REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-920/2025-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola , po sutkinji Ivi Kancijanić , u pravnoj stvari tužitelja 1. FIiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. VIiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Kristina Cerin Načinović , odvjetnica u Rovinju , protiv tužene Erste & Steiermärkische bank dd , Rijeka , Jadranski Trg 3/a , OIB 23057039320 , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri doo Zagreb , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu , Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj P-704/2023-16 od 9. travnja 2025. , 22. kolovoza 2025. ,

rije š io je

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenjem Općinskog suda u Pazinu , Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj P-704/2023-16 od 9. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Pazinu , Stalne službe u Bujama-Buie .

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da je rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama. Prigovora da je sud počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer da je odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti mogao donijeti isključivo na temelju kontradiktornog postupka u kojem će ponajprije saslušati parnične stranke. Ističe da je donošenjem odluke u ovoj fazi postupka onemogućen dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi kojom je ugovorena mjesna nadležnost pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP/03). Navodi da je sud propustio uzeti u obzir zahtjeve iz odredbe članka 55. Zakona o zaštiti potrošača (a pritom citira sadržaj odredbe članka 83. ZZP/03) te da je odluku utemeljio na paušalnim zaključcima. Ističe da se udaljenost prebivališta tužitelja od nadležnog suda u Rijeci ne može cijeniti kao značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama budući da tužitelje zastupa odvjetnik, a u slučaju potrebe za osobnom prisutnosti na ročištu tužitelji mogu biti saslušani zamolbenim putem pred sudom svoga prebivališta. Prigovara da je sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti, jer bi prema odredbama članka 46. i 48. ZPP-a za suđenje bio nadležan sud u Rijeci. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili pak rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 29. studenoga 2005. te restitucijski zahtjev za isplatu (pre)plaćenih iznosa na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba.

5. Nije sporno da su odredbom članka 18. Ugovora o kreditu stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu (dakle, ne suda u Rijeci kako to žaliteljica višekratno navodi tijekom postupka) u skladu s odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a te da je tuženica pravovremeno (članak 20. stavak 1. ZPP-a) prigovorila mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.

6. Sporno je, međutim, je li prorogacijska klauzula valjano ugovorena.

7. Odluka o tuženičinom prigovoru mjesne nenadležnosti je drugi put u žalbenom postupku nakon što je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1163/2024-2 od 23. kolovoza 2024. ukinuto prvostupanjsko rješenje s uputom da u nastavku postupka prvostupanjski sud utvrdi odlučne činjenice radi ocjene valjanosti ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti.

8. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer rješenje sadrži obrazloženje o svim odlučnim činjenicama za donošenje odluke. Nisu počinjene ni bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Potpuno su neosnovane žalbene tvrdnje da sud prvog stupnja o prigovoru mjesne nenadležnosti nije odlučio na temelju kontradiktornog postupka, kada je sud na okolnost ugovaranja sporne ugovorne odredbe izveo predložene dokaze odnosno saslušao je tužitelje dok tuženica na tu okolnost dokaze nije ni predlagala. Nije stoga počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

11. Sud prvog stupnja je odluku pravilno utemeljio na odredbi članka 81. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a kojom je u stavku 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema stavku 2. istoga članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 82. ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (…). Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

12. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA protiv Rocio Murciano Quintero i drugi, spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98, ECLI:EU:C:2000:346. uspostavio kriterije za ocjenu valjanosti prorogacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti), a prema kojima je potrebno utvrditi je li se o istoj posebno pregovaralo te uzrokuje li, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i suda ugovorene nadležnosti, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti.

13. Pobijanim rješenjem pravilno su utvrđene sve odlučne činjenice za primjenu navedenih zakonskih odredaba, u skladu sa shvaćanjem Suda Europske unije, te je pravilno odbijen tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti s obrazloženjem:

- da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor u smislu članka 3. točke 1. ZZP/03, jer je namjena kredita bila kupnja nekretnine radi stanovanja, a ne obavljanje gospodarske djelatnosti, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i samog teksta ugovora, a da niti tuženica tužiteljima nije osporavala status potrošača,

- da je vizualnim pregledom predmetnog Ugovora o kreditu sud prvog stupnja utvrdio da se radi o tipu standardnog, unaprijed sastavljenog ugovora od strane tuženice, kao kreditora, a na temelju iskaza tužitelja utvrdio je da se o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena prorogacijska klauzula nije pregovaralo,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako im prorogacijska klauzula otežava ostvarenje prava kao potrošača da svoja prava iz ugovora ostvare pred sudom, jer bi im putovanje iz [adresa] do Zagreba, gdje bi se vodio spor, povećalo trošak kao i količinu utrošenog vremena, a otegotno bi im bilo i angažiranje punomoćnika na području Zagreba, s time što se tužiteljica FI i boji vožnje u većim gradovima, a dodatna briga bila bi im i tko bi brinuo za njihovu tada maloljetnu djecu u slučaju njihove odsutnosti,

- da stoga ova odredba uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi bili izloženi znatnim troškovima za dolazak do Zagreba (cestarina, tunelarina) te ulaganju dodatnog vremena s obzirom na udaljenost od mjesta prebivališta do [adresa] te dodatno za organiziranje brige o tada maloljetnoj djeci,

- da je stoga ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli nepoštena i ništava,

- da je sud prvog stupnja mjesno nadležan prema odredbi članka 59. ZPP-a, jer je Ugovor o kreditu zaključen u [adresa], gdje se stoga nalazi poslovna jedinica tuženice.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na koji je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan uslijed ništetnosti prorogacijske klauzule. Činjenica da tužitelje u ovom postupku zastupa punomoćnica odvjetnica ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, jer bi i angažiranje punomoćnika u Zagrebu , kao mjestu suda ugovorene nadležnosti, za tužitelje bilo točno, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Što se pak tiče samog pristupa tužitelja na ročište radi saslušanja, valja navesti da je prema odredbi članka 266. ZPP-a izvođenje dokaza saslušanjem stranaka preko zamoljenog suca dopušteno samo ako stranka zbog neotklonjenih smetnji ne može osobno doći ili ako bi njezin dolazak uzrokovao nerazmjerne troškove. Zamolbeno saslušanje se u praksi i inače samo iznimno koristi zbog načela nužnosti koje traži da sud koji neposredno zapaža procesni materijal bude onaj koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava i koji donosi odluku.

15. Pravilna je i odluka o nadležnosti prvostupanjskog suda po sjedištu poslovne jedinice tuženice u kojoj je sklopljen sporni Ugovor o kreditu ( članak 59. ZPP-a ), neovisno o činjenici što bi općenito mjesno bio nadležan sud za tuženicu prema odredbama članka 46. i 48. ZPP-a bio sud u Rijeci .

16. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a .

U Puliju 22. kolovoza 2025.

Šutkinja

Iva Kancijanić