Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-267/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Švedl Blažeka, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-387/2021-20 od 22. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana pa se:

a) potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-387/2021-20 od 22. prosinca 2022. u pobijanim toč. I. b), I. c), toč. II. i toč. III. izreke i odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke,

b) preinačava presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-387/2021-20 od 22. prosinca 2022. u pobijanim toč. I. a) i toč. IV. izreke tako da sada glase:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim:

a) ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, koja glasi: "u iznosu 84.000,00 chf (slovima: osamdeset četiri tisuće chf) odnosno u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita i

IV. Izmjenjuje se Ugovor o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, zaključen između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, tako da:

a) izmijenjene odredbe čl. 2. i čl. 3. istog ugovora glase:

"Članak 2.

(1) Utvrđuje se da je banka na temelju Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, isplatila korisniku kredita 410.851,64 hrk (54.529,38 eur).

(2) Utvrđuje se da je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine i br. Pž6632/2017 od dana 13. lipnja 2018. godine, povodom kolektivne tužbe udruge 'Potrošač', konstatirano da su banke, uključujući i tuženu, zaključivale ugovore o kreditu, uključujući i tužitelja kao korisnika, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica chf (švicarski franak), te po promjenjivoj kamatnoj stopi, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate.

Članak 3:

(1) Kredit se odobrava uz slijedeće uvjete:

1. Rok vraćanja 20 (dvadeset) godina / 240 (dvjesto četrdeset) mjeseci.

2. Na odobreni kredit zaračunavaju se kamate 5,25% (pet zarez dvadeset pet posto) godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS 5,45% (pet zarez četrdeset pet posto).

3. Kredit se od dana pravomoćnosti presude o pravičnoj izmjeni ugovora, pa do konačne otplate, otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od po 2.774,47 hrk (368,24 eur).

4. Prva rata dospijeva do dana 01. veljače 2005. godine, a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu.

(2) Utvrđuje se da je na temelju Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, odobreni iznos stavljen u otplatu, čime se čini nespornim da je korisnik kredita ispunio ugovorne obveze glede osiguranja kredita."

b) odredba čl. 4. st. 1. istog ugovora utvrđena je ništetnom i kao takva ne proizvodi pravne učinke, odredba čl. 24. istog ugovora stavlja se izvan snage, dok u preostatku isti ugovor ostaje neizmijenjen.""

c) potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-387/2021-20 od 22. prosinca 2022. o djelomičnom povlačenju tužbe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 103,64 EUR u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim:

a) ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, koja glasi: "u iznosu 84.000,00 chf (slovima: osamdeset četiri tisuće chf) odnosno u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita",

b) dio odredbe čl. 3. toč. 3. istog ugovora koji glasi: "a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za chf Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja",

c) dio odredbe čl. 3. toč. 4. istog ugovora koji glasi: "kamate se obračunavaju u chf, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, koja glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama odluka o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru."

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupno 67.089,12 hrk (8.904,26 eur), sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na 1.264,12 kn od 02. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na 1.188,95 kn od 02. rujna 2011. godine do isplate,

- na 1.031,52 kn od 02. listopada 2011. godine do isplate,

- na 984,56 kn od 02. studenog 2011. godine do isplate,

- na 969,55 kn od 02. prosinca 2011. godine do isplate,

- na 1.023,94 kn od 02. siječnja 2012. godine do isplate,

- na 1.074,28 kn od 02. veljače 2012. godine do isplate,

- na 1.075,92 kn od 02. ožujka 2012. godine do isplate,

- na 1.045,97 kn od 02. travnja 2012. godine do isplate,

- na 1.055,44 kn od 02. svibnja 2012. godine do isplate,

- na 1.076,02 kn od 02. lipnja 2012. godine do isplate,

- na 1.058,37 kn od 02. srpnja 2012. godine do isplate,

- na 1.055,73 kn od 02. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na 1.035,27 kn od 02. rujna 2012. godine do isplate,

- na 1.002,56 kn od 02. listopada 2012. godine do isplate,

- na 1.041,73 kn od 02. studenog 2012. godine do isplate,

- na 1.060,34 kn od 02. prosinca 2012. godine do isplate,

- na 1.053,63 kn od 02. siječnja 2013. godine do isplate,

- na 984,39 kn od 02. veljače 2013. godine do isplate,

- na 1.031,12 kn od 02. ožujka 2013. godine do isplate,

- na 1.048,19 kn od 02. travnja 2013. godine do isplate,

- na 1.022,66 kn od 02. svibnja 2013. godine do isplate,

- na 960,53 kn od 02. lipnja 2013. godine do isplate,

- na 926,49 kn od 02. srpnja 2013. godine do isplate,

- na 956,15 kn od 02. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na 984,26 kn od 02. rujna 2013. godine do isplate,

- na 1.039,88 kn od 02. listopada 2013. godine do isplate,

- na 1.006,75 kn od 02. studenog 2013. godine do isplate,

- na 1.026,11 kn od 02. prosinca 2013. godine do isplate,

- na 1.033,71 kn od 02. siječnja 2014. godine do isplate,

- na 507,62 kn od 02. veljače 2014. godine do isplate,

- na 526,82 kn od 02. ožujka 2014. godine do isplate,

- na 517,73 kn od 02. travnja 2014. godine do isplate,

- na 495,43 kn od 02. svibnja 2014. godine do isplate,

- na 491,52 kn od 02. lipnja 2014. godine do isplate,

- na 491,74 kn od 02. srpnja 2014. godine do isplate,

- na 517,83 kn od 02. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na 548,37 kn od 02. rujna 2014. godine do isplate,

- na 542,12 kn od 02. listopada 2014. godine do isplate,

- na 555,50 kn od 02. studenog 2014. godine do isplate,

- na 578,62 kn od 02. prosinca 2014. godine do isplate,

- na 566,90 kn od 02. siječnja 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. veljače 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. ožujka 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. travnja 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. svibnja 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. lipnja 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. srpnja 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. rujna 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. listopada 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. studenog 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. prosinca 2015. godine do isplate,

- na 572,55 kn od 02. siječnja 2016. godine do isplate,

- na 842,57 kn od 02. veljače 2016. godine do isplate,

- na 885,76 kn od 02. ožujka 2016. godine do isplate,

- na 825,23 kn od 02. travnja 2016. godine do isplate,

- na 751,91 kn od 02. svibnja 2016. godine do isplate,

- na 774,96 kn od 02. lipnja 2016. godine do isplate,

- na 849,12 kn od 02. srpnja 2016. godine do isplate,

- na 837,99 kn od 02. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na 800,19 kn od 02. rujna 2016. godine do isplate,

- na 846,64 kn od 02. listopada 2016. godine do isplate,

- na 854,77 kn od 02. studenog 2016. godine do isplate,

- na 879,81 kn od 02. prosinca 2016. godine do isplate,

- na 910,78 kn od 02. siječnja 2017. godine do isplate,

- na 899,53 kn od 02. veljače 2017. godine do isplate,

- na 880,46 kn od 02. ožujka 2017. godine do isplate,

- na 875,54 kn od 02. travnja 2017. godine do isplate,

- na 836,50 kn od 02. svibnja 2017. godine do isplate,

- na 792,39 kn od 02. lipnja 2017. godine do isplate,

- na 775,07 kn od 02. srpnja 2017. godine do isplate,

- na 635,63 kn od 02. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na 609,38 kn od 02. rujna 2017. godine do isplate,

- na 653,95 kn od 02. listopada 2017. godine do isplate,

- na 613,91 kn od 02. studenog 2017. godine do isplate,

- na 614,89 kn od 02. prosinca 2017. godine do isplate,

- na 594,45 kn od 02. siječnja 2018. godine do isplate,

- na 573,22 kn od 02. veljače 2018. godine do isplate,

- na 611,27 kn od 02. ožujka 2018. godine do isplate,

- na 538,29 kn od 02. travnja 2018. godine do isplate,

- na 469,76 kn od 02. svibnja 2018. godine do isplate,

- na 592,11 kn od 02. lipnja 2018. godine do isplate,

- na 568,10 kn od 02. srpnja 2018. godine do isplate,

- na 566,08 kn od 02. kolovoza 2018. godine do isplate,

sve u roku 15 dana.

IV. Izmjenjuje se Ugovor o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, zaključen između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, tako da:

a) izmijenjene odredbe čl. 2. i čl. 3. istog ugovora glase:

"Članak 2.

(1) Utvrđuje se da je banka na temelju Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, isplatila korisniku kredita 410.851,64 hrk (54.529,38 eur).

(2) Utvrđuje se da je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine i br. Pž6632/2017 od dana 13. lipnja 2018. godine, povodom kolektivne tužbe udruge 'Potrošač', konstatirano da su banke, uključujući i tuženu, zaključivale ugovore o kreditu, uključujući i tužitelja kao korisnika, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica chf (švicarski franak), te po promjenjivoj kamatnoj stopi, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate.

Članak 3:

(1) Kredit se odobrava uz slijedeće uvjete:

1. Rok vraćanja 20 (dvadeset) godina / 240 (dvjesto četrdeset) mjeseci.

2. Na odobreni kredit zaračunavaju se kamate 5,25% (pet zarez dvadeset pet posto) godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS 5,45% (pet zarez četrdeset pet posto).

3. Kredit se od dana pravomoćnosti presude o pravičnoj izmjeni ugovora, pa do konačne otplate, otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od po 2.774,47 hrk (368,24 eur).

4. Prva rata dospijeva do dana 01. veljače 2005. godine, a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu.

(2) Utvrđuje se da je na temelju Ugovora o kreditu br. 5140030240- 63000107869/2004 od dana 13. prosinca 2004. godine, odobreni iznos stavljen u otplatu, čime se čini nespornim da je korisnik kredita ispunio ugovorne obveze glede osiguranja kredita."

b) odredba čl. 4. st. 1. istog ugovora utvrđena je ništetnom i kao takva ne proizvodi pravne učinke, odredba čl. 24. istog ugovora stavlja se izvan snage, dok u preostatku isti ugovor ostaje neizmijenjen.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak 14.249,67 hrk (1.891,26 eur), sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22. prosinca 2022. godine do isplate, u roku 15 dana, a odbija se preostatak tužiteljevog zahtjeva za troškovima u iznosu 13.957,33 hrk (1.852,46 eur), sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22. prosinca 2022. godine do isplate",

i riješeno je:

"utvrđuje se da je tužitelj dijelom povukao tužbu, u odnosu na iznos ukupno 13.970,48 kn (1.854,20 eur)".

2. Iako tuženik u pravovremeno podnesenoj žalbi navodi da presudu i rješenje suda prvog stupnja pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe je razvidno da pobija presudu pod toč. I., II., III., IV. izreke i odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke, kao i rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, kao i da se preinači rješenje suda prvog stupnja u smislu žalbenih navoda, a troškovi postupka dosude tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Ističe u žalbi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su presuda i rješenje suda prvog stupnja nerazumljivi i nejasni. Također navodi da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 190. ZPP-a jer je dopustio preinaku tužbe u fazi glavne rasprave nakon što je sudski vještak dao Nalaz i mišljenje i to u dva navrata podnescima od 28. svibnja 2020. i 22. prosinca 2021., a što nije dopušteno.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika kao neosnovane, te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda i rješenje suda prvog stupnja, s tim da potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV. i odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke, kao i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda i rješenje suda prvog stupnja su jasni i razumljivi, sadrže razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se mogu ispitati, tako da donošenjem istih sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja nije počinio relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 190. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima tuženika o preinaci tužbe sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je istu dopustio na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a. Osim toga, prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenog 2021. poslovni broj Su IV- 162/2021 u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, dakle i u fazi glavne rasprave.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2., čl. 3. toč. 3. i 4. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030240-63000107869/2004 od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora sa pripadajućom zateznom kamatom.

9. Neosnovano tuženik osporava primjenjivost presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 i Revt-249/14-2, jer da Slavonska banka d.d. sa kojom je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu nije bila stranka u tom sporu.

9.1. Naime, Slavonska banka d.d. Osijek pripojena je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i ta banka je postala pravni slijednik pripojene banke sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23., u daljnjem tekstu: ZTD) kojim je propisano da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

9.2. Nadalje, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 11. srpnja 2016. mijenja ime u Addiko bank d.d., s tim da se utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača odnose i na prednika tuženika Slavonsku banku d.d., jer je istima obuhvaćeno i razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt. U vrijeme podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ali i kasnije u vrijeme presuđenja u tom postupku Slavonska banka d.d. više ne postoji jer je pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., s tim da je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni pa se stoga presude donesene u tom postupku odnose i na tuženika, neovisno o tome je li ugovor zaključila Slavonska banka d.d. ili Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

9.3. Stoga, time što je presudu donio u odnosu na tuženika koji je pravni slijednik Slavonske banke d.d., sud prvog stupnja nije počinio relativno bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 502.c ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti je narušeno načelo pravne sigurnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su odredbe čl. 3. toč. 3. i toč. 4. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030240- 63000107869/2004 od 13. prosinca 2004. (o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita vezivanjem otplate anuiteta kredita uz promjenu valute švicarski franak - CHF) nepoštene, a time i ništetne sukladno odredbama čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03).

11. Sud prvog stupnja saslušao je tužitelja i svjedoke MŠ i GŠ i na temelju valjane ocjene tih i svi drugih provedenih dokaza (materijalnih) utvrdio da između tužitelja kao potrošača i tuženika kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d. nije bilo pregovora o odredbama Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi niti je tužitelj obaviješten o egzaktnim parametrima i metodama izračuna promjenjive kamatne stope, a u pogledu vezivanja otplate kredita uz valutu CHF nije bio upoznat sa rizikom promjene tečaja te valute u otplatnom razdoblju.

11.1. Budući da između ugovornih strana nije bilo pregovora o pojedinim ugovornim odredbama, povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja, a tužitelju kao slabijoj ugovornoj strani uzrokovana je znatna neravnoteža u pravima i obvezama u odnosu na tuženika koji je sastavio Ugovor kao tipiziran kreditni ugovor, sve na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pobijanu presudu utemeljio samo na pravnom shvaćanju iz odluka donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, već je provođenjem relevantnih dokaza utvrdio odlučne činjenice upravo u konkretnom predmetu između ugovornih strana u vezi pregovaranja glede pojedinih ugovornih odredbi (za koje u ovom predmetu tužitelj zahtijeva da se utvrde ništetnim) i informiranosti tužitelja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Odredbom čl. 105. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je da "ništavost pojedine ugovorne odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen" a predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez navedenih ugovornih odredbi koje su pravilno utvrđene ništetnim (pravilno bi bilo ništavim jer je u primjeni ZOO iz 1991.).

13. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da na temelju čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15., u daljnjem tekstu: ZZP/14) postoji vezanost ostalih sudova za utvrđene povrede propisa zaštite potrošača i obveza i primjena utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u individualno pokrenutim postupcima. Osim toga, i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući sukladno svojoj ustavnoj ulozi definiranoj čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa, pritom dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c ZPP- a s okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača. Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo neobrazloženo ili na bilo koji način proizvoljno (arbitrarno).

14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je odbio prigovor zastare, s tim da se pravilno morao pozvati na odredbu čl. 388. ZOO/91 (jer je u primjeni na konkretan slučaj upravo ZOO/91) kojom je propisan prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a tako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima.

14.1. U tom smislu je i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Isto tako i Ustavni sud navodi u odluci poslovni broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020.

15. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 17. siječnja 2019., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do 17. siječnja 2019. kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.

15.1. Osim toga, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da se odbija kao neosnovana i revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su navedene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07).

15.2. Nadalje, u toč. 5. citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 (i to čl. 96. i čl. 97.) te suprotno odredbama ZOO-a, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

16. Sud prvog stupnja je na prijedlog tužitelja odredio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i vještaku dao pravilan zadatak vještačenja, a dani Nalaz i mišljenje, kao i Dopunu istog, sud prvog stupnja je ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud. Osim toga, vještak je prilikom saslušanja odgovorio na pitanja i primjedbe tuženika i otklonio primjedbe tuženika. Prijedlog tuženika da se vještačenje provede na temelju kunske kamatne stope pravilno nije prihvaćen od strane suda prvog stupnja jer je vještak vještačio prema zadatku vještačenja koji je pravilno odredio sud prvog stupnja.

17. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je na temelju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj uplaćivao mjesečne obveze prema anuitetima po izmijenjenim kamatnim stopama prema jednostranim odlukama tuženika te ukoliko se primijeni početno ugovorena kamata (5,25 %) i tečaj CHF na dan isplate kredita (4,891091) da je tužitelj platio iznos od 8.938,09 kn (sada 1.186,29 EUR)[1] na ime kamata zbog promjene visine kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i iznos od 58.151,03 kn (sada 7.717,97 EUR) zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj pa je osnovano na temelju pravnog instituta stjecanja bez osnove naložio tuženiku da plati tužitelju ukupan iznos od 67.089,12 kn (odnosno sada 8.904,26 EUR) sa pripadajućom zateznom kamatom, na pojedinačne iznose na temelju odredbe čl. 210. i čl. 214. ZOO/91.

18. Budući da je tuženik dosuđene iznose primio od tužitelja na temelju nepoštenih a time i ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, nije pošten stjecatelj, jer su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak (CHF) utvrđene ništetnim. Te su odredbe Ugovora o kreditu ništetne od početka, pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužitelju na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Stoga je zateznu kamatu na pojedinačno dospjele iznose navedene u izreci, sud prvog stupnja pravilno trebao dosuditi na temelju odredbe čl. 214. ZOO/91 a glede stope zatezne kamate na temelju odredbi čl. 277. st. 1. ZOO/91. i čl. 29. st. 2. ZOO/05.

18.1. Što se tiče pravnog stajališta tuženika da je prilikom vještačenja trebalo uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, isto je suprotno pravnom stajalištu proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2023. poslovni broj Rev 549/2023-4 prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe vezivanju otplate anuiteta kredita uz promjenu tečaja valute CHF (valutnoj klauzuli) sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita. Tuženik u tijeku postupka nije postavio uredan kvantitativno određen prigovor radi prijeboja a niti protutužbeni zahtjev o kojem bi sud prvog stupnja tada (da je postavljen) morao i mogao odlučiti.

18.2. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u vezi provedenog vještačenja i danog Nalaza i mišljenja, jer je sud prvog stupnja vještaku odredio pravilan zadatak vještačenja, vještačenje je provedeno sukladno pravilima struke, objektivno i nepristrano, a Nalaz i mišljenje, kao i Dopunu istog vještak je dao objektivno i stručno, a žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da okolnost što je pojedine anuitete plaćala treća osoba a ne tužitelj osobno ima utjecaj na osnovanost tužiteljeva potraživanja, jer je treća osoba plaćala za račun tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu, a tuženik je taj koji je plaćene iznose stekao po osnovi koja je naknadno otpala (utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu) pa je neosnovano stečene iznose dužan vratiti tužitelju.

20. Međutim, žalba tuženika osnovana je u odnosu na presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. a) izreke jer navedena odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nije ništetna.

20.1. Navedenom odredbom ugovoren je ukupan iznos kredita od 84.000,00 CHF i da će tužitelju kao dužniku iz predmetnog Ugovora o kreditu taj iznos biti isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju CHF za devize na dan korištenja kredita.

20.2. Ova odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije nepoštena, a niti ništetna, jer je riječ o odredbi koja se odnosi na obvezu banke ovdje tuženika da određeni novčani iznos na ime kredita isplati tužitelju kao korisniku kredita (čl. 1065. ZOO/91), s tim da je ugovorena valutna klauzula. Valutna klauzula je dopuštena odredba ZOO/91, a riječ je o odredbi čl. 395. ZOO-a. Uz primjenu početno ugovorenog tečaja valute CHF tužitelju je isplaćen kunski iznos kredita i zbog toga ova odredba nije ništetna.

20.3. Samo ona ugovorna odredba kojom je vezano plaćanje anuiteta kredita uz promjenu tečaja CHF na dan plaćanja anuiteta, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jest nepoštena a time i ništetna na temelju odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03.

20.4. Takve odredbe (nepoštene i ništetne) su sadržane u dijelovima odredbi čl. 3. toč. 3. i toč. 4. i čl. 4. predmetnog Ugovora i u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na toč. 2. predmetnog Ugovora žalba tuženika osnovana, jer ne postoje razlozi ništetnosti na koje je ukazivao tužitelj, pa je presuda suda prvog stupnja u tom dijelu (toč. I. a) preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te odlučeno kao pod toč. I. b) ove odluke.

21. Nadalje, žalba tuženika osnovana je i u odnosu na toč. IV. izreke presude suda prvog stupnja, ali iz drugih razloga ne onih navedenih u žalbi. Sud je ovlašten izmijeniti ugovor sukladno odredbama čl. 133. i čl. 135. ZOO/91, ali u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za izmjenu ugovora o kreditu nije osnovan.

21.1. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za izmjenu ugovora o kreditu i svoju odluku paušalno obrazlaže pod toč. 37. obrazloženja navodeći da je vodio računa o svrsi ugovora, podjeli rizika i dr. općenite navode te da je primijenio odredbe čl. 369. st. 1. i 2. ZOO/05 i čl. 371. ZOO/05.

22. Kako je već naprijed navedeno, mjerodavne su odredbe ZOO/91 (a to su odredbe čl. 133. i čl. 135.). U konkretnom slučaju, riječ o ugovoru o kreditu i specifičnoj djelatnosti banke kao kreditne institucije čije poslovanje nadzire Hrvatska narodna banka, a kako odredbama ZOO/91 nije propisano da ugovor o kreditu može zamijeniti odluka suda, do čega bi došlo ako bi bio prihvaćen tužbeni zahtjev o izmjeni ugovora kako to u tužbi zahtijeva tužitelj pa je presuda suda prvog stupnja preinačena i tužbeni zahtjev u tom dijelu (toč. IV. izreke) odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. b) izreke ove odluke.

22.1. Prihvaćanjem ovog dijela tužbenog zahtjeva došlo bi do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja kao osnovnog načela obveznog prava, jer je sklapanje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora. Nadomještanje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu novima, a kako to zahtijeva tužitelj, bilo bi miješanje suda u kreditnu politiku tuženika koju nadzire i kontrolira Hrvatska narodna banka.

22.2. Osim toga, predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez dijelova odredbi koji su utvrđeni ništetnim u ovom postupku, jer unatoč djelomično ništetnim odredbama o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ugovori o kreditu u valuti CHF nisu ništetni u cijelosti (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.). Tuženik na temelju utvrđenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ne može osnovano naplaćivati od tužitelja kao potrošača anuitete koje tužitelj nije platio, prema početnom otplatnom planu, jer su one (odredba o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom banke i vezivanju otplate anuiteta kredita uz promjenu tečaja CHF na dan plaćanja anuiteta) ništetne od početka od samog sklapanja Ugovora o kreditu.

23. Glede žalbenih navoda tuženika o neprimjenjivosti Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba reći da su hrvatski sudovi u pristupu suđenju obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije od stupanja na snagu Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).

24. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se žalbeni navodi zapravo svode na ponavljanje razloga iznijetih pred sudom prvog stupnja, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

25. Iako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, ovaj sud nije intervenirao u dosuđujući dio odluke o troškovima postupka pod toč. V. izreke, iako pravilnom primjenom materijalnog prava i obračunom troškova postupka tužitelju pripada veći iznos troškova od onog koji mu je priznao sud prvog stupnja.

25.1. Naime, tužitelju je sud prvog stupnja trebao priznati trošak za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podneska od 28. veljače 2019. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 3. srpnja 2019. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 15. listopada 2019. 100 bodova, za sastav podneska od 27. svibnja 2020. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 6. srpnja 2020. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 19. studenog 2020. 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za zastupanje na ročištu 2. ožujka 2021. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 23. prosinca 2021. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 24. siječnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 15. veljače 2022. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 26. travnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 30. lipnja 2022. 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za sastav podneska od 10. listopada 2022. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 7. studenog 2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što je ukupo 1500 bodova, uz primjenu vrijednosti boda od 2,00 EUR to je 3.000,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a od 25% što je 750,00 EUR, sveukupno daje iznos od 3.750,00 EUR troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

25.2. Tužitelj je u parnici uspio sa osnovom 75%, a sa visinom 82% što je uspjeh od 78,50% (75+82:2=78,50) a uspjeh tuženika je 21,50%. Kada se uspjeh tuženika odbije od uspjeha tužitelja, uspjeh tužitelja iznosi 57 %, a trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema uspjehu u sporu iznosi 2.137,50 EUR.

25.3. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 39,82 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 153,96 EUR, što je ukupni parnični trošak od 2.729,45 EUR.

25.4. Ostali troškovi koje je zahtijevao tužitelj nisu nužni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i nisu mu niti trebali biti priznati sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, a glede sudske pristojbe na presudu u spisu nema dokaza da je ista plaćena pa taj troška također ne treba priznati.

25.5. Sud prvog stupnja dosudio je tužitelju trošak u iznosu od 1.891,26 EUR, dakle manje od onog troška koji mu uz pravilan obračun pripada, ali budući da se tužitelj nije žalio na presudu suda prvog stupnja, zbog odredbe čl. 374. ZPP-a kojom je propisano da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, ovaj sud nije mogao preinačiti odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke iako je tuženik uspio sa žalbom djelomično. Ovo stoga jer bi tuženik tada tužitelju morao platiti veći trošak od onog koji je dosuđen od strane suda prvog stupnja u pobijanoj presudi.

26. Žalba tuženika protiv rješenja suda prvog stupnja nije osnovana, jer je sud prvog stupnja na ročištu 7. ožujka 2022. utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbu za razliku iznosa koji je potraživao tužbom od 15. siječnja 2019. i iznosa koji je zatražio u podnesku od 15. veljače 2022. (list spisa 670) a ta razlika iznosi upravo 13.970,48 kn odnosno 1.854,20 EUR kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, pa je rješenje suda prvog stupnja potvrđeno i odlučeno kao u izreci ove odluke pod toč. I. c).

27. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom priznat mu je trošak za sastav žalbe u iznosu od 103,64 EUR (1/3 od iznosa koji je zatražio 310,94 EUR) prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife pa je naloženo tužitelju da mu taj iznos troška plati u roku od 15 dana (čl. 166. st. 1. ZPP-a). U spisu (a niti je vidljivo iz eSpisa) nema dokaza da je tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu pa mu taj trošak nije priznat (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sastav odgovora na žalbu (na koji je plaćena i sudska pristojba) nije bila radnja koja je potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove odluke.

29. U nepobijanom dijelu pod toč. V. izreke (odbijajući dio odluke o troškovima postupka) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

30. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 2., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković