REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1540/2024-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću , u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN doo sa sjedištem u [adresa], [adresa], OIB: 41317489366 , zastupnog punomoćniku Jurju Mariniću , odvjetniku iz Osijeka , protiv tuženika ZSiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-132/2024-6 od 23. kolovoza 2024. , 22. kolovoza 2025. ,

rije š io je

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-132/2024-6 od 23. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o povrsi javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka pod poslovnim brojem broj Ovrv-4914/2024 od 23. travnja 2024.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 150,77 eura (stopedeseteurasedamdesetsedamcenti), kao neosnovanim.“

2. Protiv odbijajućeg dijela navedenog rješenja (pod točkom III. izreke) žalbu, pravodobno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je pobijano prvostupanjsko rješenje nejasno i proturječno; da u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako tužitelj nema pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu niti na naknadu parničnog troška budući je tuženik glavnicu duga platio prije donošenja rješenja o ovrsi te nije bilo osnove da javni bilježnik uopće donosi rješenje o ovrsi; da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu platio samo glavnicu duga i dio nastalih ovršnih troškova (dakle, nije platio trošak sastava prijedloga za ovrhu) pa stoga tužitelj nije imao druge mogućnosti nego ustrajati na donošenju rješenja o ovrsi, a radi namirenja njegove tražbine u cijelosti; da je, naime, nesporno da je intencija zakonodavca uvođenjem zakonske odredbe prema kojoj javni bilježnik kad zaprimi prijedlog ovrhovoditelja isti šalje obavijest ovršeniku da ispuni dug bila da se ovršeniku smanje troškovi postupka, međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda intencija zakonodavca u navedenom slučaju nije bila i da se ovršenika oslobodi plaćanja troškova koji su podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali; da se sukladno članku 3. stavku 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ) ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja, a ne donošenjem rješenja o ovrsi te je, nadalje, člankom 14. stavkom 4. OZ propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu; da, prema tomu, kako su tužitelju koji je angažirao odvjetnika kao punomoćnika već samim podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali troškovi tuženik je iste, a sukladno navedenoj odredbi, bio dužan podmiriti tužitelju, a što tuženik nije učinio pa stoga tužitelj nije imao druge mogućnosti nego ustrajati na svomu prijedlogu za ovrhu, a temeljem kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi; da tuženik do danas nije podmirio dug u cijelosti nego je samo platio glavnicu duga i dio nastalog ovršnog troška te je nakon toga izjavio prigovor, nakon čega prvostupanjski sud donosi rješenje poslovni broj: Povrv-132/24-3 od 4. srpnja 2023. kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage te dostavlja tužitelju prigovor tuženika na očitovanje, a tužitelj se na taj prigovor očitovao obrazloženim podneskom u kojemu je, također, naveo da djelomično povlači svoj zahtjev pa, prema tomu, sud prvog stupnja neosnovano odbija tužitelja sa zahtjevom za naknadom parničnog troška jer je tužitelj imao zakonsku obvezu očitovati se na dostavljeni prigovor tuženika te je pravilnom primjenom zakonskih odredbi i odredbi odvjetničke tarife trebao tužitelju dosuditi zatraženi parnični trošak, sukladno Tbr. 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanomu dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja za naknadom nastalog ovršnog troška i parničnog troška, uz dosudu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Tijekom ovog postupka utvrđeno je: da je 4. travnja 2024. ovrhovoditelj protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate njegove novčane tražbine u iznosu od 30,51 eura i troškova ovrhe u iznosu od 37,50 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u prijedlogu za ovrhu; da je nakon toga, a nakon što je ovršenik primio obavijest javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka da je ovrhovoditelj protiv njega podnio navedeni prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju (članak 281. stavak 1. OZ) ovršenik 18. travnja 2024. djelomično podmirio njegovu novčanu tražbinu za iznos glavnice od 30,51 euro i o tomu istoga dana putem maila obavijestio navedenog javnog bilježnika ističući „da je dug plaćen, iako je već jednom uplaćen“ te uz upit ima li još neki trošak koji treba platiti, a na što je javni bilježnik putem maila ukazao tuženiku da taj podnesak proslijedi ovrhovoditelju „jer oni vode evidenciju o uplatama i ukoliko je sve uplaćeno ovrhovoditelj će obustaviti postupak“; da je nastavno 23. travnja 2024. javni bilježnik Krešimir Milas iz Osijeka donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnim brojem broj: Ovrv-4914/2024 kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave toga rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima (točka 1.) te određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima (točka 2.), a utvrđeno je i da nastali troškovi postupka iznose 37,50 eura (točka 3.); da je protiv toga rješenja ovršenik nastavno podnio pravodobni prigovor u kojemu, u bitnomu, navodi da je pobijano rješenje neosnovano jer ne postoji tražbina ovrhovoditelja, obzirom da je dug plaćen prije donošenja toga rješenja; da je nastavno rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Povrv-132/2024-3 od 4. srpnja 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka poslovni broj: Ovrv-4914/2024 od 23. travnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje (točka I. izreke) i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke); da je nakon toga tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2024. naveo da je glavnica duga plaćena dana 5. travnja 2024., dakle, tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu pa je tuženik dužan tužitelju podmiriti i nastali ovršni trošak te da je, također, 5. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. plaćen je i dio nastalog ovršnog troška u ukupnom iznosu od 25,00 eura tako da, posljedično tomu, tužitelj djelomično povlači svoj „tužbeni zahtjev“ i to za iznos glavnice u cijelosti te za dio nastalog ovršnog troška u iznosu od 25,00 eura, međutim, tužitelj potražuje preostali nastali ovršni trošak u iznosu od 12,50 eura i parnični trošak u iznosu od 125,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama; da je nastavno tuženiku 22. srpnja 2024. dostavljena obavijest o povlačenju tužbe, na koju se isti nije očitovao; da je nakon toga sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I.), ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka pod poslovnim brojem broj: Ovrv-4914/2024 od 23. travnja 2024. (točka II.) te odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,77 eura (točka III.) zaključujući, u bitnomu: da je tuženik u konkretnomu slučaju postupio sukladno obavijesti javnog bilježnika iz članka 281. stavka 1. OZ i u roku koji mu je dan za ispunjenje obveze, međutim, iako je tuženik izvršio predmetnu uplatu, tužitelj nije povukao prijedlog za ovrhu po uplati tuženika te je javni bilježnik neosnovano donio rješenje o ovrsi u odnosu na tražbinu koja je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi već bila podmirena; da je u konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je uputila Vlada Republike Hrvatske predsjedniku Hrvatskog sabora 19. studenoga 2020., navedeno da se radi jačanja zaštite ovršenika tim Zakonom predlaže rješenje u kojem će javni bilježnik kada zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja poslati prijedlog za ovrhu i pozvati ovršenika da ispuni svoj dug i ako u roku od 15 dana ovrhovoditelj ne povuče svoj prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi te isto dostaviti strankama; da imajući u vidu intenciju zakonske odredbe iz članka 281. stavka 1. OZ o zaštiti ovršenika, svrha te zaštite ne bi bila ostvarena ako bi ovršenici, unatoč činjenici da su po obavijesti javnog bilježnika dug podmirili, trebali snositi i troškove prijedloga za ovrhu, a predmetni trošak nije bio potreban, odnosno isti ne bi bio niti nastao da je ovrhovoditelj pravovremeno povukao prijedlog za ovrhu; da je, pored navedenog, prema odredbi članka 158. stavka 1. i 2. ZPP tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka te iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik tako da, slijedom navedene zakonske odredbe, kako je tužitelj povukao tužbu tek dana 15. srpnja 2024. u odnosu na uplatu tuženika od 18. travnja 2024., to isti nema pravo zahtijevati naknadu troškova od tuženika u konkretnom slučaju.

7. U ovomu postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, pobijano rješenje nije sporno u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (pod točkom I. izreke) i u dijelu u kojemu je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka pod poslovnim brojem broj: Ovrv- 4914/2024 od 23. travnja 2024. (pod točkom II. izreke) već je ono sporno samo u dijelu u kojemu je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,77 eura (pod točkom III. izreke).

8. Ispitujući pobijano rješenje u ovomu spornom dijelu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno – po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjsko rješenje u pobijanomu dijelu (pod točkom III. izreke) zakonito i pravilno.

9. Prije svega, prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari, u sporu male vrijednosti, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 467. stavka 1. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

10. U ovomu postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava kada je u cijelosti odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu preostalog postupovnog troška i to preostalog ovršnog troška (12,50 eura) i parničnog troška u vidu jednokratne nagrade (125,00 eura) te troška sudske pristojbe na presudu (13,27 eura).

12. Naime, budući da je glavnica zahtjeva podmirena sljedeći dan (5. travnja 2024.) nakon podnošenja ovršnog prijedloga (4. travnja 2024.) i nakon što je javni bilježnik ovršeniku (tuženiku) uputio obavijest iz članka 281. stavka 1. OZ-a (5. travnja 2024.), tužitelj je kao ovrhovoditelj trebao povući prijedlog za ovrhu odmah nakon što je glavnica tražbine podmirena, neovisno o tomu što mu nisu podmireni cjelokupni troškovi ovršnog postupka te je mogao ustrajati na zahtjevu za naknadu ovršnog troška. U tomu slučaju javni bilježnik ne bi donio rješenje o ovrsi već bi ovrha bila obustavljena te bi trebalo odlučiti samo o troškovima (ovršnog) postupka. Posljedično tomu ne bi nastao trošak ostatka naknade javnog bilježnika prema članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22 i 154/22), a ne bi bilo potrebe ni za podnošenjem prigovora pa tako ni donošenjem rješenja po članku 58. stavku 3. OZ tako da, posljedično tomu, ne bi nastao ni po tužitelju zahtijevani parnični trošak u vidu jednokratne nagrade, dok trošak sudske pristojbe na presudu (13,27 eura) u ovomu postupku nije ni bio nastao niti mogao nastati jer nije bila donesena presuda.

13. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj sam prouzročio preostale nastale troškove zakašnjelim povlačenjem prijedloga za ovrhu (tužbe) pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je njegov zahtjev za naknadu tih (preostalih) troškova odbio kao neosnovan (arg. iz članka 14. stavka 4. OZ i članka 155. stavka 1. ZPP), a uzimljući pri tomu u obzir da je trošak sastava ovršnog prijedloga (12,50 eura) i opravdani dio troška javnog bilježnika prema računu broj 943/JB/2 od 5. travnja 2024. (stranica 11 spisa) tuženik nesporno podmirio po navodima samog tužitelja („5. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. plaćen je i dio nastalog ovršnog troška u ukupnom iznosu od 25,00 eura“

– stranica 38 spisa).

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke. 2. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

15. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe i trošak sudske pristojbe za žalbu, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom i riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja ( članak 166. stavak 1. ZPP ).

U Puli – Pola 22. kolovoza 2025.

Sudac

Miroslav Ružić