Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1490/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], Podružnica Zadar, Obala kneza Branimira 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8584/2023-23 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8584/2023-23 od 22. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženik Croatia Osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] svotu od 3.383,01 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana koja teče od dana 09.06.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 3.383,01 EUR sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2023. do isplate na ime naknade štete koju tužitelj trpi zbog isplate invalidske mirovine KF, koja je stradala u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika i to za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 30. travnja 2023.
7. Iz provostupanjskog postupka proizlazi:
- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. kolovoza 1980. stradala KF, koju prometnu nezgodu je prouzročio OF, upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje poslovni broj 462322 od **.**.2011. KF priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da iz navedenog rješenja tužitelja proizlazi kako je gubitak radne sposobnosti uzrokovan 20 % zbog bolesti, a 80 % zbog ozljede izvan rada,
- da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2021. do 30. travnja 2023. s osnova mirovine isplatio ukupno iznos od 4.228,76 EUR, a 80 % tog iznosa je iznos od 9.383,01 EUR, koji tužitelj potražuje u ovom postupku,
- da je u postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje iz kojeg proizlazi da bi mirovina KF koju bi pretpostavljeno ostvarila da joj je priznata ozljeda na radu bila veća za 4.134,50 EUR u odnosu na invalidsku mirovinu koju je tužitelj istoj isplatio na temelju rješenja poslovni broj 462322 od 20. listopada 2011.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da se nisu ispunili uvjeti iz čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09, 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
9. Žalbenim navodima tužitelja pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, a ne čl. 161. st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., i 119/22., dalje: ZOMO).
11. Naime, tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om, temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.
12. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklapati ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja.
13. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da se u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine treba primijeniti ZOOP, i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina (upućuje se na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske boj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2020., te odluku Rev-66/2022 od 1. veljače 2022.).
14. Prema odredbi iz članka 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
15. Navedeno znači da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
16. S obzirom da nema te razlike jer je tužitelj svojoj osiguranici isplatio invalidsku mirovinu u iznosu manjem od onog kojeg bi joj isplatio da je osiguranici tužitelja priznata mirovina zbog ozljede na radu, nema niti obveze tuženika.
17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 21. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
