Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 3194/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeće, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. (OIB: … ) iz O., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika Z. banke d.d. (OIB: … ), Z., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K.&p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2671/2022-2 od 18. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-948/19-28 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2671/2022-2 od 18. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-948/19-28 od 10. lipnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prvo, drugo i treće postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i Revd-2866/22 od 4. listopada 2022.).
4.1. U odnosu na četvrto pitanje treba reći da se isto ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni neovisno o shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., jer iz pobijane presude proizlazi da je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao nepotreban iz razloga što nije predložen na okolnost mogućnosti tužiteljeva utjecaja na sadržaj predmetnog tipskog ugovora, već na okolnost informiranosti tužitelja o ugovornim odredbama, a tužitelj tužbu podnosi upravo radi toga što smatra da ga tuženik pri zaključenju predmetnog ugovora nije u cijelosti informirao o svim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
4.2. Nadalje, po ocjeni ovoga suda, niti peto postavljeno pitanje u prijedlogu kojim se problematizira opravdanost troška pristupa na ročište za objavu presude također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da ni u pogledu ovog pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda (Revr 580/05-2 od 14. prosinca 2005. I.O. 1/2007. sent. 236).
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti kao neosnovan prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Ivan Vučemil, v.r.