Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1219/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, [osobni identifikacijski broj], A. Mihanovićeva 3, zastupanog po generalnoj punomoćnici RK, dipl. iur, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Miramarska 22, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3992/2024-4 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3992/2024-4 od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.885,78 EUR s pripadajućom zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 27. svibnja 2022. g. do isplate, a sve u korist Državnog proračuna RH broj [broj bankovnog računa], model 26, poziv na broj 5908-19-19-03154480198.''."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači prema navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, ne postoje niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 66.949,90 kn / 8.885,78 EURA s pripadajućim kamatama s osnova naknade stvarne štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine djeci preminulog osiguranika tužitelja ZK od 1. rujna 2019. do 30. travnja 2022.

6. Nije sporno da je djeci pok. osiguranika tužitelja (R i ĆK) rješenjem tužitelja broj 153425 od 24. rujna 2004. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 24. svibnja 2024. nakon smrti osiguranika, koji je umro u prometnoj nezgodi u dobi od 48 godina 8 mjeseci i 3 dana.

7. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li tužitelj ima regresno pravo na opseg štete prema čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., i 119/22., dalje: ZOMO) ili pravo na razmjerni iznos štete kako je to propisano čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP).

8. Na žalbene navode tužitelja valja ukazati da prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je istovjetno izraženom i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. za odluku u ovom sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iz mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, jer isplatom svake obiteljske mirovine tužitelju sukcesivno nastaje šteta, te svaka isplata predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koju je prouzročilo smrtno stradavanje osiguranika tužitelja i tuženika kao osiguravateljeva štetnika.

9. Za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi regresa isplaćenih iznosa na ime obiteljske mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.

10. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu, kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznom osiguranju u prometu temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog Zakona i njime preuzetih obveza.

11. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 8. st. 1. ZOOP-a).

12. Članak 27. st. 1. ZOOP-a glasi: Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog i mirovinskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13. Stvarnom štetom u smislu st. 1. čl. 27. ZOOP-a smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2. čl. 27. ZOOP-a).

14. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP-a).

15. Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (čl. 27. st. 4. ZOOP-a).

16. Obvezu iz st. 1. ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (čl. 27. st. 5. ZOOP-a).

17. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koje je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Stoga se žalbeni prigovor tužitelja da se odredba čl. 27. ZOOP-a ne odnosi na isplatu obiteljske mirovine koji je HZMO isplatio svom osiguraniku ne prihvaća.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik izvršio isplatu nespornog iznosa sukladno čl. 27. ZOOP-a, da se tužitelj ovoj tvrdnji nije usprotivio, te su stranke i na ročištu od 11. veljače 2025. to potvrdile, tužitelj je naveo da se radi o pravnom pitanju te da nije sporno da je tuženik tužitelju podmirio štetu u razmjernom iznosu, te da niti jedna stranka nije predložila provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

19. Tužitelju s obzirom na ova utvrđenja prvostupanjskog suda u ponovljenom postupku na žalbene navode valja odgovoriti da su njegovi činjenični prigovori u žalbi neosnovani.

20. Budući je prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenično stanje, te uz ispravnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš