REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-694/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB pok. A OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Dujmovu odvjetniku u Kaštel Lukšiću, protiv tuženika EB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Skejiću odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Psp-24/2022-35 od 10. ožujka 2025., 22. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana u cijelosti dok se žalba tuženika protiv odluke o trošku (točka II izreke) djelomično uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Psp-24/2022-35 od 10. ožujka 2025.

- potvrđuje u točki I. izreke

- preinačava u točki II. izreke na način da se tužitelju nalaže da pored priznatog troška u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, koja se u tom dijelu za taj iznos potvrđuje, tuženiku naknadi i daljnji trošak u iznosu od 890,45 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu od 125,00 EUR odbija kao neosnovan, te u tom dijelu, za taj iznos odbija žalba tuženika kao neosnovana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,50 EUR u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Tužba tužitelja od 08. ožujka 2022. kojom je postavljen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik EB je zasmetano tužitelja AB u posjedu dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Skici lica mjesta sastavljene od geodeta E označen slovom B i omeđen slovima B-E-F-C-B na način što je neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 17. Veljače 2022.g. uzorao sjeverni dio predmetne nekretnine,te je na istom posadio nasad sadnica maslina i vinove loze, pa se nalaže tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja odmah predajom posjeda navedenog dijela nekretnine u suposjed tužitelju, s time da se tuženiku ubuduće pod prijetnjom kazne zabranjuje takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja", odbacuje se kao vandobna.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku iznos od 500,00 eura zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od presuđenja pa do konačne isplate."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama a navedeni razlozi su proturječni sami sebi, radi čega rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je prvostupanjski sud odluku utemeljio samo na pojedinim izdvojenim iskazima tuženika i svjedoka ABC (kćerke tuženika), SB (zeta tuženika) te BB pok.EB koji su pristrani, budući su neposredno zainteresirani za ishod ovog postupka, dok je zanemario dokaze koji upućuju na suprotan zaključak u pogledu navedenih prekluzivnih rokova za podnošenje tužbe. Navodi da sud ne spominje obrazloženo protivljenje tužitelja iskazu i nalazu vještaka za poljoprivredu Dražene Grga koje je tužitelj dokazima u obliku orto-foto snimaka sporne nekretnine, u cijelosti pobio kao neosnovano i nevjerodostojno te da sud uopće nije valorizirao te dokaze. Ukazuje da u točki 14. obrazloženja sud pogrešno navodi da su se stranke postupka suglasile sa vještvom vještaka poljoprivredne struke Dražene Grga što ne odgovara istini. Navodi da je suprotno zaključku prvostupanjskog suda iz svih provedenih dokaza razvidno da je tužba kako u subjektivnom tako i objektivnom smislu podnesena pravovremeno pa je odbacivanjem tužbe pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu te ukinuti pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. To rješenje, u dijelu kojim je odlučeno u trošku postupka (točka II izreke), pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prije zaključenja glavne rasprave u spis predmeta predao popis troška kojim je zatražio jednokratnu nagradu za 4 radnje (odgovor na tužbu od 14.02.2022., podnesak od 13.01.2023., za zastupanje na ročištu od 16.01.2023. i 20.09.2023.)., dodatan trošak zastupanja na ročištima od 12.06.2024., 24.09.2024., 08.11.2024., 13.12.2024., 04.02.2025. i sastava obrazloženog podneska od 07.01.2025. od po 50 bodova (100 EUR), te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, a da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije moguće utvrditi zbog kojih razloga sud tužitelju nije priznao troškove navedenih radnji, pa se pobijana odluka u tom djelu ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP a također nepriznavanjem navedenih radnji i troškova vještačenja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže pobijano rješenje u točki II izreke preinačiti na način da se tužitelju prizna u cijelosti zatraženi trošak uvećano za trošak sastava žalbe.

3.1. Odgovori na žalbe nisu dani.

4. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika protiv odluke o trošku djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik zametao tužitelja u posjedu dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Skici lica mjesta geodeta E označen slovom B i omeđen slovima B-E-F-C-B na način što je neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 17. veljače 2022. uzorao sjeverni dio predmetne nekretnine te na istom posadio nasad sadnica maslina i vinove loze, te da se naloži tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja odmah predajom posjeda navedenog dijela nekretnine u suposjed tužitelju te da mu se pod prijetnjom kazne zabrani ubuduće takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja.

6. Među strankama je sporna pravovremenost tužbe.

7. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

- da su stranke zajedno sa trećim osobama suvlasnici nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je između njih bilo pregovora oko podijeli te i drugih nekretnina u suvlasništvu ali dioba nije realizirana;

- da je nakon provedenog očevida na licu mjesta utvrđeno da je predmet spora dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predio Plokata, Vrsine, koji je u geodetskoj skici vještaka geometra LB prikazan likom A-B-C-D-A ukupne površine 2701 m2;

- da su na predmetnom dijelu nekretnine na licu mjesta zatečene 22 stare masline između kojih ima zasađeno sadnica novih maslina te na južnom dijelu parcele nalazi se oko 200 trsa vinove loze;

- da je stalni sudski vještak za poljoprivredu mr.Dražena Grga dipl.ing. temeljem opisa lica mjesta i uvida u sustav ARCOD zaključila da se stanje u prostoru od 2017. do dana izrade nalaza u veljači 2024. nije promijenilo, odnosno stanje kultura se nije značajno promijenilo, da su zatečene masline starije od 10 godina na temelju čega nije moguće zaključiti da li su ove masline zasađene prije 10 godina ili prije 3 godine, da zbog nepristupačnosti terena nije pristupila do loza te se ne može očitovati o starosti loza, ali po izdancima koje je vidjela na lozama zaključuje da bi mogle biti starije od 4 godine;

- da je iz iskaza tuženika i svjedoka JB, ABC, SB i OB utvrđeno da je tuženik u rujnu 2020. angažirao geodeta JB koji je na temelju stanja na terenu i kazivanja njega i susjeda OB napravio skicu koja je priložena u spisu (strana 4), nakon čega je u studenom 2020. bagerist kojega je angažirao tuženik, došao na teren i čistio parcelu, te da je ista bila raščišćena i poravnata nakon čega je tuženik zasadio masline i lozu te smokvu koja je izvan spornog dijela nekretnine te da su svi radovi koji se tiču sređivanja parcele i sadnje maslina završeni do kraja 2020.;

- da je tužitelj kazivao kako je za navedene radove saznao iza Nove godine 2022. od svoje sestre ZB koja je iskazala da je za to saznala od CB u veljači 2022., iako ne zna točno dan kada joj je on to rekao i kada je tužitelju to rekla, a svjedok CB je kazivao da nikada nije bio na predmetnoj zemlji, da je samo čuo da su zasađene masline, te se ne sjeća da li su EB i OB, kada ih je sreo u Marini, rekli da je NB već izveo radove na parceli ili da će izvoditi;

-da se 17. veljače 2022. koji datum tužitelj navodi u tužbi kao dan saznanja za čin smetanja i počinitelja, ne može prihvatiti, jer taj dan osim u tužbi tužitelj nigdje kasnije ne spominje, pa tako ni u iskazu već navodi da je za radnje opisane u tužbi saznao iza Nove Godine, siječanj ili veljača 2022. a da je tužitelj i ranije dobio od OB skicu izrađenu po geometru u rujnu 2020. i znao je da će tuženik izvoditi radove na nekretnini jer je još tijekom 2017. do 2019. bilo govora o podjeli te nekretnine na temelju koje bi gornji sporni dio pripao tuženiku.

7.1. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna tužba podnesena van roka propisnog čl. 21. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., i 94/17.- dalje ZV) od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja jer je tužitelj i prije 17. veljače 2022. imao saznanja da će tuženik na tom dijelu izvoditi radove te mu to nije moglo ostati nepoznato, kao i izvan roka od godine dana od dana smetanja budući da su svi radovi na promatranom dijelu nekretnine završeni te je taj dio parcele kultiviran, očišćen, zasađen maslinama i vinovom lozom do kraja 2020. a predmetna je tužba podnijeta sudu 8. ožujka 2022. pa je posljedično tome tužba odbačena kao vandobna.

8. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbu smatra nepravovremenom a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima.

9. Prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi tužitelja kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od onih koje daje prvostupanjski sud, nisu osnovani, jer je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenu dokaza ovlašten provesti jedino sud, time da je sloboda ocjene dokaza koju sud crpi iz citirane zakonske odredbe ograničena obavezom da svoju ocjenu dokaza sud opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima koji se mogu preispitati, a tako je prvostupanjski sud i postupio u provedenom dokazanom postupku.

10. I po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz tuženika kao i saslušanih svjedoka ABC, SB, JB te OB koji su o predmetu spora u bitnome suglasno kazivali i na temelju neposrednih saznanja za razliku od tužitelja čiji je iskaz neprecizan i neuvjerljiv budući je isti kazivao da je za navedene radove saznao od svoje sestre ZB iz Nove godine 2022., dok je KB kazivala da je za radove saznala od CB u veljači 2022., a svjedok CB kazivao je da nikada nije bio na predmetnoj zemlji, da je samo čuo da su zasađene masline, te se ne sjeća da li su EB i OB, kada ih je sreo u Marini, rekli da je NB već izveo radove na parceli ili da će izvoditi. Iz navedenih iskaza, suprotno shvaćanju tužitelja, nije moguće izvesti zaključak da je tužitelj do saznanja o izvršenim radovima došao upravo 17. veljače 2022., kako to navodi u tužbi, a niti zaključak o tome kada su izvedeni radovi na predmetnom dijelu nekretnine. Iako su svjedoci ABC i SB u srodstvu s tuženikom ta činjenica ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza. Upravo zbog srodstva s tuženikom isti imaju neposredna saznanja o izvođenju predmetnih radova na nekretnini jer su i osobno bili angažirani u pronalaženju geometra u rujnu 2020. kao i bageriste u studenog 2020. Pri tome okolnost na koju ukazuje tužitelj u žalbi, da je geometar JB nakon otprilike godinu i pol dana od mjerenja u rujnu 2020. ponovno bio na predmetnoj nekretnini na poziv tuženika (otprilike u ožujku 2022.) te zatekao uređeno i kultivirano zemljište, suprotno shvaćanju žalitelja, ne znači da je (tek) tada to zemljište uređeno i zasađeno.

11. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno u toč.14. obrazloženja netočno naveo da i tužitelj prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dražene Grga, jer je tužitelj i nakon usmenog saslušanja vještaka podneskom od 4. prosinca 2024. prigovarao nalazu vještaka navodeći da je neosnovano i proizvoljno, u suprotnosti s orto foto snimkama i iskazom tužitelja, radi čega je i predlagao da se nalaz vještaka u cijelosti zanemari. Međutim, navedena pogreška nije bila od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, vještačenje je provedeno sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP. Vještak je nakon izrade pisanog nalaza i mišljenja na ročištu usmeno obrazložila pisani nalaz, očitovala se na primjedbe tužitelja te je time i po ocjeni ovoga suda otklonila sve dvojbe oko danog nalaza. Budući da u nalazu i mišljenju nema nejasnoća ni kontradiktornosti pa tako ni suprotnosti sa orto foto snimkama kako to nastoji prikazati tužitelj, sud je pravilno nalaz vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i argumentiranim, koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nezadovoljstvo tužitelja iskazanim i utvrđenim nalazom ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja vještaka.

12. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da se radnje koje tužitelj u tužbi opisuje kao čin smetanja posjeda izvršene i dovršene do konca 2020. te da je tužba podnijeta izvan roka u kojem se može zahtijevati posjedovna zaštita.

13. Pravo na zaštitu posjeda, u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZV, prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

14. Kako je tužba podnijeta sudu 8. ožujka 2022. a radovi koje tužitelj u tužbi opisuje kao čin smetanja posjeda izvršeni su i dovršeni do konca 2020. to je prvostupanjski sud pravilno materijalno pravo kada je tužbu odbacio radi proteka objektivnog roka iz 21. st. 3. ZV jer je protekom godine dana od dovršetka radova za koje tužitelj u tužbi navodi da predstavljaju smetanje njegova (su)posjeda, neovisno o točnom danu saznanja za navedene radove, tužitelj izgubio pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu.

15. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje na temelju čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 438. ZPP u točki I. izreke.

16. Ni u odluci o trošku postupka prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st.2. točka 11. ZPP kako to u žalbi navodi tuženik jer rješenje ni u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne materijalnog prava. Naime, prvostupanjski sud je o trošku odlučivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 89/07., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) koja u vrijeme donošenja odluke o trošku nije bila na snazi već je o trošku valjalo odlučiti primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.-dalje Tarifa/23.) koja je na snagu stupila 25. studenog 2023. i kojom je u Tbr. 52. toč.3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

16.1. Prema Tbr. 7. toč.2. Tarife/23 u parnicama radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koje obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

16.2. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.1. u vezi s 155. ZPP i odredbi Tarife/23 tuženiku je valjalo priznati jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova za slijedeće radnje; odgovor na tužbu od 14.02.2022., za zastupanje na ročištima 16.01.2023., 20.09.2023. i 12.06.2024., te za daljnje radnje na ime zastupanja na ročištima 24.09.2024., 08.11.2024., 13.12.2024., 04.02.2025. za svako po 50 bodova, što zbirno daje 450 bodova odnosno 900,00 EUR (Tbr.54. Tarife/23) uvećano za PDV 25% (Tbr. 46. Tarife/23) u iznosu od 225,00 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR ukupno iznosi 1.390,45 EUR.

16.3. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav podneska od 13.01.2023. nije osnovan jer se radi o podnesku kojim tuženik dopunjuje ranije dani odgovor na tužbu tužitelja iako je potpuno očitovanje bio dužan iznijeti već u odgovoru na tužbu za koji mu je priznat zatraženi trošak, pa posljedično tomu trošak za sastav podneska od 13.01.2023. ne pada na teret protivne strane neovisno o uspjehu u sporu. Također nije priznat niti trošak za sastav podneska od 07.01.2025. kojim tuženik analizira dotadašnji tijek postupka i ponavlja prigovore ranije iznijete tijekom postupka radi čega navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

17. Stoga je odbijanjem žalbe tužitelja te djelomičnim prihvaćanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odluku o trošku sadržanu u točki II pobijanog rješenja valjalo preinačiti i tužitelju naložiti da pored priznatog troška u visini od 500,00 EUR sa zakonskima zateznim kamatama tuženiku naknadi i daljnji trošak u iznosu od 890,45 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 125,00 EUR valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tuženik je sa žalbom uspio sa 88% pa mu je u tom omjeru na temelju čl. 154. st.2. ZPP dosuđen trošak žalbe u iznosu 82,50 EUR (vrijednost predmeta spora koja se pobija žalbom je 1.015,45 EUR - 37,5 bodova za sastav žalbe na rješenje – uspjeh sa 890,45 EUR) prema Tbr. 10. toč.4. u vezi s Tbr. 54. i 46. Tarife/23.

19. Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 22. kolovoza 2025.

Sudac:

Biljana Pamić