Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-717/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda "Rikardo Perković & Sanja Perković" u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2449/2022-24 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2449/2022-24 od 22. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I.Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br.138-50-4098590 zaključen dana 14.05.2007 godine u Zadru između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i tuženika kao kreditora s druge strane, u cijelosti ništetan i bez pravnih učinaka.

II.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.386,30 € (70.721,11 kn) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 192,07 € od 13.02.2012 godine

- na iznos od 548,28 € od 12.06.2012 godine

- na iznos od 264,07 € od 11.07.2012 godine

- na iznos od 179,34 € od 10.08.2012 godine

- na iznos od 145,58 € od 10.09.2012 godine

- na iznos od 14,67 € od 11.09.2012 godine

- na iznos od 145,58 € od 09.10.2012 godine

- na iznos od 25,17 € od 10.10.2012 godine

- na iznos od 145,58 € od 09.11.2012 godine

- na iznos od 128,30 € od 10.12.2012 godine

- na iznos od 145,58 € od 09.01.2013 godine

- na iznos od 93,51 € od 10.01.2013 godine

- na iznos od 104,61 € od 04.02.2013 godine

- na iznos od 145,58 € od 11.02.2013 godine

- na iznos od 44,93 € od 12.02.2013 godine

- na iznos od 17,28 € od 11.03.2013 godine

- na iznos od 108,09 € od 12.03.2013 godine

- na iznos od 179,93 € od 10.04.2013 godine

- na iznos od 964,62 € od 10.05.2013 godine

- na iznos od 140,29 € od 11.06.2013 godine

- na iznos od 215,66 € od 10.07.2013 godine

- na iznos od 142,83 € od 09.08.2013 godine

- na iznos od 250,99 € od 10.09.2013 godine

- na iznos od 84,14 € od 10.10.2013 godine

- na iznos od 2.008,10 € od 04.11.2013 godine

- na iznos od 189,45 € od 11.11.2013 godine

- na iznos od 178,77 € od 10.12.2013 godine

- na iznos od 146,00 € od 10.01.2014 godine

- na iznos od 41,40 € od 13.01.2014 godine

- na iznos od 212,42 € od 10.02.2014 godine

- na iznos od 118,49 € od 10.03.2014 godine

- na iznos od 161,60 € od 10.04,2014 godine

- na iznos od 1.903,22 € od 05.05.2014 godine

-na iznos od 146,00 € od 09.05.2014 godine računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to: do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena a od 01.08.2015 g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,"

II.Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se ništetnom odredba čl.2 cit. Ugovora o kreditu br. 138-50- 4098590 zaključenog dana 14.05.2007 godine u Zadru između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i tuženika kao kreditora s druge strane, kojom odredbom cit.ugovora je utvrđeno: „Redovna kamata:5,55 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“

II.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.567,01 Eur-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 3,36 € od 31.07.2007 godine

- na iznos od 2,25 € od 31.08.2007 godine

- na iznos od 0,79 € od 31.10.2007 godine

- na iznos od 3,83 € od 31.12.2007 godine

- na iznos od 6,53 € od 31.01.2008 godine

- na iznos od 10,32 € od 29.02.2008 godine

- na iznos od 9,63 € od 31.03.2008 godine

- na iznos od 3,80 € od 30.04.2008 godine

- na iznos od 3,59 € od 31.05.2008 godine

- na iznos od 2,02 € od 30.06.2008 godine

- na iznos od 2,02 € od 31.07.2008 godine

- na iznos od 1,07 € od 31.08.2008 godine

- na iznos od 2,63 € od 30.09.2008 godine

- na iznos od 15,44 € od 31.10.2008 godine

- na iznos od 9,82 € od 30.11.2008 godine

- na iznos od 9,54 € od 31.12.2008 godine

- na iznos od 23,55 € od 31.01.2009 godine

- na iznos od 26,73 € od 28.02.2009 godine

- na iznos od 32,93 € od 31.03.2009 godine

- na iznos od 22,86 € od 30.04.2009 godine

- na iznos od 20,16 € od 31.05.2009 godine

- na iznos od 21,72 € od 30.06.2009 godine

- na iznos od 21,84 € od 31.07.2009 godine

- na iznos od 18,91 € od 31.08.2009 godine

- na iznos od 18,21 € od 30.09.2009 godine

- na iznos od 18,33 € od 31.10.2009 godine

- na iznos od 20,02 € od 30.11.2009 godine

- na iznos od 29,08 € od 31.12.2009 godine

- na iznos od 28,07 € od 31.01.2010 godine

- na iznos od 28,36 € od 28.02.2010 godine

- na iznos od 33,30 € od 31.03.2010 godine

- na iznos od 31,54 € od 30.04.2010 godine

- na iznos od 38,05 € od 31.05.2010 godine

- na iznos od 43,73 € od 30.06.2010 godine

- na iznos od 48,77 € od 31.07.2010 godine

- na iznos od 48,21 € od 31.08.2010 godine

- na iznos od 63,91 € od 30.09.2010 godine

- na iznos od 55,07 € od 31.10.2010 godine

- na iznos od 65,11 € od 30.11.2010 godine

- na iznos od 76,73 € od 31.12.2010 godine

- na iznos od 63,55 € od 31.01.2011 godine

- na iznos od 62,69 € od 29.02.2011 godine

- na iznos od 65,19 € od 31.03.2011 godine

- na iznos od 66,99 € od 30.04.2011 godine

- na iznos od 67,59 € od 31.05.2011 godine

- na iznos od 66,09 € od 30.06.2011 godine

- na iznos od 86,55 € od 31.07.2011 godine

- na iznos od 90,05 € od 31.08.2011 godine

- na iznos od 104,83 € od 30.09.2011 godine

- na iznos od 141,42 € od 30.10.2011 godine

- na iznos od 84,76 € od 30.11.2011 godine

- na iznos od 92,02 € od 31.12.2011 godine

- na iznos od 95,94 € od 31.01.2012 godine

- na iznos od 94,76 € od 29.02.2012 godine

- na iznos od 95,11 € od 31.03.2012 godine

- na iznos od 96,21 € od 30.04.2012 godine

- na iznos od 93,33 € od 31.05.2012 godine

- na iznos od 93,83 € od 30.06.2012 godine

- na iznos od 88,43 € od 31.07.2012 godine

- na iznos od 89,48 € od 31.08.2012 godine

- na iznos od 93,94 € od 30.09.2012 godine

- na iznos od 94,70 € od 30.10.2012 godine

- na iznos od 89,81 € od 30.11.2012 godine

- na iznos od 88,43 € od 31.12.2012 godine

- na iznos od 93,53 € od 31.01.2013 godine

- na iznos od 89,39 € od 28.02.2013 godine

- na iznos od 85,29 € od 31.03.2013 godine

- na iznos od 82,19 € od 30.04.2013 godine

- na iznos od 86,35 € od 31.05.2013 godine

- na iznos od 88,16 € od 30.06.2013 godine

- na iznos od 91,20 € od 31.07.2013 godine

- na iznos od 90,27 € od 31.08.2013 godine

- na iznos od 91,47 € od 30.09.2013 godine

- na iznos od 93,28 € od 31.10.2013 godine

- na iznos od 89,82 € od 30.11.2013 godine

- na iznos od 90,49 € od 31.12.2013 godine

- na iznos od 94,37 € od 31.01,2014 godine

- na iznos od 95,74 € od 28.02.2014 godine

- na iznos od 94,70 € od 31.03.2014 godine

- na iznos od 93,52 € od 30.04,2014 godine

-na iznos od 92,43 € od 31.05.2014 godine računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to: do 31.12.2007 g. zateznu kamatu određenu po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008 g. do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena a od 01.08.2015 g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,"

III.Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.311,44 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru iznesen po tuženiku.

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj pod toč. I. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev i u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji glavni tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je usvojen podredni tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke i u odluci o trošku pod toč. III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tuženiku troška parničnog postupka uvećano za trošak žalbe, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode, ovaj ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kreditu broj 138-50-4098590 sklopljenog 14. svibnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 9.386,30 EURA (toč. I. izreke), kao i podredni tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i isplatu preplaćenih iznosa pod osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik kao banka 14. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 138-50-4098590 kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.570,46 CHF po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita,

- da je čl. 2. ugovorena redovna kamata 5,55% godišnje promjenjiva sukladno odluci kreditora i da se tijekom otplate kredita mijenjala početna kamatna stopa,

- da je čl. 7. ugovorena otplata kredita u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF,

- da tuženik nije predlagao izvođenje dokaza na okolnosti pojedinačnog pregovaranja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na dan prijevremenog zatvaranja kredita preplatio obvezu po osnovi glavnice za iznos od 9.386,30 EURA, a zbog promjene tečaja švicarskog franka iznos od 4.567,01 EURA te zbog promjene kamatne stope iznos od 1.222,72 EURA,

- da tužitelj podneskom od 3. siječnja 2024. uređuje glavni tužbeni zahtjev te po osnovi ništetnosti cijelog Ugovora potražuje isplatu od 9.386,30 EURA, a podrednim tužbenim zahtjevom isplatu preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule od 4.567,01 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (omaškom naveden ukupan zbroj 5.789,73 EURA).

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) utvrđuje da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF nepoštene što ih čini ništetnima, međutim, da ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu pravnu valjanost.

11. Stoga prvostupanjski sud pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbija glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti u cijelosti predmetnog ugovora o kreditu od 14. svibnja 2007. i povrat svih plaćenih iznosa dok prihvaća podredni tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uz obvezu povrata preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03 jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP/07).

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. srpnja 2015. (promjenjiva kamatna stopa), a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (valutna klauzula) utvrđeno je da su banke u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time banke postupile suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.1. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a istog Zakona, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Tuženik, na kome je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o odredbama Ugovora pregovaralo, nije predložio izvođenje relevantnih dokaza, dok je tužitelj svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazio tužbom i navodima tijekom postupka.

15. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i tečaja valute u CHF, niti da HNB ne štiti monetarnu politiku promjene tečaja iako je teret dokazivanja na banci, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni svi parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene kamatne stope i tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, a pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu mogućih rizika zbog kojih snosi financijski teret.

17. Stoga je i po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor o kojim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. Ugovora) i valutnoj klauzuli (čl. 7. Ugovora) se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik obavijestio tužitelja o svim bitnim parametrima koji mogu utjecati na opseg njegove obveze. Iz navedenih razloga predmetne ugovorne odredbe suprotne su načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), a tuženik je povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, a koja načela dovode do posljedica ništetnosti.

18. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

19. Na žalbene navode da je Ugovor ispunjen valja odgovoriti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom ugovor u cijelosti ispunjen što nije slučaj u situaciji sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja pravilno prvostupanjski sud primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

21. Stoga je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare potraživanja preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do dana podnošenja tužbe 20. prosinca 2022. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

22. No, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na potraživanje po osnovi preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope nastupila zastara budući je od pravomoćnosti odluke donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (13. lipnja 2014.) pa do podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok od 5 godina, no, tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom i ne potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope.

23. Stoga je pravilno prvostupanjski sud usvojio podredni tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke i naložio tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos po osnovi ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u iznosu 4.567,01 EURA temeljem odredbe čl. 322. i 1111. ZOO.

24. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može se smatrati poštenim stjecateljem.

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da je neosnovan osnovni tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i povrat cjelokupnog iznosa po osnovi preplate glavnice koji je temeljem takvog ugovora isplaćen tuženiku.

26. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Nadalje prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

28. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

29. Utvrđenjem ništavom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kao i ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj se nalazi u činjenično i pravnoj situaciji kao da navedenih odredbi nije niti bilo odnosno ima pravo na obeštećenje u okviru kojega se obveza po predmetnom ugovoru o kreditu izračunava prema tečaju valute koji je bio prilikom isplate kredita kao i prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

30. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. ZOO u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka, stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

31. Neosnovano je pozivanje tužitelja na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora u zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13, pravna shvaćanja iz predmeta C-484/08, C-96/14, C-26/13 i C-186/16 u kojima je utvrđeno da se bitna činidba kod ugovora o kreditu odnosi na novčani iznos koji kreditor isplaćuje potrošaču, a koji je potrošač dužan vratiti kreditoru putem mjesečnih anuiteta te ujedno platiti i ugovorenu kamatnu stopu kao cijenu korištenja novčanog iznosa.

32. Naime, u predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP/03 što je ranije obrazloženo.

33. Stoga predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 21. ZOO i čl. 22. ZOO u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO, te čl. 324. st. 2. ZOO, kada je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu ocijenio neosnovanim.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

35. U nepobijanom dijelu rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

36. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

37. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša