Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1622/2023-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Azimir Cerić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-142/2019-114 od 3. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe se uvažavaju kao osnovane, te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-142/2019-114 od 3. svibnja 2023. ukida pod toč. I. izreke, odbijajućem dijelu pod toč. II. do iznosa od 4.844,35 Eura i u odluci o trošku pod toč. III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.382,69 EUR/146.038,89 HRK zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na pojedinačne iznose:

-152,63 EUR/1.150,00 HRK sa kamatom od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

-189,68 EUR/1.429,17 HRK sa kamatom od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

-207,78 EUR/1.565,51 HRK sa kamatom od 15. kolovoza 2010. pa do isplate

-207,78 EUR/1.565,51 HRK sa kamatom od 15. rujna 2010. pa do isplate,

-207,78 EUR/1.565,51 HRK sa kamatom od 15. listopada 2010. pa do isplate,

-212,99 EUR/1.604,76 HRK sa kamatom od 15. studenoga 2010. pa do isplate,

-150,48 EUR/1.133,79 HRK sa kamatom od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

-129,64 EUR/ 976,79 HRK sa kamatom od 15. siječnja 2011. pa do isplate,

-182,96 EUR/1.378,48 HRK sa kamatom od 15. veljače 2011. pa do isplate,

-203,79 EUR/1.535,47 HRK sa kamatom od 15. ožujka 2011. pa do isplate,

-141,28 EUR/1.064,50 HRK sa kamatom od 15. travnja 2011. pa do isplate,

-182,96 EUR/1.378,48 HRK sa kamatom od 15. svibnja 2011. pa do isplate,

-162,12 EUR/1.221,49 HRK sa kamatom od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

-162,12 EUR/1.221,49 HRK sa kamatom od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

-182,96 EUR/1.378,48 HRK sa kamatom od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,

-141,28 EUR/1.064,50 HRK sa kamatom od 15. rujna 2011. pa do isplate,

-162,12 EUR/1.221,49 HRK sa kamatom od 15. listopada 2011. pa do isplate,

-232,57 EUR/1.752,27 HRK sa kamatom od 15. studenoga 2011. pa do isplate,

-391,32 EUR/2.948,41 HRK sa kamatom od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

-391,32 EUR/2.948,41 HRK sa kamatom od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.244,95 HRK sa kamatom od 15. veljače 2012. pa do isplate,

-430,68EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. travnja 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. srpnja 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. rujna 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. listopada 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. studenoga 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

-430,68 EUR/3.314,95 HRK sa kamatom od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

-447,84 EUR/3.374,26 HRK sa kamatom od 15. veljače 2013. pa do isplate,

-447,84 EUR/3.374,26 HRK sa kamatom od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

-447,84 EUR/3.374,26 HRK sa kamatom od 15. travnja 2013. pa do isplate,

-499,93 EUR/3.766,74 HRK sa kamatom od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

-453,98 EUR/3.420,54 HRK sa kamatom od 15. lipnja 2013. pa do isplate,

-344,11 EUR/2.592,69 HRK sa kamatom od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. rujna 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. listopada 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. studenoga 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. prosinca 2013. pa do isplate,

-472,39 EUR/3.559,24 HRK sa kamatom od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

-478,19 EUR/3.602,92 HRK sa kamatom od 15. veljače 2014. pa do isplate,

-479,47 EUR/3.612,56 HRK sa kamatom od 15. ožujka 2014. pa do isplate,

-469,30 EUR/3.535,95 HRK sa kamatom od 15. travnja 2014. pa do isplate,

-459,13 EUR/3.459,33 HRK sa kamatom od 15. svibnja 2014. pa do isplate,

-459,13 EUR/3.459,33 HRK sa kamatom od 15. lipnja 2014. pa do isplate,

-469,30 EUR/3.535,95 HRK sa kamatom od 15. srpnja 2014. pa do isplate,

-448,96 EUR/3.382,72 HRK sa kamatom od 15. kolovoza 2014. pa do isplate,

-469,30 EUR/3.535,95 HRK sa kamatom od 15. rujna 2014. pa do isplate,

-459,13 EUR/3.459,33 HRK sa kamatom od 15. listopada 2014. pa do isplate,

-448,96 EUR/3.382,72 HRK sa kamatom od 15. studenoga 2014. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 19.382,69 EUR/146.038,89 HRK do zatraženih 25.754,14 EUR/194.044,54 HRK odnosno za iznos od 6.371,44 EUR/48.005,65 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.366,18 EUR/63.035,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pod toč. II. u kojem je tužbeni zahtjev odbijen do iznosa od 4.844,35 Eura i odluke o trošku pod toč. III. izreke u dijelu u kojem nije tužitelju priznat trošak pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda i dosudi tužitelju trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude pod toč. I. i odluke o trošku pod toč. III. izreke pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, niti je tuženik podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke do iznosa od 4.844,35 Eura, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da niti u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. No, u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu potpuno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na toč. I. izreke presude, pa se u tom dijelu ne može ispitati niti pravilna primjena materijalnog prava.

6.1. Jednako tako, ovaj je sud stava da tužitelj opravdano ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. ZPP, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva za isplatu iznosa od 4.844,35 Eura pod toč. II. izreke, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 299. ZPP.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju u prometnoj nesreći 24. travnja 2010. na ime izgubljene zarade u visini razlike plaće koju je tužitelj primao prije nastanka štete (prometne nesreće) i naknade koju je u razdoblju od 24. travnja 2010. do 3. studenog 2014. primao na osnovi privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a od 4. studenog 2014. do 9. studenog 2015. naknade za nezaposlene, u ukupnom iznosu od 25.754,14 Eura/194.044,54 kn.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, dok je bila sporna odgovornost (osiguranika) tuženika, doprinos tužitelja nastanku štete, visina tužbenog zahtjeva i zastara tražbine.

9. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, pri tome otklanjajući istaknuti prigovor zastare, utvrdivši da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastalu štetu, pa nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.382,69 Eura na ime izgubljene zarade od štetnog događaja do prestanka radnog odnosa (3. studeni 2014.), uz obrazloženje da je provedenim prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu utvrđeno da je brzina kretanja motocikla tužitelja u trenutku sudara iznosila 46 km/h, osiguranika tuženika oko 22 km/h, dok se u trenutku reagiranja kočenjem motocikl tužitelja kretao brzinom od oko 56,7 km/h. Pri tome je osiguranik tuženika radnjom skretanja u lijevo presjekao put kretanja tužitelja, a tužitelj bi uspio zaustaviti svoj motocikl da se kretao brzinom manjom od 39 km/h. Uz to, na mjestu štetnog događaja brzina je ograničena općim načelom u naseljenom mjestu od 50 km/h. Stoga, kako je prvostupanjski sud utvrdio da bi do štetnog događa došlo i da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h (koju je prema stavu prvostupanjskog suda neznatno prekoračio jer je vozio 56,7 km/h) prvostupanjski sud smatra kako ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete. Nadalje, utvrdivši da je tužitelj bio na bolovanju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 24. travnja 2010. do 3. studenog 2014., koje je bilo opravdano što se zaključuje iz provedenog vještačenja po vještaku medicine rada dr. Damira Vodopivca, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku isplatiti tužitelju izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja u iznosu od 19.382,69 Eura, što čini razliku između potencijalnih neto primanja koje bi tužitelj primao kod svog poslodavca da do štetnog događaja nije došlo i isplaćene mu naknade za bolovanje. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije dipl. oec. Snježane Herceg koja je dala tabelarni prikaz izguljene zarade odvojeno za vrijeme kada je tužitelj bio na bolovanju, odvojeno za razdoblje kada je tužitelj bio nezaposlen, te je odvojeno prikazala gubitak neto zarade, odvojeno naknadu za prijevoz. U konačnici prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.371,44 Eura, od čega 4.844,35 Eura na ime naknade štete za izgubljenu zaradu za vrijeme kada je tužitelj bio na zavodu za zapošljavanje (od 4. studenog 2014. do 9. studenog 2015.), a dio od 1.527,09 Eura kao prekomjerno postavljen. Zahtjev za izgubljenu zaradu za razdoblje kada je tužitelj bio nezaposlen prvostupanjski sud odbija iz razloga što je tužitelj potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o primljenim novčanim naknadama dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka protivno čl. 299. st. 2. ZPP.

10. Ovakav stav i obrazloženje prvostupanjskog suda o (isključivoj) odgovornosti tuženika, visini tužbenog zahtjeva (toč. I. izreke) i razlozima odbijanja tužbenog zahtjeva do iznosa od 4.844,35 Eura (toč. II. izreke) za sada se ne može prihvatiti.

11. Prvenstveno, prema stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare i isto žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje. U postupku nije bilo sporno da je osiguranik tuženika FČ presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-336/11-7 od 7. rujna 2011. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje KZ/97) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Tom je odredbom propisano da tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Članak 19. st. 1. alineja 4. KZ/97 propisuje da se kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima iz čl. 18. st. 2. KZ/97 ne može pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora, dok je čl. 20. st. 1. KZ/97 propisano da zastara pokretanja kaznenog postupka počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno. U konkretnom slučaju kazneno je djelo počinjeno 24. travnja 2010., kaznena prijava protiv osiguranika tuženika podnesena je 10. lipnja 2010. kada je došlo do prekida zastare (čl. 20. st. 3. KZ/97). Presuda Općinskog suda u Čakovcu K-336/11-7 postala je pravomoćna 7. rujna 2011. godine kada je zastara počela ponovno teći.

11. 1. Sukladno čl. 231. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (st. 1.), a prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (st. 2.). Kako je tužba u konkretnom slučaju podnesena 25. veljače 2016. to od 8. rujna 2011. (čl. 215. st. 1. ZOO) do podnošenja tužbe nije proteklo pet godina, to je pravilno prigovor zastare cijenjen neosnovanim. Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud irelevantnom cijenio činjenicu što tužitelj kao oštećenik nije u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev. Navedeno je suglasno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-322/2023-2 od 25. travnja 2023. koje glasi: "U parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, vođenje kaznenog postupka koji je završio osuđujućom presudom dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO, neovisno o tome je li u vođenom kaznenom postupku, koji je prethodio parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, podnesen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete".

12. No, odlučujući o odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju prvostupanjski je sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i sve odlučne činjenice na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

12.1. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka osporavao nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Nevena Ereša o dinamici nastanka prometne nesreće, osporavajući od strane vještaka utvrđenu brzinu kretanja tužitelja prije štetnog događaja od 56,7 km/h, ističući da je vještak brzinu kretanja tužiteljeva vozila utvrdio uzimajući u obzir gubitak brzine koji se ostvario kočenjem koji su objektivno utvrđeni u dužni od 11m, te nije u izračun brzine uključio tragove struganja motocikla i brzinu potrošenu na smirivanje motocikla tužitelja. Tuženik je tijekom postupka priložio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Tomislava Perića koji bitno drugačije utvrđuje dinamiku nastanka štetnog događaja.

12. 2. Točno je obrazloženje prvostupanjskog suda da je riječ o nalazu i mišljenju vještaka sačinjenom na zahtjev stranke (tuženika), no netočno je da se kao takav ne može koristiti u postupku. Naime, iako prvostupanjski sud u dokaznom postupku formalno nije pročitao nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Tomislava Perića, isti je s prigovorima tuženika dostavljen i strankama i vještaku, onda je i taj dokaz valjalo vrednovati. Iako taj nalaz i mišljenje nije izrađen po nalogu suda i nema značaj nalaza i mišljenja vještaka u smislu čl. 260. ZPP, ima značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju treba ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza (tako i Vrhovni sud u rješenju Rev-1345/2024-2 od 15. listopada 2024.). Stoga, ne može se za sada prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Nevena Ereša jer tuženik ispravno navodi da isti nije odgovorio na sve prigovore tuženika, pa je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja neosnovano odbijen dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja. Odbivši dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po vještaku prometne struke radi utvrđenja dinamike štetnog događaja, uzimajući u obzir konkretne okolnosti prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 261. st. 2. ZPP što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 2. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-317/2023 od 25. travnja 2023.).

12. 3. Pravilno tuženik ukazuje i na nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu prihvaćanja tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade od 24. travnja 2010. do 3. studenog 2014. Naime, nalažući tuženiku naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu (toč. I. izreke) prvostupanjski sud navodi da je iz provedenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dipl. oec. Snježane Herceg utvrdio visinu tog zahtjeva tužitelja iz Tabele 2.a nalaza i mišljenja u iznosu od 19.382,69 Eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela 2.a) utvrđeno je da je u dosuđenom iznosu od 19.382,69 Eura obuhvaćen i trošak prijevoza (stupac f) od 2.387,42 Eura. Iako je tuženik tijekom postupka prigovarao da potraživanje naknade štete na ime izgubljene zarade ne može predstavljati trošak prijevoza kao materijalni trošak nejasan je zaključak da tužitelj ni ne potražuje novčane iznose prijevoza (toč. 48. obrazloženja) pored činjenice da je isti obuhvaćen dosuđenim iznosom.

13. Slijedom navedenog, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za dinamiku nastanka prometne nesreće i iz razloga što se visina dosuđene štete na ime izgubljene zarade ne može ispitati, žalba tuženika je uvažena i ukinuta presuda pod toč. I. izreke.

14. U konačnici, osnovano tužitelj osporava prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke do iznosa od 4.844,35 Eura koji iznos tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade u razdoblju od 4. studenog 2014. do 9. studenog 2015. u kojem je primao naknadu za nezaposlene. Činjenica da je tužitelj nakon zaključenja pripremnog ročišta u spis dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o visini isplaćene mu naknade u tom razdoblju nije postupanje protivno čl. 299. st. 1. ZPP kao pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2. st. 1. ZPP) i pri tome je vezan činjeničnim navodima tužbe. Tužitelj je već u tužbi postavio zahtjev na ime naknade štete za izgubljenu zaradu za vrijeme nezaposlenosti iznoseći činjenicu da mu je za prva tri mjeseca isplaćena naknada od 3.000,00 kn, a potom po 1.500,00 kn mjesečno. Tuženik je predložio od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pribaviti očitovanje (između ostalog) o svim isplaćenim naknadama tužitelju za vrijeme nezaposlenosti. Tom se dokaznom prijedlogu tužitelj nije protivio, a prvostupanjski je sud na pripremnom ročištu riješio provesti sve po strankama predložene dokaze. Stoga, ispravno tužitelj ukazuje da okolnost što je prvostupanjski sud propustio po prijedlogu tuženika pribaviti navedene podatke ne može sada ići na štetu tužitelja.

14. 1. Osim toga, odredbom čl. 259. st. 2. ZPP propisan je izuzetak o izvođenju dokaza, jer se prilikom vještačenja (na zahtjev vještaka) mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. U konkretnom slučaju navedeni dokaz (potvrda o visini isplaćene naknade tužitelju za vrijeme nezaposlenosti) pribavljen je na zahtjev vještaka, radi stvaranja njegova mišljenja o postavljenoj visini tužbenog zahtjeva.

14. 2. Stoga, neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da bi navedeni dokaz bio podnesen protivno čl. 299. ZPP, što je utjecalo na pravilnost i zakonitost donesene presude, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 2. ZPP. Radi navedenog, uvažena je i žalba tužitelja i ukinuta presuda pod toč. II. izreke do iznosa od 4.844,35 Eura.

15. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe i sudskih pristojbi na žalbu (čl.166. st. 3. ZPP).

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti i dalje spornu činjenicu dinamike nastanka štetnog događaja, provesti novo prometno vještačenje po prijedlogu tuženika u svrhu utvrđenja sporne činjenice (isključive) odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Po utvrđenju tih odlučnih činjenica, potrebno je pri donošenju odluke o visini tužbenog zahtjeva dati jasne i provjerljive razloge prihvaćanja dijela zahtjeva za isplatu štete na ime putnog troška vodeći računa da je riječ o materijalnom pravu, pri tome vodeći računa da tužitelj dostavom tražene dokumentacije o visini ostvarenih primanja na ime nezaposlenosti nije postupio protivno čl. 299. st. 2. ZPP, no odlučujući o tom dijelu zahtjeva za naknadu štete na ime izgubljene zarade potrebno je uzeti u obzir prigovore tuženika posebno istaknute u odnosu na razdoblje kada je tužitelj bio nezaposlen. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti i sva druga pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

17. Presuda prvostupanjskog suda u nepobijanom odbijajućem dijelu iznad iznosa od 4.844,35 Eura do iznosa od 6.371,44 Eura, odnosno za iznos od 1.530,09 Eura pod toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP .

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski