REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLI

Kranjčevićeva 8 , 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-178/2025-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Puli-Pola , po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan , u pravnoj stvari tužitelja HEP – Toplinarstvo doo sa sjedištem u [adresa], [adresa], OIB: 15907062900 , kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura , odvjetnica u Zagrebu , protiv tuženika ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak , odvjetnik u Zagrebu , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-1222/2023-12 od 19. studenog 2024. , 22. kolovoza 2025.

pretpostavljam da je

I. Prihvaća se žalba tužitelja , preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-1222/2023-12 od 19. studenog 2024. , tako da sada glasi:

"I. Održava se na snazi ​​platni nalog sadržan u rješenju o povrsi javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba , Ulica Črnomerec 29 , broj: Ovrv-1777/2022 od 27. veljače 2023. kojim se nalaže tuženiku ZDisplatiti tužitelju HEP-Toplinarstvo doo iznos od 33,37 EUR prema zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunava se za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku iznose od:

- 9,61 EUR od 24. lipnja 2022. ,

- 7,92 EUR od 23. srpnja 2022. ,

- 7,92 EUR od 25. kolovoza 2022.

- 7,92 EUR od 23. rujna 2022. , sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZD da tužitelju HEP – Toplinarstvo d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 158,20 EUR sa zateznom kamatom od 19. studenog 2024. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti.“

II. Tuženik ZD dužan je nadoknaditi tužitelju HEP – Toplinarstvo d.o.o. trošak žalbe u iznosu od 89,04 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Daniele Božić iz Zagreba, broj: Ovrv-1777/2022 od 27. veljače 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 33,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, kako je podrobnije navedeno u izreci, po propisanoj stopi, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Točkom II. presude u kojoj je sadržano rješenje o trošku, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura.

2. Protiv presude je pravovremenu žalbu podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je bitna povreda počinjena time što izreka presude proturječi razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Materijalno pravo pogrešno je primijenjeno time što sud u vezi tuženikovog ispunjenja pretpostavki za isključenje iz toplinskog sustava nije primijenio odredbe Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/2013., 14/2014., 102/2014. i 95/2015., 76/2018., 86/2019., dalje: ZTTE), nego odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 3/1995. i 70/1997., dalje ZKG). Tuženik je krajnji kupac u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 14. ZZTE-a i odredbe članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/2014. i 129/2015., dalje: Opći uvjeti), važećih u vrijeme izdavanja računa. Na njega se primjenjuje Ugovor o potrošnji toplinske energije od 13. listopada 2016., a utuženo potraživanje odnosi se na naplaćene račune za toplinsku energiju za prostor na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca: 33620171684, kategorija potrošnje kućanstvo na CTS-u, za razdoblje od 05/2022 do 08/2022 pa se imaju primijeniti Opći uvjeti. Tuženik je obveznik plaćanja isporučene toplinske energije i pasivno legitimirana stranka u ovoj pravnoj stvari. Ugovor je sklopljen na temelju Odluke o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem, većinom glasova suvlasnika, i smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima. Člankom 20. stavkom 1. Ugovora propisano je da se krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije mogu izdvojiti iz zajedničkog sustava toplinske energije uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje iz toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima te ukoliko ispune ostale uvjete propisane ZZTE-om, dok stavak 2. određuje da su krajnji kupci koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava dužni plaćati sve troškove osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Prema ZZTE-u se krajnji kupac ne može u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava te svi krajnji kupci na istom mjernom mjestu imaju obvezu sudjelovati u raspodjeli snage te troškovima djelatnosti opskrbe i djelatnosti kupca toplinske energije, uključujući i održavanje te upravljanje toplinskom podstanicom. Izjavama o prestanku obavljanja obrta tužitelj se nije mogao izdvojiti iz toplinskog sustava jer za to nije dobio suglasnost većine vlasnika stanova. Tužitelj se, iako ne koristi poslovni prostor, ne može u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava, nego ima obvezu sudjelovati u plaćanju snage i troškova opskrbe te održavanja i upravljanja toplinskom podstanicom. Osporava se i odluka o troškovima postupka. Predlaže prihvaćanje žalbe, ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačenje presude.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja proistekao iz ovršnog postupka, a kojim on, kao isporučitelj toplinske energije, traži od tuženika, kao vlasnika samostalne uporabne cjeline na adresi [adresa], isplatu iznosa od 33,37 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene mjesečne iznose za razdoblje dospijeća od svibnja do kolovoza 2022., sve do isplate. Tražbina tužitelja proizlazi iz osnove nepodmirenih računa za snagu za proizvodnju i distribuciju toplinske energije (potražnja vode nije uključena) i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije za mjesec svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2022. na adresi [adresa].

6. Ovaj postupak započet je kao ovršni postupak po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja (sada tužitelja) protiv ovršenika (sada tuženika), pri čemu je na doneseno rješenje o ovrsi ovršenik izjavio prigovor po kojem je sud prvog stupnja, rješenjem poslovni broj Povrv-1222/2023-2 od 28. kolovoza 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u spomenutom rješenju o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 33,37 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik još 1998. odjavio poslovni prostor tužitelju te da se 1. svibnja 2000. samoinicijativno isključio iz sustava toplinske energije, a kako na računima nije ni obračunata potrošnja tople vode, da je sud pogrešno primijenio odredbe ZTTE-a koji nije bio na snazi u vrijeme kada je tuženik prijavio promjenu 1998. pa se tuženik ne može smatrati krajnjim kupcem u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 14. ZTTE-a i odredbe članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta važećih u vrijeme izdavanja utuženih računa, slijedom čega da se na njega ne može niti primijeniti Ugovor o potrošnji toplinske energije od 13. listopada 2016. Sud je u vezi ispunjenja pretpostavki za isključenje iz toplinskog sustava primijenio odredbe ZKG-a jer prema njima nije bilo potrebno da tuženik pribavi suglasnost svih tarifnih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije za izdvajanja iz toplinskog sustava. Budući da tuženik u svom prostoru koji je 2019. prenamijenjen iz poslovnog u stambeni prostor nema ogrjevna tijela putem kojih bi se provodila toplinska energija, tuženik se ne može smatrati krajnjim kupcem pa tužitelj nema pravo na traženu isplatu.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

9. Cijeneći vrijednost predmeta spora, u ovom sporu radi se o sporu male vrijednosti pa se u smislu odredbe članka 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe si. Ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj ovlašteni isporučitelj toplinske energije za zgradu u [adresa], u kojoj zgradi se nalazi i samostalna stambena cjelina u vlasništvu tuženika; da je predmetna zgrada (time i prostor tuženika) spojen na zajednički toplinski sustav od 1995.; da ovlaštenje tužitelja za isporuku toplinske energije zgradi proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 262025201602 od 13. listopada 2016., što ga je u ime svih suvlasnika, kao krajnjih korisnika, potpisao njihov ovlaštenih predstavnik na temelju odluke suvlasnika zgrade te da je pod rednim brojem 7 naznačen i tuženik; da je prema podacima tužitelja tuženikova samostalna stambena cjelina (do 2019. poslovni prostor) isključen iz sustava 1998. i da tužitelj nakon toga više ne opskrbljuje taj prostor tuženika toplinskom energijom.

11.1. Sporno je, međutim, je li tuženik dužan plaćati troškove isporuke toplinske energije (troškove snage za proizvodnju i distribuciju toplinske energije i naknadu za djelatnost opskrbe i djelatnost kupca toplinske energije), uzevši u obzir činjenicu da je njegova samostalna uporabna cjelina izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava.

12. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, a imajući u vidu odredbu članka 53. stavka 14. ZTTE-a kojom je propisano da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom, kao i činjenicu da je tužitelj ispostavljenim utuženim računima na koje tuženik nije izjavio prigovor, dokazao da je upravo on bio dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, između predmetnih stranaka postojao je obveznopravni odnos u utuženom vremenskom razdoblju zbog čega je tuženik kao vlasnik samostalne uporabne cjeline dužan podmiriti naknadu za izvršenu isporuku toplinske energije.

14. Prema članku 45. stavku 1. ZTTE-a se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava. Međutim, člankom 45. stavkom 9. ZTTE-a propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. tog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle, tuženik ima pravo izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, koje pravo je i iskoristio, ali je time oslobođen isključivo plaćanja troškova toplinske energije za svoj stan, tj. svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

15. Tuženik je, kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije na adresi [adresa] dužan, nakon izdvajanja, a prema odredbi članka 45. stavka 3. ZTTE- a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije za grijanje svog stana ili vode. Riječ je o tzv. fiksnoj naknadi koja sadržava naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, troškove priključne snage te zajedničke potrošnje zgrade/građevine, uključujući i potrošnju toplinske energije za zajedničke dijelove zgrade/građevine. Dakle, troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode koji nastaju kao nužni jer se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika, ti troškovi ne mogu izbjeći u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (kako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2022., broj Rev- 285/2021-3).

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj odluci broj Rev- 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., a zbog zauzetog shvaćanja prihvaćenog za sličnu situaciju po Europskom sudu za ljudska prava (dalje: ESLJP) u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 „EVN Bulgaria Toplofikacia“ EAD protiv ZDŠ (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Z, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia“ EAD protiv IDŠ, uz sudjelovanje „Termokomplekt“ OOD, smatrajući da je potrebno preispitati pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-670/2011 od 10. studenog 2011. i pravno shvaćanje Ustavnog suda o istom pravnom pitanju, izneseno u odluci broj U-III- 2774/2003 od 9. veljače 2006., zauzeo sljedeći stav:

"Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškovi koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) – ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoj tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže – koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za amortizaciju postrojenja – a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija); to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi – kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora."

16.1. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023. i Rev 377/2022 od 24. siječnja 2023.

17. Dakle, tuženik je, bez obzira što se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i pojedinačno ne koristi toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, dužan podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) i unutarnjih instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove). Pri tome, valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova, kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi očuvanju i zgrade kao cjeline, time i stana tuženika. Osim toga, grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih s kojima graniči zajedničkim zidovima stan tuženika, topliji je i stan tuženika.

18. Nadalje, za postojanje obveze tuženika za podmirenje fiksne naknade tužitelju, nije odlučno ni sklapanje pojedinačnog ugovora s tužiteljem, jer je Ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen za zajedničko mjerno mjesto preko ovlaštenih predstavnika suvlasnika, a za to je postojala odluka većine suvlasnika koja obvezuje i tuženika. On se zato smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza po suvlasničkim dijelovima.

19. Zbog navedenog je prihvaćena žalba tužitelja te održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i prihvaćen tužbeni zahtjev za traženi iznos od 33,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća obveze, kako je navedeno pod točkom I. presude.

20. U odnosu na trošak ovršnog postupka valja reći da, prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalima u tom dijelu parničnog postupka.

21. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) .

21.1. Tužitelju su priznati troškovi prvostupanjskog postupka za zastupanje u parničnom postupku prema odredbi Tbr. 7 /8 Tarife, 50 bodova, za sastav žalbe u iznosu od 33,20 EUR po Tbr. 10 /1 Tarife uz PDV, trošak javnog bilježnika od 19,91 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, na žalbu u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno za prvostupanjski postupak iznosi 158,20 EUR, a žalbeni 89,04 eura. Posljedično je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, sve na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a i 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a .

U Puliju 22. kolovoza 2025.

Šutkinja

Mirna- Nada Terlević Sebastijan