56 EUR (132,31 kn) od dana 15.05.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 19.05.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 27.05.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 8,05 EUR (60,65 kn) od dana 21.07.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 6,91 EUR (52,06 kn) od dana 05.08.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 10,43 EUR (78,58 kn) od dana 15.09.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 7,03 EUR (52,97 kn) od dana 13.11.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,71 EUR (5,35 kn) od dana 21.11.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.12.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR (35,49 kn) od dana 15.12.2009..godine pa do isplate,

- na iznos od 0,51 EUR (3,84 kn) od dana 02.01.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 26,37 EUR (198,68 kn) od dana 19.01.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 36,43 EUR (274,48 kn) od dana 13.02.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 34,67 EUR (261,22 kn) od dana 16.03.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 48,49 EUR (365,35 kn) od dana 20.04.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 68,05 EUR (512,72 kn) od dana 18.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 76,64 EUR (577,44 kn) od dana 15.06.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.07.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 100,61 EUR (758,05 kn) od dana 14.07.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.08.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 156,07 EUR (1.175,91 kn) od dana 10.09.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR (0,45 kn) od dana 02.10.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) kn od dana 15.10.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 118,94 EUR (896,15 kn) od dana 10.10.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 115,15 EUR (867,50 kn) od dana 23.11.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 193,01 EUR (1.454,23 kn) od dana 25.12.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 158,47 EUR (1.193,99 kn) od dana 18.01.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 165,44 EUR (1.246,51 kn) od dana 01.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 182,35 EUR (1.373,92 kn) od dana 19.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR (95,84 kn) od dana 26.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 158,04 EUR (1.190,75 kn) od dana 19.04.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 176,53 EUR (1.330,07 kn) od dana 22.05.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 231,79 EUR (1.746,42 kn) od dana 19.06.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 284,36 EUR (1.871,27 kn) od dana 20.07.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 309,75 EUR (2.333,74 kn) od dana 07.08.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR (0,30 kn) od dana 15.08.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 47,97 EUR (361,43 kn) od dana 27.08.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 243,22 EUR (1.832,54 kn) od dana 20.09.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 214,21 EUR (1.613,97 kn) od dana 18.10.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 217,13 EUR (1.635,97 kn) od dana 22.11.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 234,03 EUR (1.763,30 kn) od dana 23.12.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 252,61 EUR (1.903,29 kn) od dana 22.01.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 157,22 EUR (1.184,57 kn) od dana 21.02.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 72,10 EUR (543,24 kn) od dana 25.02.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 245,00 EUR (1.845,95 kn) od dana 20.03.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 223,99 EUR (1.687,65 kn) od dana 17.04.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 303,40 EUR (2.285,97 kn) od dana 22.05.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 255,52 EUR (1.925,21 kn) od dana 17.06.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 EUR (0,38 kn) od dana 02.07.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 249,55 EUR (1.880,23 kn) od dana 22.08.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.08.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 242,81,21 EUR (1.829,45 kn) od dana 18.08.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 221,40 EUR (1.668,14 kn) od dana 18.09.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR (0,23 kn) od dana 02.10.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 241,40 EUR (1.818,83 kn) od dana 16.10.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 249,56 EUR (1.880,31 kn) od dana 14.11.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 245,81 EUR (1.852,06 kn) od dana 15.12.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 245,47,04 EUR (1.849,49 kn) od dana 15.01.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.02.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 228,54,79 EUR (1.721,53 kn) od dana 15.02.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR (2,03 kn) od dana 02.03.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 233,46 EUR (1.756,00 kn) od dana 15.03.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR (2,11 kn) od dana 02.04.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 250,13 EUR (1.884,60 kn) od dana 16.04.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR (0,60 kn) od dana 02.05.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 222,89 EUR (1.679,36 kn) od dana 15.05.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR (0,60 kn) od dana 02.06.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 220,49 EUR (1.661,28 kn) od dana 12.06.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 252,61 EUR (1.903,29 kn) od dana 22.01.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR (0,60 kn) od dana 02.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 216,47 EUR (1.630,99 kn) od dana 12.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 222,15 EUR (1.673,79 kn) od dana 15.08.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.09.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 228,79 EUR (1.723,82 kn) od dana 14.09.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.10.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 239,93 EUR (1.807,98 kn) od dana 11.10.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR (0,23 kn) od dana 02.11.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 236,47 EUR (1.781,68 kn) od dana 17.11.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 249,38 EUR (1.878,95 kn) od dana 15.12.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 237,99 EUR (1.793,14 kn) od dana 15.01.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 27,61 EUR (208,03 kn) od dana 15.02.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 218,35 EUR (1.645,16 kn) od dana 16.02.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.03.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 252,72 EUR (1.904,12 kn) od dana 16.03.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,09 EUR (0,68 kn) od dana 02.04.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,25 EUR (1,88 kn) od dana 15.04.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 243,18 EUR (1.832,24 kn) od dana 20.04.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,30 EUR (2,26 kn) od dana 02.05.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 236,90 EUR (1.784,92 kn) od dana 18.05.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR (0,75 kn) od dana 02.06.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 239,99 EUR (1.808,20 kn) od dana 15.06.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR (0,53 kn) od dana 02.07.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 245,51 EUR (1.849,80 kn) od dana 13.07.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.08.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 246,12 EUR (1.854,39 kn) od dana 15.08.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR (0,98 kn) od dana 31.08.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 256,58 EUR (1.933,20 kn) od dana 14.09.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.10.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 255,18 EUR (1.922,65 kn) od dana 12.10.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 264,98 EUR (1.996,49 kn) od dana 16.11.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,39 EUR (2.007,12 kn) od dana 16.12.2014.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 EUR (0,38 kn) od dana 02.01.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 267,44 EUR (2.015,03 kn) od dana 16.01.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,09 EUR (0,68 kn) od dana 02.02.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,84 EUR (2.010,51 kn) od dana 15.02.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR (0,75 kn) od dana 02.03.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,82 EUR (2.010,36 kn) od dana 14.03.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,11 EUR (0,83 kn) od dana 02.04.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,81 EUR (2.010,28 kn) od dana 15.04.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR (0,15 kn) od dana 02.05.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,90 EUR (2.010,96 kn) od dana 15.05.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 266,92 EUR (2.011,11 kn) od dana 09.06.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kn) od dana 02.07.2015.godine pa do isplate,

- na iznos od 799,38 EUR (6.022,93 kn) od dana 19.07.2015.godine pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V-Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju MB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.408,30 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a sa zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana, a u preostalom zatraženom iznosu do ukupno 14.408,30 eur, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija.

VI-Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da umješaču SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eur , zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a sa zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude u cijelosti izuzev odbijajućeg dijela iz točke V. i VI. izreke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka uključujući i trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP.

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, predložio je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita istaknut prema tuženiku kao kreditoru, da se utvrde ništetnim odredba članka 1. dio odredbe članka 2. i 7. te odredba čl. 23. st.1. točka c) Ugovora o kreditu br.: 306/07, potvrđenog od strane javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj: OU-394/05 dana 19. kolovoza 2005. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i odredba kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 19.112,72 eur od čega s osnova preplate razlike kamatne stope 4.111,52 eur te s osnova preplate po valutnoj klauzuli 15.001,21 eur sve uvećano za zakonske zatezne kamate smatrajući da je taj iznos tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ovaj iznos naplatio od tužitelja temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika pri čemu se poziva na pravna shvaćanja izražena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) i presudama VSRH 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

6. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika, kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita 19. kolovoza 2005. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren iznos kredita od 116.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita te uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF, važećim na dan plaćanja i da ugovoreni rok otplate iznosi 120 mjeseci kao i da je ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavalja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora.

7. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe, navedenog Ugovora o kreditu kojima je između stranaka ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te odredba o mogućnosti prijevremene otplate kredita uz plaćanje naknade prema odluci kreditora, ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu novčanog iznosa koji je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Osim toga, sporno je da li tužitelj ima status potrošača, pitanje aktivne legitimacije, pravnog interesa za deklaratorni tužbeni zahtjev kao i osnovanost tuženikova prigovora zastare.

8. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnom;

- da je tužitelj kredit podigao u cilju rješavanja stambenog pitanja, odnosno sredstvima istog kupio je stan koji mu služi isključivo za stanovanje, da je tužitelj je po zanimanju vozač, a u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu radio je u inozemstvu te svrha ugovora o kreditu nije bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti pa da stoga tužitelj ima status potrošača sukladno čl. 3 st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj: 96/03.-dalje ZZP/03);

- da je iz iskaza tužitelja i svjedoka ZB, majke tužitelja koja je sa njim bila u banci, utvrđeno da je tužitelju ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji te je takav kredit tužitelj prihvatio, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici vezani uz CHF, kao niti parametri po kojima se kamatna stopa mijenja te da je dobio već unaprijed pripremljeni ugovor na čiji sadržaj nije mogao utjecati;

- da su stoga ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora sadržane u odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i posljedično tome ništetne, budući takvo pravno shvaćanje jasno proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudi broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojima je utvrđeno da je i ovdje tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime su banke, pa tako i ovdje tuženik, postupali suprotno odredbama čl.81.st.1. u vezi s čl. 87. st. 1. i 2. tada važećeg ZZP/03 kao i ZOO, pa je posljedično tome učinak tih pravnih shvaćanja, na temelju odredbe čl. 502.c ZPP valjalo primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na razdoblje u kojem je ugovor o kreditu sklopljen, a tuženik na kojem je teret dokaza u ovom postupku nije dokazao da je sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja o značenju i dosegu spornih odredaba, a kako bi isti bio u mogućnosti donijeti razboritu i informiranu odluku. Prvostupanjski sud je ništetnom utvrdio i odredbu članka 23. st. 1. toč. c Ugovora o kreditu, po kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora, zaključujući da je prijevremena otplata kredita zakonsko pravo potrošača, a da bi isti odgovarao za štetu u smislu čl. 1024. ZOO, potrebno je konkretizirati štetu, utvrditi štetnu radnju potrošača i njezinu protupravnost a osim toga da je i Ustavni sud RH izrazio mišljenje da su te odredbe ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu suprotne zakonskim odredbama te nepoštene i posljedično tomu ništetne odredbe.

8.1. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od njega tuženik naplatio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO te je tuženiku naložio isplatiti tužitelju novčani iznos od 19.112,72 eur od čega s osnova preplate razlike kamatne stope 4.111,51 eur te s osnova preplate po valutnoj klauzuli 15.001,21 eur sve uvećano za zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog iznosa. Pri tome je kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare, zaključujući da se vraćanje vrši po pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225.ZOO) koji teče od dana pravomoćnosti pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., pa da stoga utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer je presuda u pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018., a u konkretnom slučaju tužba je podnijeta 7. lipnja 2019. pa stoga za potraživanje tužitelja zastara nije nastupila.

8.2. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije jer je iz iskaza tužitelja i svjedoka SB i ZB utvrđeno sa su supruga i majka tužitelja vršile uplate anuiteta kredita i ime i za račun tužitelja temeljem izdanih punomoći, po nalogu i novcem tužitelja.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbama, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), utvrđeno je da u odluci o glavnoj stvari nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

10.1. Pri tome, u odnosu na ove žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu ni u djelu u kojem zaključuje da tužitelj ima status potrošača, budući je prvostupanjski sud na temelju Ugovora o namjenskom kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom i iskaza samog tužitelja pravilno zaključio da tužitelj ima status potrošača jer i iz samog sadržaja navedenog ugovora jasno proizlazi da je namjena za koju je navedeni ugovor o kreditu sklopljen kupnja stana a iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o stanu koji mu služi isključivo za stanovanje. Pritom, valja ukazati kako je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužitelju, a koju činjenicu tuženik nije dokazao tijekom postupka, slijedom čega je i iz ovog razloga žalbu tuženika u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

10.2. Jednako tako, navedena povreda nije počinjena ni u dijelu u kojem sud utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja. Naime u konkretnom slučaju stranka predmetnog ugovora bio je upravo tužitelj kao korisnik kredita, te su uplatama koje su za njegov račun vršile supruga i majka zatvarane obveze iz predmetnog ugovora, pa se sve što je uplaćeno po kreditnoj partiji uračunava u ispunjenje njegove obveze. Stoga je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznos temeljem ništetnih odredbi ugovora, a okolnost da su tužiteljeva supruga i majka izvršila pojedine uplate, ne dovodi do promjene osobe ovlaštene na traženje vraćanja stečenog bez pravne osnove. Navedeno bi bilo od značaja samo u slučaju da je obvezu po kreditu preuzela treća osoba, što tuženik nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, niti to ističe u žalbi.

10.3. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada ističe da izreka presude u točki IV proturječi sama sebi jer da je tuženiku naložena isplata iznosa od 15.001,21 EUR (sa osnova preplate po valutnoj klauzuli) dok zbroj pojedinačnih iznosa daje 14.871,99 EUR pa da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Naime, okolnost da je zbroj pojedinačnih iznosa (na koje teče zatezna kamata) manji od ukupno zahtijevanog iznosa ne predstavlja bitnu povredu odredaba postupka zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati, jer tužitelj ne mora zahtijevati kamatu na cjelokupan iznos.

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju sadržajno upućuje žalitelj, niti relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219., 220., 221. i 299. ZPP jer je tijekom postupka izveo dokaze koje je smatrao potrebnim te je pravilno analizirao i ocijenio dokaze na kojima je utemeljio relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 190. ZPP na koju ukazuje tuženik navodeći da sud nije posebnim rješenjem odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva.

12.1. Naime, točno je da o preinaci tužbenog zahtjeva odlučeno presudom (prihvaćen je preinačeni tužbeni zahtjev), iako je o istom trebalo prethodno odlučiti rješenjem (na koje tuženik nema pravo na posebnu žalbu), međutim samim time nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava tuženika kako to isti navodi u svojoj žalbi, obzirom je podnesak kojim je preinačen tužbeni zahtjev dostavljen na očitovanje tuženiku te se tuženik o istom očitovao.

12.2. Neosnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije bio ovlašten dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Preinaka tužbe nakon provedenog vještačenja je upravo razlog iz čl. 190. st. 2. ZPP za dopuštenje preinake, pri čemu odredbe o preinaci treba sagledati u cjelini, o čemu se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. uz obrazloženje da bi drugačije tumačenje (primjena čl. 190. st. 1. bez primjene st. 2.) predstavljalo strogo formalistički pristup koji dovodi do povrede prava na pristup sudu zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Osim toga, prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV-162/2021 održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl.354. st. 1. u vezi čl.190. st.1. ZPP nije osnovan.

12.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka prvostupanjskog suda kojom prihvaća sudjelovanje SB kao umješača u ovoj parnici na strani tužitelja je pravilna, s obzirom da bivša supruga tužitelja ima pravni interes da u ovoj parnici tužitelj uspije u sporu budući da je Ugovor o kreditu zaključen i otplaćivan za vrijeme trajanja bračne zajednice SB i tužitelja te se posljedice ove presude mogu posredno odraziti i na njezinu pravnu situaciju u vezi s zahtjevom za isplatu s osnova bračne stečevine, pa stoga prihvaćanjem sudjelovanja umješača u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 206.ZPP na koju neosnovano ukazuje žalitelj.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 502.a i c ZPP pozivajući se na zabranu retroaktivne primjene odredbe članaka 502.a i 502.c ZPP. Naime, točno je da članci 502.a i 502.c ZPP nisu bili na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe (4. travnja 2012.), ali je važno naglasiti kako su u to vrijeme, podnošenje kolektivne tužbe i obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bili propisani u člancima 131. do 147. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:79/07., 125/07., 79/09., 89/09., dalje: ZZP/07) a pojam nepoštenih ugovornih odredaba i ništetnost kao posljedica te nepoštenosti bili su propisani u člancima 96., 97. i 102. istoga Zakona kao i čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 koji je bio na snazi i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (19. kolovoza 2005.). U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, 4. travnja 2012. je stoga bio na snazi ZZP/07 koji je prema izmjeni iz 2009. („Narodne novine“ broj: 79/09.) u čl. 131. st. 1. i 138.a (članci 56. i 64. Izmjena i dopuna) propisivao podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i obvezujuću snagu sudske odluke donesene u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača (protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s odredbama ččl. 30. do 115. toga Zakona) za sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika. Osim toga od 1. srpnja 2013. na snazi su odredbe članaka 502.a i 502.c ZPP koje se prema čl. 53. st. 1. prijelaznih i završnih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP iz 2011. („Narodne novine“ broj: 57/11.) primjenjuju na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu. U svakom slučaju radi se o procesnim, a ne materijalnopravnim odredbama, pa nije odlučno kada je Ugovor o kreditu sklopljen, već kada je pokrenut parnični postupak odnosno kada su poduzete parnične radnje.

14. Naime, odredba čl. 502. c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.-dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., u kojoj je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem čl. 502. c ZPP, a isto tako i čl. 118. ZZP/14 vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

14.1. Stoga se pravilno sud prvog stupnja pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (prednika tuženika) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

14.2. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francim). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, pa tako i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev -2221/2018 povodom revizije.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da u kolektivnom sporu na koji se tužitelj i sud poziva nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes navesti je da je prvostupanjski sud iz predmetnog Ugovora o kreditu i provedenih dokaza pravilno zaključio da je i u ovom konkretnom slučaju riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega, postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi.

16.Naime, tuženik je u ovom sporu mogao dokazivati da je tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, a što je temeljni preduvjet da bi potrošač uopće mogao informirano pregovarati s bankom o sadržaju ugovora, i da je tužitelj kao potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, pristao na sklapanje takvog ugovora u kojem bi se slučaju radilo o informiranom pristanku. Međutim, tuženik tijekom postupka to nije dokazao. Naprotiv, iz iskaza svjedoka ŠB, službenice banke u vrijeme sklapanja spornog ugovor, utvrđeno je da se ugovori bili standardni i da se valutnu klauzulu i kamatnu stopu nije moglo mijenjati jer su bili dio standardne ponude.

16.1. Dakle, tuženik kao profesionalac – banka u ovom postupku nije dokazao da je dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, temeljem kojih tužitelj može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

16.2. Ovdje valja navesti da na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iz njega izvedenih zaključaka nemaju nikakvog relevantnog utjecaja ni žalbene tvrdnje u kojima se iznosi da tužitelj nije sa potrebnom pažnjom ni pročitao predmetni ugovor o kreditu. To stoga što nije sporno da predmetni ugovor o kreditu niti ne sadrži parametre o načinu promjene stope ugovorne kamate, niti obavijest o rizicima kod ugovaranja valute obveze vraćanja kredita u CHF na njegove buduće obveze kroz ugovoreno vrijeme na temelju kojih bi tužitelj, da je pažljivo pročitao ugovor mogao procijeniti moguće posljedice ugovaranja takvih odredbi na njegove financijske mogućnosti.

17. Nadalje, okolnost da je od 1. siječnja 2014. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine „ broj 143/13.:dalje- ZPK/13) kamatna stopa fiksirana i iznosi 3,23% ne znači da je samim time uspostavljena pravična ravnoteža u pravima i obvezama među ugovornim strankama niti je time anulirano potraživanje tužitelja po osnovi preplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj pozivom na presude C-81/19 i C- 243/20, ukazuje da je ugovaranje valutne klauzule uređeno dispozitivnim odredbama domaćeg prava, pa da je Direktivom 93/13/EEZ, isključeno ispitivanje poštenosti odredbe o valutnoj klauzuli.U predmetima C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, Sud EU, zauzeto je stajalište da je isključenje dispozitivnih odredbi nacionalnog prava iz područja primjene Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dispozitivne odredbe nacionalnog prava isključene su iz područja primjene Direktive ako je tim odredbama uspostavljena ravnoteža stranaka. Međutim, dopuštenost ugovaranja valutne klauzule ne isključuje nepoštenost postupanja banke kod sklapanja ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula kada potrošač nije upozoren na gospodarski kontekst koji može imati posljedice na promjenu deviznog tečaja (stajalište Suda EU zauzeto u predmetu C- 609/19 i spojeni predmeti C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance od 10. lipnja 2020.).Nadalje, prema stajalištu zauzetom u predmetu C-186/16 P, zahtjev informiranosti znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, već može i procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

19. Naime, kada je u sporu po kolektivnoj tužbi pravomoćnom odlukom utvrđena nepoštenost odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak tipskih ugovora o kreditu kakav je sklopljen između tužitelja i tuženika u razdoblju na koje se odnosi kolektivna zaštita, temeljem članka 502.c ZPP, u pojedinačnom postupku sud je vezan tom odlukom i takvu odredbu ne može smatrati poštenom i valjanom, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

20. Tuženik međutim osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz švicarski franak, a čime je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, pa zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl.84. ZZP/03) jer se radi o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Slijedom čega je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i utvrditi ništetnom odredbu čl.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza vraćanja kredita uz valutnu klauzulu u CHF, a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe kojim je ugovorena glavnica vezano u švicarski franak sadržana u točki 1. Ugovora o kredit. (čl.373.toč.3. ZPP).

21. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 19.112,72 EUR zaključujući da je temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanim u predmetnom ugovoru o kreditu tuženik nezakonito od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti upravo u navedenom iznosu utvrđenom financijskim vještačenjem, na koji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, i koji je nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti kao stručan, potpun i valjano obrazložen, te je posljedično tome tuženiku naložio platiti tužitelju taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sukladno odredbi čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO.

22. Kako je međutim u točki IV izreke, prvostupanjski sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos od 252,61 EUR od 22.01.2012. dva puta (str. 8. i 9 presude) iako za takvo potraživanje tužitelj nema pravne osnove jer je iz nalaza vještaka razvidno da je tužitelj iznos 252,61 EUR preplatio plaćanjem anuiteta 21.01.2012. kojeg je uplatio jednom a ne dva puta, to je prihvaćanjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja, u tom dijelu, za isplatu zakonske zatezne kamatu na iznos od 252,61 EUR od 22.01.2012. (strana 9 presude) valjalo preinačiti i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

22.1. Pri tome u odnosu na navode tužitelja iz odgovora na žalbu navesti je da presudu nije moguće ispraviti na način kako to predlaže tužitelj jer sud može ispraviti svoju odluku temeljem odredbe iz čl. 342. st.1. ZPP samo u slučaju postojanje pogreške suda kod pisane izrade odluke što ovdje nije slučaj, jer se ne radi o pogrešci koju bi učinio sud već o pogrešci samog tužitelja u pisanju tužbenog zahtjeva koja je potom ponovljena i u pisanju izreke presude suda prvog stupnja.

23. Žalitelj neosnovano prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđene ništetnim. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1112. do 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, to je prigovor tuženika da utvrđenu preplatu valja umanjiti za negativnu razliku, neosnovan.

23.1. Osim toga, kako je razmatranjem spisa utvrđeno da tuženik u ovom konkretnom slučaju vezano za tzv. negativnu razliku nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno nije podnio niti protutužbu, već je samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja, to sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, pa su stoga u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koje glasi: ''U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.", slijedom čega je neosnovano i pozivanje tuženika na presude Županijskih sudova koje su donesene prije citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2023.

24. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose preplate od izvršenog plaćanja do isplate pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO. Naime, imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nesavjestan stjecatelj zbog čega mora platiti i zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO od dana stjecanja, jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada.

25. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja i opširno elaborira u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13-4 donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača 13. lipnja 2014. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to u trenutku podnošenja tužbe

7. lipnja 2019. zastara nije nastupila.

25.1. Naime, iskazano shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku roka zastare za restitucijski zahtjev potrošača, kao posljedice nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe, u duhu je prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C 485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.) u kojoj je taj sud odlučio da „Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare (...) koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove.“

25.2. Protivno žalbenim navodima tuženika, zastara nije nastupila niti za preinačeni tužbeni zahtjev. To stoga što je iz stanja spisa razvidno da je tužitelj prvotno u tužbi zatražio, isplatu iznos od 19.236,71 EUR (zbirno, povrat preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamate 4.727,77 EUR i valutne klauzule u iznosu od 14.508,98 EUR), nakon čega je djelomično povukao tužbu te je zatražio isplatu iznosa od 19.112,72 EUR pri čemu je povisio zahtjev u odnosu na potraživanje samo sa osnova preplate po valutnoj klauzuli (15.001,21 EUR umjesto 14.508,98 EUR). Dakle, u slučaju kao što je konkretni, kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) jer tužitelj nije izvršio preinaku tužbe na način da je uz postojeći zahtjev istakao novi tužbeni zahtjev već se iz iste činjenične osnove potražuje druga novčana svota, za isti utuženi period, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa je stoga prigovor zastare i u odnosu na tako preinačeni tužbeni zahtjev neosnovan.

26. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim prigovorima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom odredbu čl.23.st.1.toč.c) kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.

26.1. Naime, cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je predmetna naknada vezana za uvjete tuženika. Obzirom na iznijeto, unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede visine naknade za prijevremenu otplatu kredita, a kako je to učinjeno u konkretnom slučaju, može se ocijeniti suprotno temeljnim načelima obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava jer je time tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, od samog početka ugovornog odnosa doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca. Kako je utvrđeno da se niti o spornoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, te kako sporna ugovorna odredba sadrži nedorečenu formulaciju po kojem je upravo banka ovlaštena sama donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, ocjena je ovog suda da je sporna ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je zbog toga ništetna u smislu odredbe članka 87. st. 1. ZZP/03.

27. Odlučujući o trošku postupka prvostupanjski sud je na temelju čl. 154. st.1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23.-dalje Tarifa) tužitelju priznao trošak za sastav tužbe (tbr.7.st.1.), za sastava četiri obrazložena podneska od 6. rujna 2019., od 16. listopada 2019., 21. siječnja 2020. te 15. listopada 2020., sve u iznosima od po 500,00 eur. Za preostalih 6 obrazloženih podnesaka navedenih u troškovniku tužitelja u toč. 2. priznato je po tbr. 8. st.3. Tarife 50% nagrade iz tbr.7.st. 1, odnosno 250,00 eur po podnesku. Nadalje priznat je trošak zastupanja na 6 ročišta, prema prema Tbr.9.st.1. Tarife, u iznosima od po 500,00 eur po radnji, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška za sastav 10 podnesaka u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur, jer se radi o požurnicama, a tuženi navedeni trošak nije izazvao. Time je ukupno na ime zastupanja tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 7.000,00 eur, uvećano za PDV od 25% ( 1.750,00 eur), te za trošak vještačenja ( 331,80 eur) i sudsku pristojbu na tužbu (326,50 eur), te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi (čl. 154. st.1. ZPP) trošak u iznosu od 9.408,30, dok je u preostalom zahtijevanom iznosu do ukupno 14.408,30 eur zahtjev odbijen kao neosnovan .

27.1. Osnovano žalitelj navodi da je odlučujući o trošku postupka prvostupanjski sud povrijedio načelo presuđene stvari.

27.2. Naime, ranijom presudom donesenom dana 29. prosinca 2023.g., posl.br. P 1591/2019-56 naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju 7.187,98 EUR a u preostalom zatraženom iznosu do ukupno 11.190,18 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen je sa obrazloženjem da je tužitelju priznat trošak za sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.st.1.) i zastupanja na pet ročišta (Tbr.9.st.1.), u iznosima od po 497,50 eur po svakoj radnji, te za sastav podneska od 26. srpnja 2021. u 50% tarife po Tbr.8.st.3. dok je odbijen zahtjev za naknadu troška za 5 obrazloženih podnesaka, po Tbr.8.st.1., jer prema odvjetničkoj tarifi odvjetniku u prvostupanjskom postupku pripada nagrada za najviše četiri takva podneska, a također je odbijen zahtjev za naknadu troška za sastav 9 podnesaka po Tbr.8.st.3. u 50% tarife, jer se radi o požurnicama, a tuženi navedeni trošak nije izazvao.

27.3. Povodom žalbe tuženika ukinuta je presuda u cijelosti pa tako i odluka o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju 7.187,98 EUR dok je odluka o trošku u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška u preostalom zatraženom iznosu do ukupno 11.190,18 EUR u izostanku žalbe, postala pravomoćna.

27.4. Dakle, u ponovljenom postupku valjalo je odlučivati samo o zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.st.1.) i zastupanja na pet ročišta (Tbr.9.st.1.), za sastav podneska od 26. srpnja 2021. u 50% tarife po Tbr.8.st.3., za trošak vještačenja ( 331,80 eur), za trošak sudsku pristojbu na tužbu (326,50 eur), te za troškove nastale u ponovljenom postupku a odnose se na sastav podneska od 26. kolovoza 2024. i pristup ročištu 26.10.2024. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe (tbr.7.st.1.), za sastava četiri obrazložena podneska od 6. rujna 2019., od 16. listopada 2019., 21. siječnja 2020. te 15. listopada 2020., te obrazloženi podnesak od 26. kolovoza 2024. (u ponovljenom postupku) za svaki po 250 bodova prema Tbr.8.toč.1., za zastupanja na ukupno šest ročišta prema Tbr.9.toč.1. Tarife po 250 bodova, za sastav podneska od 26. srpnja 2021. prema Tbr.8.st.3. 125 bodova, ukupno na ime troška zastupanja 3125 bodova odnosno 6,250,00 EUR (Tbr.54.) uvećano za PDV 25% (Tbr.46.) u iznosu 1.562,50 EUR, trošak vještačenja 331,80 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 326,50 EUR, što zbirno iznosi 8.470,80 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška do zatraženog iznosa od 14.408,30 EUR valjalo je odbaciti.

28. Odluka prvostupanjskog suda nije pravilna niti u pogledu trošak priznatog umješaču.

28.1. Naime, pobijanom presudom umješaču je priznat trošak za zastupanje na tri ročišta od 25. listopada 2023., 22. studenog 2023. i 15. listopada 2023. (Ttbr.9.st.1.), u iznosima od po 500,00 eur, te za sastav četiri podneska navedena u troškovniku u iznosima od po 125,00 eur, ukupno 2.000,00 eur, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur, ukupno 2.500,00 eur.

28.2. Ranijom presudom donesenom dana 29. prosinca 2023.g., posl.br. P 1591/2019- 56 naloženo je tuženiku naknaditi umješaču troškove postupka u iznosu od 995,00 EUR za zastupanje na dva ročišta (Tbr.9.st.1.), a u preostalom zahtijevanom iznosu do ukupno 1.243,76 EUR koji se odnosi na sastav četiri podneska zahtjev je odbijen kao neosnovan.

28.3. Povodom žalbe tuženika ukinuta je (i) odluka o trošku u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi umješaču 995,00 EUR dok je odluka o trošku u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška u preostalom zatraženom iznosu do ukupno 1.243,76 EUR u izostanku žalbe, postala pravomoćna.

28.4. Budući da četiri podneska umješača datiraju prije donošenja prve prvostupanjske presude (jer nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje nema niti jednog podneska umješača) sud je u ponovljenom postupku odlučivao o zahtjevu umješača za naknadu troška sastava isih podneska koji je zahtjev ranijom presudom parvomoćno odbijen čime je počinjena povreda iz čl. 354. st.2. toč. 9. ZPP na koju osnovano ukazuje žalitelj.

28.5. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP umješaču valjalo priznati trošak zastupanja na ukupno tri ročišta 25. listopada 2023., 22. studenog 2023. i 15. listopada 2023. prema Tbr.9.toč.1. po 250 bodova, ukupno 750 bodova, odnosno 1.500,00 EUR (Tbr.54.) što uvećano za PDV 25% (Tbr.46.) iznosi 1.875,00 EUR a u preostalom dijelu do zatraženih 2500,00 EUR zahtjev umješača valjalo je odbaciti.

29. Neosnovano žalitelj prigovara retroaktivnoj primjeni Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. budući je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 4. prosinca 2024. nakon čega je sud donio odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka to je prvostupanjski sud pravilno na temelju Tbr. 52. toč. 3. Tarife, i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife, priznao tužitelju i umješaču trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.

30. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika odlučiti kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 373. toč.3. ZPP te čl. 381. u vezi s čl. 369. st.2. ZPP

31. Budući je tuženik žalbom protiv odluke o glavnoj stvari uspio samo u neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi te djelom o sporednoj tražbini (troškovima postupka) to je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP.

Pula - Pola, 25. kolovoz 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković