Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2113/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (dalje: tužitelj) koga zastupa punomoćnik Milan Samardžić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (dalje: tuženik) koga zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi prestanka uznemiravanja, utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, poslovni broj P-2573/2019-49 od 9. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-2573/2019-49 od 9. rujna 2022.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da prestane uznemiravati tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u ostvarenju vlasničkih prava na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] , obje zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da s nekretnina ukloni sav građevinski materijal, sva drva i prikolicu te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje tužitelja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.900,00 kuna, / 1.313,95 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 875 m2, sve kako je na skici premjeravanja stalnog sudskog vještaka mjernične struke MF ing. geod. od rujna 2021., koja čini sastavni dio ove presude, označeno crvenom bojom pa mu je tužitelj - protutuženik dužan priznati vlasništvo i trpjeti da se nakon pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i vlasništva tužitelja - protutuženika, na ime i vlasništvo tuženika - protutužitelja, kao i trpjeti da se u katastarskom operatu i u zemljišnoj knjizi uspostavi nova katastarska čestica za dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 586 m2 sve kako je na skici premjeravanja stalnog sudskog vještaka mjernične struke MF ing. geod. od rujna 2021., koja čini sastavni dio ove presude, označeno crvenom bojom i potom iste upišu kao vlasništvo tuženika - protutužitelja. 2. Tužitelj - protutuženik dužan je tuženiku - protutužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.“

IV. Odbija se eventualno kumulirani protututužbeni zahtjev koji glasi: „1. Utvrđuje se djelomično ništetnim ugovor o darovanju koji je zaključen između pravnih prednika stranaka pok. ĆF NF, pok. Ć i tužitelja - protutuženika ĆF koji je u potpisu ovjeren kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića u [adresa] pod brojem Ov-1019/12 dana 28. 03. 2012. u dijelu u kojem se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i 1/2 k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe upisa pod brojem Z-408/12 na način da se kao vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i 1/2 k. o. [katastarska općina] upiše NF, pok. Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Tužitelj - protutuženik dužan je tuženiku - protutužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

V. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, u odnosu na dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji glasi:

„1. Utvrđuje se djelomično ništetnim ugovor o darovanju koji je zaključen između pravnih prednika stranaka pok. NF, pok. Ć i tužitelja - protutuženika ĆF koji je u potpisu ovjeren kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića u [adresa] pod brojem Ov-1019/12 dana 28.03.2012. u dijelu u kojem se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u obliku i površini od 586 m2 koja je na skici premjeravanja stalnog sudskog vještaka mjernične struke MF ing. geod. od rujna 2021., koja čini sastavni dio ove presude, označena crvenom bojom, pa je tužitelj - protutuženik dužan trpjeti da se u katastarskom operatu i u zemljišnoj knjizi uspostavi nova katastarska čestica za dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve u obliku i površini od 586 m2 koja je na skici premjeravanja stalnog sudskog vještaka mjernične struke MF ing. geod. od rujna 2021., koja čini sastavni dio ove presude, označena crvenom bojom te da se potom u odnosu na istu uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje i ista upiše kao vlasništvo NF, pok. Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

VI. Tuženik-protutužitelj odbija se zahtjevom za naknadu parničnog troška."

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i udovolji protutužbenom zahtjevu tuženika a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer time što utvrđene činjenice i provedene dokaze prvostupanjski sud nije tumačio i ocijenio u skladu sa očekivanjima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je prvostupanjski sud i postupio.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom u okviru iznesenih dokaznih prijedloga potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja koje je prema navodima tužbe uznemiravanjem na drugi način, ne oduzimanjem nekretnine, počinio tuženik odlaganjem građevinskog materijala, drva i prikolice, zahtjev za uklanjanje tih stvari i zabrana sličnog uznemiravanja ubuduće.

10. Predmet spora su i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi tuženika sa zahtjevom za utvrđenje da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji zahtjev temelji na tvrdnji da je nekretnine stekao na temelju usmenog darovanja s pok. ocem i dugotrajnim posjedom, potom zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog između tužitelja i pok. oca stranaka u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i lč. br. 1/2 k. o. [katastarska općina] i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i posljednji zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog između pok. NF i tužitelja u odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama u postupku nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik sinovi pok. NF, koji je za života sklopio s oba sina ugovore o darovanju na način da je svakom darivao točno određene nekretnine. Nije bilo sporno da je tuženik na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odložio građevinski materijal, drva i prikolicu.

12. No, bilo je sporno je li nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otac stranaka usmenim ugovorom o darovanju darivao tuženiku i valjanost ugovora o darovanju nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelju.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je pokojni NF, otac stranaka, na temelju presude P-127/09-3 od 14. siječnja 2009. utvrđen vlasnikom nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je stekao dosjelošću. Iz navedenog razloga prvostupanjski sud drži nelogičnim navode tuženika da bi mu upravo te nekretnine pokojni otac darivao usmenim ugovorom o darovanju tijekom 1980.-tih, jer je životno nelogično da bi darivao nekretnine, naknadno pokretao postupak radi utvrđenja prava vlasništva na istim nekretninama, a potom pisanim ugovorom o darovanju iste nekretnine darivao tužitelju. Iz navedenog razloga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije stekao nekretnine usmenim darovanjem i dosjelošću jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo posjedovati kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa nije mogao na istima steći pravo vlasništva. Radi navedenog na temelju čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) prvostupanjski je sud odbio protutužbeni zahtjev tuženika za priznanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću.

14. Odlučujući o drugom i trećem postavljenom kumuliranom protutužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zahtjevu za djelomično utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud zaključuje da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju stvarni vlasnik nekretnina bio pokojni FF koji je neposredno prije sklapanja ugovora o darovanju utvrđen vlasnikom tih nekretnina na temelju presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu broj P-127/09-3 od 14. siječnja 2009. Pri tome ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta sukladno čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22; dalje: ZJB) no prema zaključku prvostupanjskog suda prilikom sklapanja ugovora o darovanju od 2012. godine ispunjen je uvjet prave predaje jer su u to vrijeme pokojni FF i tužitelj živjeli u zajedničkom kućanstvu, na nekretnini koja graniči s darovanim nekretninama i zajednički se koristili darovanim nekretninama. Po izvršenom darovanju tužitelj se nastavio koristiti nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no pri tome korištenje nije branio niti svome bratu, tuženiku. Radi navedenog prvostupanjski sud odbija i postavljene eventualno kumulirane protutužbene zahtjeve.

15. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da dijelom te nekretnine posjeduje tuženik, no da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj isključen iz posjeda. Kako je tuženik na nekretninama u vlasništvu tužitelja odložio građevinski materijal, drva i prikolicu, što je utvrđeno uviđajem, tužitelj osnovano traži da takvo uznemiravanje njegova prava vlasništva prestane radi čega na temelju čl. 167. st. 2. ZV prihvaća tužbeni zahtjev.

16. Prethodno obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud i isto žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

17. Tuženik neosnovano osporava zaključke prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije na temelju navodnog usmenog darovanja od pokojnog oca NF i dugotrajnim posjedom stekao vlasništvo nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Da da bi se vlasništvo steklo dosjelošću potrebno je da posjednik bude samostalan u posjedu (1), da posjed traje zakonom određeno vrijeme (2), da ima određenu kvalitetu (3), te da posjednik bude sposoban biti vlasnikom te stvari (4). Sva četiri uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena.

19. Odredbom čl. 159. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

20. Odredbom čl. 18. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

21. U skladu s odredbom čl. 10. st. 1. ZV osoba koja ima faktičnu vlast na stvari njezin je posjednik. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda), a kako propisuje čl. 13. ZV. U prvostupanjskom je postupku prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključio da su i pokojni NF i njegovi sinovi (tužitelj i tuženik) zajedno posjedovali nekretnine za života NF jer se nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze uz kuće u kojima su živjeli.

22. S obzirom na to da se pravo vlasništva dosjelošću ne može steći ako posjed nije barem pošten, te imajući na umu da se poštenje posjeda predmnijeva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik znao i s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 2. ZV). Nepošten posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pri tome, prvostupanjski je sud cijenio da tuženik nije imao niti valjan temelj posjeda, jer je nelogično da bi mu pokojni otac usmeno darovao nekretnine, za koje je naknadno sam pokretao postupak radi utvrđenja prava vlasništva.

23. Stoga kako je utvrđeno da tuženik u posjedu nije bio savjestan, to osnovano nije cijenjena relevantnom duljina trajanja njegova posjeda, jer sama detencija nekretnina, neovisno o njezinu trajanju u izostanku savjesnosti, odnosno poštenja, ne može dovesti do stjecanja prava vlasništva. Pri tome neodlučno je ukazivanje tuženika na sadržaj iskaza svjedoka koje su u postupku iskazivali da su te nekretnine u posjedu tuženika koji ih je održavao i kosio.

24. U odnosu na žalbene navode u kojem se dovodi u pitanje pismenost pokojnog NF nužno je odgovoriti da činjenica (moguće) nepismenosti pokojnog VF nije bila utvrđivana u prvostupanjskom postupku. O navedenom se valjano očitovao prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazloženja prvostupanjske presude jer je navedena činjenica iznesena na posljednjem ročištu, pa uz primjenu čl. 299. ZPP prvostupanjski sud istu nije uzeo u obzir.

25. U odnosu na daljnje navode tuženika da iz postupanja pok. NF nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj se sud priklanja zaključku prvostupanjskog suda prema kojem je do narušenih odnosa stranaka došlo neposredno prije pokretanja ovog postupka a da su do tada nekretnine korištene u skladu sa svojom svrhom i od strane tuženika i tužitelja, kao i njihovog prednika, a čije se kuće nalaze uz sporne nekretnine. Navedeno je vidljivo i iz skice vještaka te utvrđeno na uviđaju.

26. Slijedom svega navedenog, ne može se prihvatiti tumačenje tuženika da je od 1982. u zakonitom, poštenom i samostalnom posjedu nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer su navodi tuženika u suprotnosti sa zaključcima prvostupanjskog suda koji su temelji na provedenom dokaznom postupku i rezultat pravilne primjene čl. 8. ZPP.

27. Nastavno tuženik neosnovano prigovara nedostatku oblika ugovora o darovanju sklopljenog između pok. NF i tužitelja a kojim su tužitelju darivane nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeni ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, no prvostupanjski sud je valjano obrazložio razloge prema kojima su darovane nekretnine predane daroprimcu (tužitelju) u neposredan posjed po darovanju. Tužitelj je kako prije, tako i u vrijeme darovanja živio u zajedničkom kućanstvu s pokojnim FF koji je bio stvarni vlasnik nekretnina i koji je utvrđen vlasnikom tih nekretnina ispunjenjem zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva iz čl. 159. ZV presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu broj P-127/09-3 od 14. siječnja 2009.

28. Okolnost da se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 23. st. 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) koji propisuje da su svi nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, i pored činjenice da uistinu nije traženo vraćanje nekretnine u ostavinu, već uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ne čini presudu samu za sebe nerazumljivom. Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud ugovor o darovanju nekretnina sklopljenih s tužiteljem utvrdio valjanim zaključujući da je došlo to prave predaje nekretnina tužitelju kao daroprimcu koji je u vrijeme darovanja živio u zajedničkom kućanstvu s darovateljem, svojim ocem, s kojim je i prethodno suposjedovao nekretnine.

29. Navedeni zaključak ponovnim analiziranjem iskaza svjedoka PF, KF, BF i ČF ukazujući na visinsku razliku između prijepora i tužiteljeve kuće ne utječe i ne dovodi u pitanje zaključke prvostupanjske presude. Činjenica da navedeni svjedoci tužitelja nisu vidjeli na prijeporu ne otklanja od strane prvostupanjskog suda izvedeni zaključak da su za vrijeme života svog pokojnog oca svi posjedovali nekretnine koje su predmet spora, a osobito nije od utjecaja na zaključak da tuženik nije bio zakonit i pošten posjednik nekretnina.

30. Neosnovano tuženik ustraje na navodima da bi ugovor darovanju za sporne nekretnine s tužiteljem trebao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta ponavljajući da nije došlo do prave predaje stvari. Prava predaja stvari je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1372/2017 od 6. srpnja 2021.). Uzimajući u obzir da je pok. NF istog dana, 27. ožujka 2012., sklopio ugovore o darovanju i s tužiteljem i s tuženikom, kojim je ugovorima raspolagao svim nekretninama u svom vlasništvu i uzimajući u obzir da je odredbom čl. V. Ugovora o darovanju od 27. ožujka 2012. ugovoreno da tužitelj stupa u posjed darovanih mu nekretnina danom zaključenja ugovora, kao i da je u vrijeme darovanja tužitelj bio u posjedu (zajedno s tuženikom i pok. NF) nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] okolnosti su koje ukazuju da nije riječ o ugovoru o darovanju bez prave predaje.

31. Kad se ima u vidu sadržaj odredbe čl. V. Ugovora o darovanju u kojem je naznačeno da tužitelj kao daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina, činjenica da je pok. NF nakon sklopljenih ugovora o darovanju više nije imao u vlasništvu nekretnine što odgovara u postupku utvrđenoj činjenici da je za života rasporedio svojim sinovima svoju imovinu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je po zaključenju ugovora o darovanju kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] došlo do prave predaje nekretnina tužitelju i da ugovor o darovanju tih nekretnina, niti djelomično, nije ništetan. Radi navedenog, pravilno su odbijeni drugo i treće postavljeni protutužbeni zahtjevi.

32. Neodlučna je okolnost da je tijekom ovog postupka proveden postupak po tužbi tuženika radi smetanja posjeda na dijelu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja, a koje su radnje poduzete tijekom trajanja ovog postupka. Tuženik ponavlja da je u posjedu kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (što je utvrđeno i u ovom postupku) no navedeno ne znači da je u posjedu bio 2012. god kada su te nekretnine darivane tužitelju, već je utvrđeno da su nekretnine tada bile u suposjedu tužitelja, tuženika i njihova oca, koji su ih i nakon darovanja dogovorno suposjedovali, sve dok se njihovi obiteljski odnosi nisu poremetili. U provedenom postupku za smetanje posjeda raspravljalo se u posljednjem mirnom posjedu, počinjenom činu smetanja, no ne i pravu na posjed. Valjano je stoga prvostupanjski sud činjenicu vođenja tog postupka ocijenio irelevantnom.

33. Neodlučna je i činjenica da je tužitelj podnio tužbu za zaštitu od uznemiravanja, a ne pravu vlasničku tužbu za predaju posjed. Naime sud u postupku odlučuje o granicama zahtjeva koji su u postupku stavljeni (čl. 2. st. 1. ZPP).

34. Odredbom čl. 167. st. 1. i 2. ZV propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Relevantne činjenice (svoje vlasništvo i uznemiravanje tuženika) je tužitelj u postupku i dokazao.

35. Prigovori koje je tuženik iznosio tijekom postupka da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika tuženik u postupku nije dokazao. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije stekao vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], niti da bi ugovor o darovanju kojim je pok. NF tužitelju darivao te nekretnine bio ništetan.

36. Neosnovano tuženik ističe i da je prvostupanjski sud nekritički cijenio iskaze svjedoka koje je predložio tužitelj, a zanemario iskaze svjedoka koje je predložio tuženik, dok odlučnom smatra iskaz svjedokinje BF koja potvrđuje da su sporne nekretnine u tuženikovu posjedu. Prvostupanjski je sud iskaze stranaka i svjedoka cijenio proturječnima, a tužitelj i tuženik su o spornim činjenicama iskazivali različito. Tako tužitelj tvrdi da je njemu otac govorio da će nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] pripasti njemu i da je te nekretnine uvijek kosila njegova obitelj (sinovi, žena, pok. otac) a da je tuženik tek unazad pet godina počeo kositi dio tih nekretnina i malo po malo širio posjed, dok tuženik tvrdi suprotno. Temeljeći odluku na iskazu tužitelja, a ne tuženika, prvostupanjski je sud iskoristio privilegij neposredne ocjene iskaza koju ovaj sud nema, a cijeneći navedene razloge o odlučnim činjenicama, ovaj sud nema razloga ne prihvatiti takvu ocjenu prvostupanjskog suda.

37. Posjed je faktična vlast na stvari i ne može se suprotstaviti tužiteljevu pravu vlasništva pored svih utvrđenih činjenica. U ovom postupku nije utvrđeno da bi tuženik imao pravo posjedovati nekretnine i činjenica što ih dijelom posjeduje ne utječe na pravo tužitelja da traži uklanjanje stvari koje je bespravno odložio na nekretninama koje su vlasništvo tužitelja. Okolnost što tužitelj traži zaštitu od uznemiravanja a ne predaju posjeda neodlučna je jer svako ima pravo tražiti manje od onoga što mu pripada.

38. Slijedom svega navedenog ovaj je sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom jer žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

39. Iako tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, tako i u odluci o trošku u žalbi ne konkretizira žalbene razloge, pa kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je odluka o trošku pod toč. II. i VI. izreke presude u cijelosti pravilna i zakonita.

40. Kako je žalba tuženika odbijena to je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

41. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski