REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1422/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničarke Matee Uzelac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PP zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-285/2023 od 11. ožujka 2020.,izmijenjene 26. rujna 2023 nakon održane javne rasprave 21. srpnja 2025. i 21. kolovoza 2025., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika OP, okrivljenog SP osobno uz branitelja, odvjetnika Branimira Tuškana, a u odsutnosti svih 25. kolovoza 2025. objavio je, a 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP)

okrivljeni PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i O rođene PP, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom SSS, nezaposlen, otac troje djece, uzdržavan od supruge BP, nezaposlena, majka odgajateljica, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, ne vodi se drugi kazneni postupak,

oslobađa se optužbe

da bi:

dana 13. listopada 2015. u Zagrebu, Jankomir 33, u trgovačkom centru City Centar u poslovnici TELE2 d.o.o. Zagreb, u nakani da se okoristi, nakon što je dao oglas u Plavom oglasniku da pozajmljuje novac, kontaktirala ga EP kojoj je naveo da joj može realizirati pozajmicu, iako mu je namjera bila da dođe do mobitela i pretplatničkog odnosa te ju odvezao u poslovnicu TELE2 d.o.o. u City Centar gdje ju je tražio osobnu iskaznicu i pri tom joj lažno naveo da mu je potrebna za ishodovanje pozajmice i predao ju djelatniku NP kojeg je poznavao, te mu naveo da EP treba produljenje pretplatničkog ugovora uz mobilni uređaj marke LG G4 32GB H815L black (čija je vrijednost 4.995,00 kn) na 24 mjeseca i nakon što je djelatnik NP ispunio zahtjev za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovor prema podacima iz osobne iskaznice EP, te kopirao njenu osobnu iskaznicu i tražio ju da potpiše ispunjen zahtjev, koji je ista potpisala, pa djelatnik potom okr. PP predao mobitel marke LGG 4 32 GB H815L black, nakon čega je okr. u obližnjem kafiću gdje su otišli na kavu predao EP 1.500,00 kn, te ponovno došao u poslovnicu bez prisutnosti EP i djelatniku NP, lažno naveo da EP hoće i zasnivanje pretplatničkog odnosa za mobitel marke Samsung G920 sa 32 GB black S. (čija je vrijednost 6.295,00 kn) na 24 mjeseca bez znanja EP, te djelatnik NP, koristeći se osobnim podacima iz preslike osobne iskaznice EP, ispunio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime korisnika EP za mobitel marke Samsung G920F32GB black S., a koji je Zahtjev umjesto EP potpisao okr. PP i predao tako potpisan zahtjev djelatniku NP, koji mu je potom predao za EP mobitel marke Samsung G920 sa 32 GB black S., a kojim se mobitelima koristio okrivljeni te napravio trošak i za koje mobitele su računi dolazili na adresu EP, te se tako za vrijednost mobitela i korištenje istima okr. PP okoristio za iznos od 16.431,49 kn (2.189,83 eur), a oštetio TELE2 za iznos od 10.654,10 kn (1.414,04 eur) i EP oštetio za iznos od 5.777,39 kn (766,79 eur),

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ju naveo da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini, te izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 52. KZ/11, te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. Kaznenog zakona, sve kažnjivo temeljem članka 51 KZ/11.

II./ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a oštećeno trgovačko društvo Telemach Hrvatska d.o.o. i EP, upućuju se da imovinskopravne zahtjeve u cijelosti mogu ostvarivati u parnici.

III./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO u Zagrebu je prvotno podignutom optuženicom stavilo na teret okrivljenom PP i tada okrivljenom NP da bi počinili kaznena djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, članka 278. KZ/11 i članka 146. KZ/11. Postupak protiv NP prvomoćno je obustavljen 25. svibnja 2023. Ovlašteni tužitelj je 26. rujna 2023. izmijenio činjenični opis kaznenih djela koje se stavljaju na teret okrivljenom SP. Trgovačko društvo TELEMACH HRVATSKA d.o.o. (ranije TELE2 d.o.o.) postavilo je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 14.049,76 kuna, dok je EP postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 kuna.

2. Pozvan da se očitujue o optužbi, okrivljeni SP je navelo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret, kao i da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima.

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani i razgledani dokazi u spisu i to dopis na listu 5 spisa, zahtjev sa preslikom osobne iskaznice na listu 6 do 7 spisa te na listu 8 i 9 spisa, dopis na listu 20 spisa, revers sa originalima zahtjeva i preslikama osobnih iskaznica na listovima 21 do 31 spisa, dopis na listu 38 spisa, potvrda na listu 44 i 45 spisa, računi na listovima 90 do 95 spisa, dopis TELE 2 na listu 138 i 147 spisa, dopis CKV-a od 31. listopada 2024. i 17. siječnja 2025., nalaz i mišljenje vještaka grafologa od 18. veljače 2020. list 75-84 spisa te dopuna od 23. studenog 2020. list 136 spisa. Sud je odbio prijedlog optužbe za ponovnim ispitivanjem svjedokinje EP, smatrajući isti očigledno odugovlačećim, jer je navedena svjedokina ispitana u više navrata preed sudom, a posljednji put 16. veljače 2022., pred itom predsjednicom vijeća, u prisutnosti stranaka, pa je sud takav iskkaz pročitao na temelju članka 431. stavka točke 8. ZKP-a. Stoga su pročitani su iskazi svjedokinje EP, sa rasprave 16. veljače 2022. sa lista 175 spisa, te su pročitani raniji iskazi svjedoka od 24. veljače 2020. sa lista 87 do 88 spisa i iskaz sa rasprave od 17. rujna 2020. sa lista 132 spisa. Sud je odbio dokazni prijedlog optužbe da se pribave nesporni rukopisi okrivljenog putem Ministarstva unutarnjih poslova sa originalnih dokumenata u razdoblju od 2012. do 2017., a sve kako bi se isti proslijedili na vještačenje CKV Ivan Vučetić, Zagreb, pritom ukazujući na odluku Županijskog suda u Zagrebu iz razloga jer je sud već isto pribavio i dostavio na dopunu vještačenja Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu, na što se Centar dopisom od 31. listopada 2024. očitovao. Potom je sukladno dopisu Centra zatraženo od PP Jastrebarsko nalogom od 13. prosinca 2024. i dostavljenog Centru te je Centar dostavio dopis 17. siječnja 2025. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni SP te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije sa lista 128 spisa.

4. U postupku nije bilo sporno da su 13. listopada 2015., u Zagrebu kod ugovornog partnera TELE2, Telefutura d.o.o. sklopljena dva zahtjeva na ime EP, i to prvi zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, na razdoblje od 24 mjeseci, kojom prilikom je kupljen mobilni uređaj marke Samsung G920F 32GB black, sa obročnom otplatom na 24 mjeseci te zahtjev za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovora, na razdoblje od 24 mjeseci, za pretplatnički broj [broj telefona], uz kupnju mobilnog uređaja marke LG G4 32GB H815 L black. Također, nije sporno da je oba zahtjeva supotpisao u ime teleoperatera NP, kao ni da je okrivljeni PP dovezao EP navedenog dana u Zagreb i da joj je predao 1.500,00 kuna.

5. Sporno je bilo je li upravo okrivljeni PP počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, onako kako se to navodi u činjeničnom dijelu izmijenjene oputžnice. Sporno je da li je okrivljeni SP postupao s ciljem da se okoristi, koje činjenice je neistinito predočio i kome te na poslijetku tko je skriptor sklopljenih ugovora.

6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka 21. kolovoza 2025., okrivljeni PP je naveo ostaje pri obrani koju je iznio u dosadašnjem postupku te da ostaje pri istoj. Sud je tako pročitao obranu koju je okrivljeni SP dao na raspravi 16. veljače 2022. (list 176 spisa) kada je naveo da je gospođu odvezao u TELE 2 gdje je ona potpisala ugovore i preuzela aparate koje je potom prodala njemu i za što joj je okrivljeni uredno isplatio novce, a linije su ostale kod nje. Naveo je i kako su u poslovnici bili u dva navrata, gdje je ona oba puta potpisala dokumentaciju. Za aparate joj je isplatio oko 5 ili 6 tisuća kuna, ne može reći točno koliko, jer je bilo davno. Mobitele koje je od nje kupio preuzeo je zapakirane originalno u kutijama sa računom i garancijom, a obje kartice su ostale kod nje. Gospođu je vozio u dva navrata u različite dane, a da je NP bio u oba navrata u poslovnici, a uz njega je bilo još tamo zaposlenih. Nije točan navod jer oštećena može reći što god želi da je od njega dobila 2.000,00 kuna. Kartice su bile zapakirane mimo uređaja, jedna je bila za broj koji je gospođin. Sa NP je nekad davno, prije 15 godina, radio ali ne zna gdje. Gospođa je do njega došla preko oglasa kojeg ima i dan danas da otkupljuje telefone, a taj način da ona sklopi ugovor i uzme telefon te da ga njemu proda je zapravo jedna vrsta pozajmice. Naveo je i kako joj je i savjetovao da ne uzima drugi broj ali je ona rekla da joj treba, pa što je on tu mogao. Također, naveo je kako je EP njega nazvala na broj mobitela, a nakon što je isti objavio da daje pozajmice. U razgovoru joj je objasnio da daje pozajmice preko teleoperatera na način da ona sklopi ugovor, uzme aparat i tada dobiva novce. Rekao joj je i da se navedeno može realizirati u Zagrebu, na što je EP navela kako nije u mogućnosti doći u Zagreb jer je bolesna, nakon čega je otišao po gospođu u Jastrebarsko, dovezao ju u Zagreb, nakon što je sklopila ugovor vratio ju na Savski most i dao 100,00 kuna za autobus. Nakon par dana navedena ga je ponovno nazvala i tražila pozajmicu, na što joj je rekao da ne može na tako veliki iznos, da može na 500,00 – 600,00 kuna na što je ona pristala, te je ponovno na isti način sklopljen ugovor kod teleoperatera, a tada je imenovanoj dao 500,00 kuna, s time se ne može sjetiti ali misli da se i prvi i drugi put radilo o sveukupnom iznosu od 2.000,00 kuna. Oštećenoj je naveo da je potrebno sklopiti ugovor na dvije godine, da se radi o ugovornoj obvezi, a na što je ista pristala jer je rekla da nema drugih mogućnosti, a da su joj novci potrebni. EP je dva puta potpisala ugovor i platila dva mobitela i ista mu predala. Pojašnjava kako je mobitele on platio, s time da se ne može sjetiti o kojem se novčanom iznosu radilo. SIM kartica je ostala kod oštećene, pojašnjava kako se ustvari radilo samo o jednoj SIM kartici jer je prilikom sklapanja ugovora bilo produljenje postojeće pretplate oštećene, a prilikom novog ugovora dobivena je ta nova SIM kartica. Oštećena ga je nakon prva dva puta stalno nazivala, a on joj je na njene pozive odgovarao kako se to njoj ne isplati jer će poslije on biti kriv zbog toliko sklopljenih ugovora.

7. U odnosu na događaje koji su predmet postupka, sud nije našao nesporno dokazanim da su oni doista se dogodili upravo i na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno da bi okrivljeni SP postupao poduzimajući radnje na način kako mu se to stavlja na teret, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret mora postojati dovoljno dokaza da se sa izvjesnom sigurnošću može donijeti osuđujuća presudu. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenog sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to okrivljenom SP stavljeno na teret.

8. Pri tome je sud izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije, kao što je to već navedeno, kao i iskaze svjedokinje EP te je pročitao nalaz i mišljenje vještaka grafologa, i to kako pisani nalaz, tako i usmeni nalaz dan na raspravi pred sudom. Osim navedenog, sud je pribavio i nesporne potpisne rukopise okrivljenog SP i oštećene EP te je iste dostavio ovlaštenoj instituciji na grafološko vještačenje, koje nije moglo biti provedeno, kako je to navedeno u dopisima, koje je sud pročitao. Stoga je valjalo analizirati iskaz svjedokinje te ga dovesti u međusobnu vezu sa materijalnom dokumentacijom, ali i u vezu sa nalazom i mišljenjem vještaka, kako bi sud donio pravilnu odluku.

9. Svjedokinja EP, navela je kako je bila u teškoj financijskoj situaciji, te je odlučila pozajmiti novac za svoje životne potrebe i podmirenje dugova te je u plavom oglasniku našla da osoba pod imenom SP pozajmljuje novac, a kojeg je nazvala na broj mobitela [broj telefona] i javio joj se NN muškarac koji je rekao da je on SP i da joj može pozajmiti novac. Kako je to vrijeme hodala na štakama, a što je rekla SP, on se ponudio da dođe po nju autom i dogovorili su se da se nađu na stanici u Jastrebarskom 13. listopada 2015. Prema prethodnom dogovoru na stanicu u Jastrebarskom došao je mlađi, niži muškarac, koji je rekao da je on SP i da idu u Samobor vezano uz pozajmicu. Tamo su otišli u trgovinu gdje se prodaju mobiteli, a gdje je ona čula kako je on razgovarao sa prodavačem koji je rekao da ne može dobiti mobitel i tada je SP rekao da idu u drugu trgovinu. Navela je kako ona SP nije rekla točno iznos pozajmice koji joj treba, niti ju je on pitao za iznos, a iako joj je on spominjao mobitele i bili su u trgovini mobitela, njoj je to bilo čudno ali nije mislila ništa da je u tome loše jer je mislila da će joj on dati pozajmicu, jer joj je rekao da nema problema, da će dobiti dogovoreni novac. Iz Samobora su otišli u City Centar na Jankomiru, ponovno u trgovinu mobitela, gdje je SP prethodno pričao sa mlađim djelatnikom koji joj je potom dao da nešto potpiše, a niti je pitala što to potpisuje, niti joj je djelatnik objasnio već ju je isti tražio osobnu iskaznicu koju je kopirao i vratio joj. Nakon toga navela je da njoj ništa u toj trgovini nije predano, a niti ne zna da li je navedeni djelatnik predao mobitele SP. Otišli su na kavu u obližnji kafić gdje joj je SP predao 1.500,00 kuna, s time da nije sigurna da li je to bilo u trgovini ili kada su išli na kavu. Iako je sa SP otišla u trgovinu gdje se prodaju mobiteli, a niti djelatnika nije ništa pitala vezano uz mobitele, niti je bila zainteresirana za pretplatnički odnos kao ni za mobitel jer je ona već imala mobitel, no ista je bila na štakama, bolesna i pod stresom. Po završetku toga dana SP ju je odveo na Savski most i dao joj 100,00 kuna za prijevoz. Nakon par dana ponovno je nazvala tog SP i tražila ako joj može još pozajmiti novaca, na što je isti rekao da može te su se ponovno našli, ne sjeća se gdje, SP joj je predao 500,00 kuna, niti je tada išta potpisivala a niti joj je SP rekao kada će vratiti 2.000,00 kuna koje je pozajmio. O tome što je potpisala iskazivala je da je shvatila kada su na kućnu adresu počeli dolaziti računi povećeg iznosa, nakon čega se išla raspitati u trgovinu Tele2, gdje su joj objasnili da ima zaključena dva pretplatnička ugovora od 13. listopada 2015. za skupe mobitele. Navela je i kako je samo jednom potpisivala u City Centru u trgovini gdje su mobiteli i da joj je tom prilikom SP dao karticu iz Tele2 da ju koristi, no ona ju nikada nije koristila. Ispitana na raspravi 17. rujna 2020. ista je iskazivala istovjetno prethodnom iskazu od 24. veljače 2020., a kojom prilikom je na posebno pitanje branitelja okrivljenog navela da je dva puta išla u poslovnicu s mobitelima, a kada joj je od strane suda predočeno da je u prethodnom iskazu navela da je izričito bila samo jednom i potpisivala ugovore ista navela "Kaj sam samo jednom potpisala? Ja mislim da sam i sutradan išla s tim SP.". Na raspravi održanoj 16. veljače 2022. svjedokinja je navela kako karticu koju joj je SP predao i dan danas ima i to neotvorenu, da se ne može sjetiti što joj je točno osoba po imenu SP govorila kada su odlazili u trgovinu sa mobitelima, zna da joj je nešto govorio, no ista se više toga ne može sjetiti. Navela je i kako je ranije sklapala ugovore, no istoga se isto tako više ne može sjetiti, a sudu je predala na uvid i Tele2 start paket sa SIM karticom.

10. Iz pisanog nalaza stalne sudske vještakinje za rukopise Darinke Tratnik proizlazi da je sporni potpis na zahtjevu za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovora od 13. listopada 2015. na ime EP za broj [broj telefona] i to potpis podnositelja zahtjeva koji se nalazi na donjoj desnoj strani obrasca operatera Tele2 svojom rukom ispisala EP. Sporni potpis na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa na ime EP za broj [broj telefona] i to potpis podnositelja zahtjeva koji se nalazi na donjoj desnoj strani obrasca operatera Tele2 nije ispisala EP. Sporni potpis na tom zahtjevu nastao je imitiranjem po poznatom uzorku nespornog potpisa EP. Navedeno je i kako se okrivljeni SP i NP ne mogu isključiti kao mogući skriptori tog spornog potpisa jer su prema svojim grafomotoričkim sposobnostima oba bili u mogućnosti ispisati sporni rukopis. Navodi se i kako je njihov nesporni rukopis neadekvatan i iskrivljavan. Obzirom da je sporni rukopis nastao za potrebe konkretnog događaja i imitiranjem po poznatom uzorku nespornih potpisa EP nije za očekivati da bi okrivljeni i NP spontano ispisali oblik spornog potpisa i tako doveli do mogućnosti daljnje usporedbe spornog potpisa s njihovim nespornim potpisom. Na raspravi održanoj 23. studenog 2020. vještakinja Darinka Tratnik dala je nalaz i mišljenje u kome je dodatno pojasnila da su nesporni rukopisi okrivljenog i NP pisani punom voljnom kontrolom i iskrivljavanjem. Da se radi o voljnoj kontroli poteza vještakinja zaključuje iz sporog i nedinamičnog ritma poteza a u pogledu iskrivljavanja posebno upućuje na pisanje vlastoručnog imena i prezimena okrivljenog SP gdje se niti slova pisana velikim tiskanim oblicima ne mogu pročitati. U pogledu rukopisa NP također je prisutna puna voljna kontrola, a iskrivljavanja u nespornom rukopisu pokazuju na svjesnost težnje za iskrivljavanjem ono što bi bio njihov spontani izričaj. Kada se kaže da se okrivljenog i NP ne može isključiti kao moguće skriptore to znači da su ih oni svjesno i voljno sporne potpise mogli ispisati, da su njihove grafomotoričke sposobnosti takve da su to bez ikakvih poteškoća kontrolom poteza mogli učiniti, međutim dano mišljenje ne predstavlja niti najniži stupanj vjerojatnosti jer su nađene podudarnosti u iskrivljavano pisanom nespornom materijalu nedovoljno da bi se mišljenje dalo i u najnižem stupnju vjerojatnosti. Sud je potom za potrebe dopune vještačenja dostavio Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu nesporne rukopise okrivljenog SP i oštećene EP, pribaveći za tu svrhu popisne kartone Ministarstva unutarnjih poslova, no ni uz tako pribavljene nesporne rukopise, Centar nije mogao provesti vještačenje (dopis od 31. listopada 2024. i 17. siječnja 2025.). Navedeno je dostavljeno na dopunu Centru, uslijed obavijesti vještakinje Darinke Tratnik kako nije u mogućnosti provesti povjerene joj dužnosti uslijed teške bolesti te je zatražila razrješenje dužnosti davanja nalaza i mišljenja (list 225 spisa).

11. Čitanjem i razgledavanjem dostavljene dokumentacije TD Tele2 d.o.o. od 18. travnja 2016. sa lista 5 spisa proizlazi da je EP sklopila pretplatničke ugovore za brojeve telefona [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona]. Tako je za [broj telefona] sklopila ugovor 13. listopada 2015. na prodajnome mjestu Telefutura u Zagrebu, za broj [broj telefona] sklopila je 29. listopada 2014. na Tele2 prodajnome mjestu u Jastrebarskom, dok je pretplata za broj [broj telefona] sklopljena 21. kolovoza 2014. u Jastrebarskom, a kojom prilikom je i kupljen telefon uz promjenu tarife i zasnivanje obveznog trajanja pretplatničkog ugovora. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije sada TD Telemach Hrvatska d.o.o. proizlazi da u razdoblju od 13. listopada 2015. do 29. listopada 2016., prema dostavljenoj specifikaciji računa na listovima 148 do 162 spisa, za pretplatnički broj [broj telefona] nisu učinjeni troškovi korištenjem istog pretplatničkog broja, niti proizlazi da bi navedeni broj bio korišten, prema priloženoj specifikciji iz koje nesporno proizlazi da nisu iskorištene minute niti SMS-ovi (list 92 spisa), već su isključivo navedeni tzv. manipulativni troškovi u vidu naknade za pristup mreži i opcija kupnje mobitela.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće. Naime, nesporno je da je svjedokinja EP kontaktirala osobu imenom SP, a koji je oglasio davanje novčanih pozajmica, pa je tako u dogovoru sa istim došla u Zagreb, gdje je u trgovačkom centru City Center One, na Jankomiru, u trgovini mobitela potpisala "nešto", za što je sud utvrdio da se radi o ugovoru za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatičkog ugovora, na litu 28 spisa, za telefonski broj [broj telefona]. Navedeno ne proizlazi samo iz iskaza svjedokinje EP, već i iz obrane okrivljenog, a također i iz nalaza i mišljenja grafološke vještakinje koja je navela da je potpis oštećene EP na prvom ugovoru njezin potpis te samog ugovora. Osim toga, nesporno je sud utvrdio da je uistinu oštećena EP bila u navedenoj trgovini te je osim što je potpisala ugovor da je kupila i po povlaštenoj cijeni i mobitel marke LG G4. Također, sud je nesporno utrdio da je istog dana, u istoj trgovini, na ime oštećene VP sklopljen i ugovor za zasnivanje pretplatničkog ugovora 13. listopada 2015., kojm prillikom je dodijeljen telefonski broj [broj telefona], te je kupljen po povlaštenoj cijeni i mobitel marke Samsung G920F, a za koji preplatnički broj oštećena EP i danas posjeduje neotvorenu SIM karticu, a koju je predočila i sudu. Nesporno je da je oštećena dobila od okrivljenog novčani iznos 1.500,00 kuna, a zatim i 500,00 kuna. U postupku je sud nesporno utvrdio kako je oštećena EP, osim u predmetna dva navrata, sklopila i ranije ugovore kod teleoperatera. Tako je nesporno da je na ime EP sklopljen godinu dana ranije, 29. listopada 2014., ugovor za pretplatu za broj [broj telefona] kao i 21. kolovoza 2014. ugovor za pretplatu za broj [broj telefona], koji nije predmet ovog kaznenog postupka, no i za navedeni broj je nesporno utvrđeno kako postoji dugovanje prema računu sa lista 92 spisa. S obzirom na navedeno i utvrđeno, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi prvotno da li je i na koji način oštećena EP dovedena u zabludu, a posebice nije moguće utvrditi bez dvojbe koje su joj činjenice lažno prikazane te potom nije moguće utvrditi tko je potisao drugi ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za telefonski broj [broj telefona]. Naime, iz provedenog dokazog postupka proizlazi kako je oštećena EP **.**.2015., zajedno sa okrivljenim SP došla u trgovinu mobitelima i tada da je potpisala ugovor, kojom prilikom je kupljen i mobitel, a potom je sklopljen i novi ugovor, kojom prilikom je također kupljen mobitel uz mogućnost opcije plaćanja na rate tzv. „Opcija 150“. Sud nij mogao nedvojbeno utvrditi da je oštećena EP ovedena u zabludu jer sud svojim iskazom u to nije uvjerila. Naime, sklapanje samog ugovora oštećenoj nije moglo biti nepoznato jer je sama u svom iskazu navela da je došla u trgovinu mobitelima, da ju je zaposlenik zatražio osobnu iskaznicu, a ne kako se to navodi u činjeničnom opisu okrivljeni, a koju osobnu iskaznicu je dala te joj nije moglo ostati nepoznato da je potpisala ugovor, za koji ona navodi da je „nešto“ potpisala. To sve stoga što je nesporo da je i samo godinu dana ranije oštećena potpisala ugovor o zasnivanju ne samo jednog, već dva pretplatnička broja, i to u vrlo kratkom razdoblju (jedan u kolovozu 2014., a drugi u listopadu 2014.). Osim toga, ono što je sud primjetio jest da je oštećena imala saznanja što radi jer je u svom iskazu navela referirajući se na sklapanje ugovora da nije vidjela niti da bi djelatnik okrivljenom preddao mobitele u trgovini nakon sklapanja ugovora. Potom u svom iskazu svjedokinja, oštećena EP navodi prvo kako je bila samo jednom, a potom upitno odgovara da što nije bila dva puta sa okrivljenim. Takav iskaz ostavlja sumnju da je oštećena itekako bila svjesna što radi, što potpisuje i itekako zna da je tom prilikom trebala dobiti i mobitele, obzirom da je u svom iskazu navela kako djelatnik nije dao njoj, a niti da bi vidjela da bi ih predao okrivljenom. Osim toga, iako se radi o osobi koja se našla u nezavidnoj financijskoj i životnoj situaciji, ne može se nedvojbeno utvrditi da ista nije imala baš nikakva saznanja, pa čak i možda na sve pristala, ali je očigledno primanjem računa teleoperatera uvidjela da je postupala sebi na štetu. Osim toga, iz provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno utvrđeno, kako je to činjenično opisano, da bi okrivljeni SP tražio osobnu iskaznicu od oštećene EP, da bi djelatnik NP predao mobitel marke LG G4 okrivljenom SP, kao i da bi se okrivljeni vratio u poslovnicu bez oštećene i zatražio sklapanje pretplatničkog ugovora kojom prilikom da mu je predao mobitel marke Samung G920F. Naime, iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi okrivljeni SP naveo oštećenoj EP kako mu je potrebna njezina osobna iskaznica za pozajmicu, već je suprotno sud utvrdio kako je djelatnik trgovine zatražio osobnu iskaznicu oštećene EP, kako je to ona navela u svojim iskazima u više navrata i to 24 veljače 202. list 87. i 17. rujna 2020. list 132 spisa, kada je na poseban upit tužitelja svjedokinja EP odgovorila kako joj je okrivljeni SP pričao nešto o ugovorima, da bi ih trebala sklopiti, no da se ista više ne sjeća, a da joj je djelatnik trgovine nešto objašnjavao prije sklapanja ugovora. N upit suda što je mislila da radi u poslovnici TELE2, navela je kako ništa nije mislila već da je sao htjela posuditi novce. Iz ovako provedenog dokaznog postupka ne može se isključiti obrana okrivljenog u kojoj je isti naveo da je objasnio oštećenoj da otkupljuje mobitele i da joj je zato predao novčane iznose. Iz navedenog ne prozlazi da je okrivljeni lažno naveo da mu treba osobna iskaznica zbog pozajmice, jer prvo on istu nije tražio od oštećene, drugo istu je tražio djelatnik poslovnice TELE2, a posljednje oštećenoj je bilo poznato da je ista iskorištena za sklapanje ugovora, koji je zaključno i sama potpisala. Stoga iz niti jednog dokaza nije utvrđeno da bi oštećena bila dovedena u zabludu prikazivanjem lažnih činjenica i na taj način postupala na štetu svoje imovine. Naime, primjećuje se da izmijenjeni činjenični opis uopće ne odgovara iskazu oštećene, a posebice ne njezinom prvotnom iskazu koji je dala pred ovlaštenim tužiteljem 2020., kada je iskazivala o svemu što je prethodno navedeno. Osim što nije nedvojbeno utvrđeno počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, to nije bilo moguće na nedvjbeni način utvrditi odgovornost okrivljenog SP za kazneno djelo iz članka 278. KZ/11, koje mu se stavlja na teret. Naime, to stoga što se provedenim vještačenjem nije moglo utvrditi tko je potpisnik ugovora umjesto EP. Provedenim vještačenjem, EP je isključena kao potpisnik, dok okrivljeni i djelatnik NP nisu isključeni kao mogući skriptori, a potom pokušanom dopunom vještačenja nije bilo moguće provesti vještačenje, čak ni nakon dostave popisnih kartona okrivljenog i oštećene, na koji način je navedeno ostalo neutvrđeno, pa se tako ne može niti počinjenje istog stavljati na teret isključivo okrivjenom jer su bitne činjenice ostale neutvrđene i u dvojbi tko je potpisao u ime oštećene navedeni ugovor, okrivljeni ili neka druga osoba. Sud je zaključio da osoba životne dobi kao svjedokinja nikako nije mogla biti dovedena u zabludu jer bi se u konkretnom slučaju svakoj punoljetnoj osobi postavilo pitanje zašto bi netko nudio novčani iznos za sklapanje pretplatničkih ugovora koje ugovorne obveze će potom morati izvršavati osoba koja je iste sklopila, uz činjenicu da se EP o navedenom poslu nije niti pokušala raspitati kod ovlaštenih osoba niti je to pokušala u razgovoru s okrivljenim ili bilo kojim drugim zaposlenikom trgovačkog društva, a navedeno je mogla učiniti i provjeriti bez većih poteškoća, obzirom da ista prilikom potpisivanja (nesporno jednog) ugovora ni na koji način nije bila onemogućena u tome da pročita predmetne ugovore ili se raspita kod djelatnika trgovačkog društva "TELE2" d.o.o. koje točno obveze preuzima potpisivanjem ugovora. Tim više, što je u svom iskazu navela da joj je djelatnik prije potpisivanja nešto pojašnjavao, ali kako je potom navela, njoj je bilo bitno Smo da dobije novac. Stoga je sam iskaz svjedokinje u tom dijelu doveden u sumnju te ga sud nije mogao cijeniti vjerodostojnim, osim u dijelu u kojem je svjedokinja navela da je kontaktirala okrivljenog koji je došao po nju i sa kim je otišla u trgovinu mobitela, gdje je "nešto" potpisala i za to dobila novčani iznos. U prilog navedenom glede sumnje u iskaz svjedokinje govori i činjenica da ukoliko je svjedokinja da se radi o pozajmici, kako to da pozajmljeni novčani iznos nije vratila. S obzirom na sve iznijeto, da bi se osoba proglasila krivom u potpunosti mora biti dokazana svaka činjenica opisana u činjeničnom opisu optužnice, a što sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati, obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi i kako je sklopljen zahtjev za produljenjem već postojećeg pretplatničkog broja svjedokinje EP, pa se nikako ne može tvrditi, kao što se to u optužnici navodi, da je troškove po sklopljenim ugovorima učinio okrivljeni korištenjem mobilnih uređaja, jer se navedenim brojem (za koji je sklopljen zahtjev za produljenjem [broj telefona]) koristila upravo svjedokinja, obzirom da je to njezin broj, dok se drugim brojem nitko nije koristio, jer je sama svjedokinja učinila isto nespornim kada je navedenu SIM karticu zapakiranu predočila sudu i navela da se SIM kartica nalazi kod nje još od sklapanja ugovora, a iz materijalne dokumentacije trgovačkog društva Telemach Hrvatska d.o.o., vidljivo je po dostavljenim računima za pretplatnički broj nisu učinjeni nikakvi troškovi, osim maniulativnih kako je to ranije oblazloženo, pa tako ni činjenica da je navedene mobitele koristio okrivljeni nije dokazana. Ukoliko je broj koji je dodijeljen na SIM kartici ne koristi, odnosno ne umetne u bilo koji mobitel ne mogu nastati ni troškovi u korištenju tog broja.

13. Slijedom svega navedenog, sud je zbog nedostaka dokaza okrivljenog oslobodio optužbe.

14. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju, kao i nalaz i mišljenje vještaka, jer su dani na temelju pravila znanosti, struke i iskustva od strane nepristranog stručnjaka i niti jednom okolnošću nije doveden u sumnju. Iskaz svjedokinje je sud cijenio samo u pogledu nespornog, dok u spornom dijelu istoj nije mogao povjerovati jer je ista u svom iskazu bila proturječna, odnosno pokušala je uvjeriti sud da je prevarena, a nakon što je dobila veće iznose računa, pa je tako i za sud neuvjerljivo pokušala cjelokupnu situaciju prikazati nepovoljnom za nju opravdavajući se nezvidnom životnom i financijskom situacijom. Sud istoj nije povjerovao jer smatra da je ista pod dojmom vođenja kaznenog postuppka iskazivala na način da sebi olakša, odnosno prikaže kako je prevarena. Obranu okrivljenog gsud nije mogao isključiti u cijelosti jer je ista u dijelovima podudarna sa iskazom svjedokinje, pa je istoj u pogledu pokušaja utvrđivanja spornih činjenica sud bio skloniji obrani okrivljenog nego iskazu oštećene.

15. Obzirom je sud donio osobađajuću presudu, to su oštećeni na temelju u izreci citirane zakonske odredbe upućeni da ostvaruju svoje imovinskoprave zahjteve u cijeosti u parnici.

16. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je temeljem izričite zakonske odredbe citirane u izreci rješenja, koja propisuje da kada se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa optužbe, izreći će se da troškovi kaznenog postupka navedeni u članku 149. stavku 1. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Martina Pamić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, na broj KO-DO-286/2023

2. Okrivljeni PP

3. Branitelj okrivljenog, odvjetnik Branimir Tuškan

4. EP

5. TD Telemach Hrvatska d.o.o.