Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1477/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Kloštar Ivanić iz Kloštar Ivanića, Školska 22, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa načelnik TS, a istog punomoćnik Zoran Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateja Radočaj, odvjetnica u Čazmi, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu od 13. listopada 2023., poslovni broj P- 470/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu od 13. listopada 2023., poslovni broj P-470/2022-12:

a) potvrđuje pod toč. I. izreke

b) ukida pod toč. II. i III. izreke te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Nalaže se tuženici VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici Općini Kloštar Ivanić iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], preda u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to dio kčbr. [katastarska čestica] u mjestu (u zemljišnim knjigama označeno u dijelu kao Zemljište za sport i rekreaciju površine 71500 m2) u površini od 26792 m2 i dio kčbr. [katastarska čestica] oranica i sportski teren u površini od 53208 m2, odnosno u ukupnoj površini za obje zemljišne čestice od 80000 m2, sve prema skici Geo hvat d.o.o.

II Nalaže se tuženici VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici Općini Kloštar Ivanić iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženici VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici Općini Kloštar Ivanić iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.343,79 EUR / 10.124,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 13. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženici uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi žalbenim navodima u cijelosti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda pod toč. I. nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žaliteljica ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je u odnosu na toč. I. raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju nekretnina u posjed i naknadu štete na ime izmakle dobiti u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn u vidu visine zakupnine za 2022. godinu.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to dio kčbr. [katastarska čestica] u mjestu (u zemljišnim knjigama označeno u dijelu kao Zemljište za sport i rekreaciju površine 71500 m2) u površini od 26792 m2 i dio kčbr. [katastarska čestica] oranica i sportski teren u površini od 53208 m2, odnosno u ukupnoj površini za obje zemljišne čestice od 80000 m2, sve prema skici Geo hvat d.o.o.

- da su tužiteljica i tuženica 27. svibnja 2021. zaključile ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta za 2021. i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u površini 80.000 m2,

- da je tuženica po osnovi tog ugovora 29. prosinca 2021. platila zakupninu u iznosu od 4.104,00 kn,

- da je 25. travnja 2022. načelnik Općine TS donio odluku o raspisivanju javnog natječaja prikupljanjem pismenih ponuda za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta označenog kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u površini 80.000 m2, u vlasništvu tužiteljice, te je istoga dana natječaj i objavljen,

- da je tuženica sudjelovala u natječaju ponudom od 9. svibnja 2022. ponudivši zakupninu u iznosu od 4.320,00 kn,

- da se na natječaj, ponudom od 10. svibnja 2022., prijavio i OPG JS, koji je ponudio zakupninu u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn,

- da je na dan 13. svibnja 2022. tuženica još uvijek bila u posjedu i obrađivala navedene nekretnine,

- da je, zbog činjenice što je tuženica još uvijek bila u posjedu, odnosno obrađivala nekretnine, načelnik Općine donio 16. svibnja 2022. odluku kojom je poništen natječaj od 25. travnja 2002. u dijelu koji se odnosi na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljica pismenim putem pozvala tuženicu 25. svibnja 2022. na povrat nekretnina,

- da je 2. studenog 2022., obilaskom kčbr. [katastarska čestica] po komunalnom redaru MS, uočeno da je "zasijani kukuruz strojno pobran", što je i fotografirano (list 24).

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev uz zaključak da tuženica nije ispunjavala uvjete da bi ostvarila pravo prvenstva iz čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22-dalje u tekstu: ZPZ), te da je posjedovanjem, odnosno obradom spornog poljoprivrednog zemljišta tijekom 2022. onemogućila tužiteljicu da za tu godinu zaključi ugovor o zakupu s najpovoljnijim ponuđačem OPG Josipa Šilipetra i kojim bi ugovorom tužiteljica uprihodila 1.990,84 EUR/15.000,00 kn po osnovi zakupnine, koliko je iznosila ponuda tog ponuđača, te da je na taj način tužiteljici izmakla korist u smislu čl. 1089 st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22-dalje u tekstu: ZOO) upravo u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn, čije ostvarenje da je spriječila tuženica svojom radnjom. Smatra da tuženica odgovara tužiteljici za štetu temeljem čl. 1045 st. 1 i st. 2 ZOO-a, a kako je u 2021. godini na spornom poljoprivrednom zemljištu uzgajala kukuruz, kojeg je ubrala u jesen 2021. godine, nakon toga u studenome 2021. zemljište izorala i priredila za daljnju obradu, zaključuje da je nastavila obrađivati, odnosno posjedovati zemljište bez bilo kakve pravne osnove, te da je, kako se na pisani poziv tužiteljice da preda nekretnine oglušila, i niti nakon ubiranja uroda kukuruza 19. listopada 2022. nije kontaktirala tužiteljicu radi predaje u posjed, osnovan zahtjev tužiteljica za predaju u posjed spornih nekretnina.

11. Odredbom čl. 14. i 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014- dalje u tekstu: ZV) propisano je da je predaja posjeda izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvršena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa, a predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, a kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvršena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa.

12. Razmatrajući žalbene navode tuženice, ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je, prema sklopljenom Ugovoru o zakupu od 27. svibnja 2021., tuženica ubrala kukuruz u jesen 2021., a u studenom 2021. zemljište izorala i priredila za daljnju obradu, da je Ugovor o zakupu istekao 2021., nakon čega nije sklopljen novi ugovor o zakupu s tuženicom, a ista je nastavila obrađivati poljoprivredno zemljište i nakon što je raspisan novi natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice, i to na način da je 12. svibnja 2022. posijala kukuruz koji je ubrala 19. listopada 2022. Također, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi i da se na pisani poziv tužiteljice da preda nekretnine oglušila, te da nije kontaktirala tužiteljicu radi predaje u posjed, i po stavu ovog suda u obvezi je predati sporne nekretnine tužiteljici, kao vlasnici u smislu odredbe čl. 161. ZV-a kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12.1. S obzirom na navedeno, ovaj sud je stava da je temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 162. ZV-a pravilno zaključio da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je vlasnik nekretnine i da se ista nalazi u posjedu tuženice. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pod toč. I. izreke naložio tuženici predaju u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to dio kčbr. [katastarska čestica] u mjestu (u zemljišnim knjigama označeno u dijelu kao Zemljište za sport i rekreaciju površine 71500 m2) u površini od 26792 m2 i dio kčbr. [katastarska čestica] oranica i sportski teren u površini od 53208 m2, odnosno u ukupnoj površini za obje zemljišne čestice od 80000 m2, sve prema skici Geo hvat d.o.o.

12.2. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina te da se one nalaze u posjedu tuženice koja ih koristi, to je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice pravilno otklonjen.

13. Razmatrajući žalbene navode tuženice, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza u odnosu na toč. II. izreke, ovaj sud smatra da se, za sada, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnim.

14. Naime, odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15. Ovaj sud je stava i da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi iz čl. 162. ZV-a, te da je za donošenje zakonite i pravilne odluke nužno cijeniti položaj tuženice u smislu čl. 164. i 165. ZV-a, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Pri tome je za ukazati i da se u konkretnom slučaju ne radi o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, pa se stoga ne primjenjuju niti odredbe ZPZ-a.

15.1. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenog 2013. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

16. Stoga u konkretnom slučaju treba primijeniti navedene odredbe ZV-a jer je nesporno da je predmetno poljoprivredno zemljište u utuženom razdoblju u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

17. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

17.1. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

18. S obzirom na navedeno, ovaj sud je stava da, kada tuženica posjeduje nekretninu tužiteljice, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je moguće vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a.

19. Slijedom navedenog, osnovana je žalba tuženice u odnosu na toč. II. izreke zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično tomu i pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Ostali žalbeni navodi tuženice nisu od utjecaja na donošenje odluke.

21. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, a radi donošenja zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje u smjeru razloga navedenih u ovoj odluci, te će, uvažavajući i navode iz žalbe, odgovora na žalbu, te uz eventualno provođenje dokaza predloženih od strane stranaka, postupiti po čl. 8. ZPP-a i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o zahtjevu tužiteljice za naknadu koristi u iznosu prosječne zakupnine koju bi inače za to zemljište trebalo plaćati jer je upravo to korist koju bi, u smislu ranije navedenih zakonskih odredaba, tuženica bila dužan platiti tužiteljici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev- 1187/11-2 od 10. svibnja 2016., Rev-x 1233/13-2 od 1. travnja 2014., Rev-2557/14 od 10. srpnja 2018., Rev-1292/21 od 13. lipnja 2023.), pri čemu će prethodno cijeniti poštenje tuženice u smislu čl. 18. st. 3., 164. i 165. ZV-a, te ovisno o navedenom, ocijeniti od kojeg dana bi ista bila nepošteni posjednik jer bi od toga dana tužiteljici pripadala naknada na ime koristi u iznosu prosječne zakupnine.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, a na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, te odlučiti kao pod I. a) izreke.

23. Također, valjalo je djelomično usvojiti žalbu tuženice te ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, te odlučiti kao pod I. b) izreke.

24. S obzirom na to da je ukinuta odluka suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari pod toč. II. izreke bilo je nužno ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, jer će, ovisno o novoj odluci o glavnoj stvari, ovisiti i odluka o troškovima parničnog postupka.

25. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod II. izreke.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša