Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1318/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja TĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 24. travnja 2025. poslovni broj P-415/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 24. travnja 2025. poslovni broj P-415/2024-8.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 218-50-3420048, sklopljenog dana 21.04.2006. godine, koja glasi: „NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 407,37 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama počev od 27.04.2006.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 01.01.2023. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 562,50 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak uvećano za trošak žalbe, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tužene prvostupanjska presuda sadrži iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude, te sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog 21. travnja 2006., a koja se odnosi na jednokratnu naknadu 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita kao i zahtjev za isplatu iznosa od 407,37 EURA zajedno sa zateznim kamatama od 27. travnja 2006. do isplate.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj i tužena 21. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 218-50- 3420068 kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 20.049,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene,

- da je čl. 3. ugovorena naknada za obradu kredita u visini 3,30% od iznosa kredita jednokratno prilikom korištenja kredita,

- da je tužitelju naplaćena naknada u iznosu 3.069,36 kn (407,73 EURA) 24. lipnja 2006.,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je podigao kredit za kupnju osobnog vozila, da je Ugovor bio unaprijed pripremljen od strane tužene, te da na sadržaj istog nije mogao utjecati niti mu je objašnjeno na što se predmetna naknada uopće odnosi,

- da tužena nije predložila izvođenje dokaza na okolnosti pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. i 2., čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP/03), čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) kao i čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) i obvezao tuženu na isplatu iznosa 407,37 EURA zajedno s kamatom od 27. travnja 2006.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja i samog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o obrascu ugovora unaprijed pripremljenom od strane banke i da se korisnik kredita obvezuje platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30% iznosa kredita, a da je izostala informiranost na što se konkretna naknada odnosi u smislu odredbe čl. 59. ZZP/03 te da se o istoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati.

10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 3. Ugovora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.

11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda, utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kredita i to da tužena nije dokazala, a što je dužna u smislu čl. 81. st. 4. ZZP-a, da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, a da iz Ugovora nije jasno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 3,30% jer je ta odredba unaprijed formulirana od strane tužene, a tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj iz kojih razloga je takva odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 87. ZZP-a.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dovoljno da je sporna ugovorna odredba gramatički razumljiva potrošaču već mu mora biti jasna u smislu na koji način se formira visina sporne naknade i koji troškovi tužene se istom podmiruju da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ako su jasne, razumljive i uočljive.

14. Na žalbene navode da je Ugovor ispunjen i da tužitelj nije prigovarao visini naknade valja odgovoriti da činjenica da je kredit otplaćen ne znači da je iz tog razloga otpalo pravo potrošača zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

15. Točno je da tužena kao trgovac prilikom obrade kredita ima određene operativne i materijalne troškove, no, sama činjenica da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos plaćaju i višu naknadu, što ne ukazuje da su tako ugovorenim naknadama plaćeni stvarni troškovi koje je tužena imala pri obradi kredita.

16. Nije sporno da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za suugovaranje predmetne ulazne naknade za obradu kredita. No, tužena koja je sastavila ugovornu odredbu nije dokazala da se o istoj pojedinačno pregovaralo niti opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita što i po ocjeni ovog suda ukazuje da je ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženoj da plati tužitelju iznos od 407,37 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2006. sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

18. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tužene, jer restitucijski zahtjev tužitelja za naknadu troškova naknada zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

19. Slijedom navedenog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti restitucijskog zahtjeva potrošača u odnosu na naplaćenu ulaznu naknadu, navodima žalbe tužene nisu dovedeni u sumnju.

20. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te ispravno obrazložio.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša