Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-238/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Velimira Čolovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BĆ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu i optuženika, podnesenoj osobno i po branitelju-odvjetniku, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: K-21/2020-26 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i optuženika BĆ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: K- 21/2020-26 od 2. svibnja 2023., optuženik BĆ, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – prisile prema službenoj osobi, opisano u članku 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavak 2. KZ/11, te kaznenog djelo protiv imovine - teške krađe, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ711, te mu je sud za kazneno djelo protiv javnog reda – prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, a za kazneno djelo protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa ga je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2019. u 22,15 sati, pa do 15. travnja 2020.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11, od optuženika je trajno oduzeta torba crveno – bijelo – plave boje, tamno plavi ruksak, dvije metalne poluge, montirača "L" oblika, prema zapisniku o očevidu broj KU-151/19. od 30. listopada 2019. i radne rukavice prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 730811 i zapisniku o privremeno oduzimanju predmeta broj KU-151/19 PU brodsko-posavske Policijske postaje Nova Gradiška sve od 29. listopada 2019.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) sud je optuženika BĆ u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-7. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, zbog odluke o kazni iz članka 467. točke 4., u svezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža zatvorska kazna.

3. Žalbu je protiv iste presude podnio optuženik BĆ osobno, te po branitelju Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba optuženika i branitelja optuženika razmatra će se kao jedinstvena žalba.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podno je optuženik i predložio da se ista odbije kao neosnovana.

6. Odgovor na žalbu optuženika podno je državni odvjetnik i predložio da se ista odbije kao neosnovana.

7. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

9. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o visini kazne. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti optuženiku cijenio njegove osobne i imovinske prilike, činjenicu da je nezaposlen i otac troje djece školske dobi, te činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela teške krađe, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu višestruku osuđivanost za razna kaznena djela.

10. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika.

12. Stoga, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

U odnosu na žalbu optuženika.

13. Suprotno prigovorima žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, nisu počinjene jer pobijana presuda sadrži razloge o utvrđenju odlučnih činjenica koje su osnova za zaključak o postojanju kaznenopravne odgovornosti optuženog, a ti razlozi nisu nejasni, niti u znatnoj mjeri proturječni, pa prigovor žalitelja nije osnovan.

14. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženog stekli bitni elementi terećenih kaznenih djela.

14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenog JĆ, kao vjerodostojan i usuglašen sa dijelom obrane optuženog, te navodima iz nalaza medicinskog vještaka Danijela Prpića, dok prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio dio obrane optuženika u kojoj osporava počinjene kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, zbog činjenice da nije znao da je oštećeni JĆ djelatnik policije i kao takav službena osoba koja je kritične zgode postupala prema optuženiku upravo u toj funkciji, jer je taj dio obrane optuženika neistinit, nelogičan i neživotan upravo iz razloga kako to navodi i obrazlaže prvostupanjski sud u točki 19. obrazloženja presude.

15. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da su u ponašanju optuženika kritične zgode ostvareni svi elementi terećenih kaznenih djela, te da je optuženik na taj način počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, opisano u članku 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i teške krađe, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11.

16. Cijeneći gore navedeno, prigovor optuženika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je, po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključak prvostupanjskog suda.

17. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na iste.

18. Optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

19. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda ispitana i u tom pravcu.

20. Neosnovana je žalba optuženika zbog odluke o visini kazne. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti optuženiku cijenio činjenicu da je otac troje maloljetne djece, kao i djelomično priznanje počinjenja djela, dok je od otegotnih okolnosti sud uzeo njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost, među ostalim i za istovrsna djela, što ga čini specijalnim povratnikom.

21. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je izrečena jedinstvena kazna zatvora, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

22. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovana je žalba optuženika, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

23. S obzirom na gore izneseno, kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nije naišao na povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 22. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski