Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kzd-109/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, sudac za mladež Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje Vanese Ujčić Ožbolt, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AU, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO Rijeka) posl. br. KMP-DO-70/15 od 16. rujna 2015. i izmjena od 8. svibnja 2025. i 21. kolovoza 2025. zbog kaznenog djela iz čl. 174. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12 i 56/15 dalje KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe AUF, zamjenice za mladež u ODO Rijeka, okrivljenika AU i branitelja okrivljenika Antona Denone, odvjetnika iz [adresa], te javne objave istoga dana u nenazočnosti ODO Rijeka, okrivljenika AU i branitelja Antona Denone, odvjetnika iz [adresa], donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje: ZKP/08)
Okrivljenik AU, OIB [osobni identifikacijski broj], od oca A i majke HU, rođene H, rođen **.**.1954. u [adresa], umirovljenik, sa mirovinom od 300,00 Eura mjesečno, oženjenog, oca četvero djece, pismenog sa završenom srednjom trgovačkom školom, sa prebivalištem u [adresa], vlasnik kuće na adresi prebivališta od 150 m2, vojsku služio u Kninu i Crnoj Gori, bez čina, bez odlikovanja,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
u razdoblju od 30. svibnja 2006. do 10. veljače 2019. u Malom Lošinju, po prestanku skrbništva baki ĐU nad maloljetnim FU (rođenim **.**.2001.), kao djed maloljetnog JU, a po povratku djetetove majke TU na područje Republike Hrvatske, u nakani da dijete neovlašteno ostavi kod sebe, onemogućio joj vršenje roditeljske skrbi, i preuzimanje djeteta k sebi, zastrašujući je i tražeći od nje da se odrekne roditeljske uloge u razvoju maloljetnog sina, pa i nakon što je ovršnim putem privremenom mjerom Općinskog suda u Malom Lošinju pod poslovnim brojem Ovr-300/11 od 17. lipnja 2013. zahtijevana predaja djeteta njegovoj majci, a na koji način je ŠU onemogućio u vršenju roditeljske skrbi,
dakle, protupravno zadržao dijete,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta iz čl. 174. st. 1. KZ/11.
Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u st. 2. do 5. istog članka.
Obrazloženje
1. ODO u Rijeci podnijelo je 23. rujna 2015. optužnicu pod brojem KMP-DO- 70/15 od 16. rujna 2015. protiv okrivljenika AU (dalje: okrivljenik) zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta iz čl. 174. st. 1. KZ/11. Na raspravama 8. svibnja 2025. i 21. kolovoza 2025. ODO Rijeka izmijenilo je činjenični opis optužbe na način pravno i činjenično opisan u izreci ove presude.
2. Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se optužbom tereti te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
3. U tijeku dokaznog postupka pročitana je presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj K-32/07 od 3. prosinca 2007., Presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-703/08 od 21. svibnja 2008., Rješenje Općinskog suda u malom Lošinju poslovni broj R1-9/08 od 19. svibnja 2008., dopis CZSS Cres-Lošinj od 21. lipnja 2013., te socio-anamnestički podaci, Rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-300/11 od 17. lipnja 2013., dopis CZSS Cres – Lošinj u [adresa] od 3. siječnja 2014., Rješenje Županjskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 5701/11 od 3. prosinca 29013., Rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3561/13 od 17. prosinca 2013., prijedlog za ovrhu zajedno sa Rješenjem o ovrsi posl broj Ovr-300/11 od 28. siječnja 2014. Općinskog suda u Malom Lošinju, Rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-300/11 od 31. ožujka 2014., dopis CZSS Cres-Lošinj u [adresa] od 10. veljače 2014., Rješenje Županijskog suda u Rijeci , poslovni broj Gž-2761/14 od 6. listopada 2014., dopis CZSS Daruvar od 18. ožujka 2009., Rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-4090/08 od 15. prosinca 2010., Presuda Općinskog suda u Daruvaru, poslovni broj K-59/06 od 30. lipnja 2006. Izvršen je uvis u spis Ovr-2640/2015.
4. U svojstvu svjedoka neposredno pred sudom ispitana je oštećenica TU, te svjedoci NU i DU **.**.2018., ispitan je svjedok ĆU **.**.2022., te svjedok JU **.**.2023.
5. Iz presude Općinskog suda u Daruvaru poslovnog broja K-32/07 od 3.prosinca 2007. utvrđeno je da je okrivljenik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje prema oštećenoj TU, a iz Presude Županijskog suda u Bjelovaru Kž- 73/08 od 21. svibnja 2008. utvrđeno je da je žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana, te potvrđena 1. stupanjska presuda.
6. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Daruvar od 18. ožujka 2009. utvrđeno je da su djelatnice toga Centra telefonskim putem uspostavile kontakt sa bakom EU koja da je tijekom razgovora otvoreno odbijala mogućnost poticanja ostvarivanja susreta i druženja mlt. FU i majke TU.
7. Iz socijalne anamneze i mišljenja Centra za socijalnu skrb Cres-Lošinj od 21. lipnja 2013. utvrđeno je da je vrlo teško utvrditi da li obitelj EU protupravno drži mlt. FU bez suglasnosti majke. Navedeno je da je očito da dijete ne želi odnosno da odbija kontakt sa majkom. Baka i djed da predlažu majci da dođe i uzme dijete. Majka TU da nije definirala stav što želi od strane Općinskog suda u Malom Lošinju, pa je predložena privremena mjera za određivanje susreta i druženja.
8. Iz socijalne anamneze sastavljene od strane Ružice Jurčević, dipl. socijalnog radnika, a koja se nalazi na listovima 31-33 spisa između ostalog je utvrđeno da je JU rođen **.**.2001. u [adresa], te da su mu roditelji TU i pok. RU koji da je u 4. mjesecu djetetova života poginuo u saobraćajnoj nesreći. Nakon smrti oca djeteta, majka djeteta da napušta obitelj RU i vraća se na Kosovo, a mlt. FU ostavlja roditeljima od pokojnog supruga i od tada više ne brine o svom djetetu, već o njemu brinu baka ČU i djed AU. O svim potrebama djeteta brinu baka i djed. Dijete zna da je njegova majka TU, da živi u [adresa], ne sjeća se iste, te da ju je vidio jednom u [adresa]. Ne želi susrete sa majkom, a servirana mu je priča od strane ukućana da ga je majka napustila i prema tome stvara sliku o svojoj majci.
9. Iz Rješenja Općinskog suda u malom Lošinju poslovni broj Ovr-300/11 od 17. lipnja 2013. određeni susreti i druženja između majke TU i mlt. JU i to na način da će se susreti održavati dva puta tjedno, srijedom i petkom od 12-13 sati u prostorijama Centra za socijalnu skrb Mali Lošinj pod nadzorom stručnih osoba Centra, te je naloženo AU da mlt. JU dovede na te termine.
10. Iz dopisa CZSS Cres-Lošinj od 3. siječnja 2014. utvrđeno je da su se susreti nastojali realizirati, ali nakon prva dva puta u kojima je donekle uspostavljen kontakt majke i djeteta uglavnom odbijajući i prekinuti od strane djeteta isti se nisu dalje odvijali. Mlt. FU da je unatoč nastojanju psihologinje da prihvati i surađuje u tim susretima odbijao kontakt sa majkom, te jasno izražavao nezadovoljstvo istima. Baka i djed da su u početku pokazivali suradnju, te je uglavnom djed dovodio dijete u Centar, no nakon što je dijete izrazilo otpor prema susretima, da su opravdavali FU i njegove ne dolaske govoreći da to nije dobro za dijete i da je zbog svega jako napet i nervozan, pa da ga oni ne žele prisiljavati na nešto što ne želi.
11. Iz Rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5701/11 od 3. prosinca 2013. utvrđeno je da su odbijene žalbe mlt. JU i SU kao neosnovane, te da je potvrđeno Rješenje suda 1. stupnja kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog radi Rješenja roditeljske skrbi TU nad mlt. FU.
12. Iz dopisa CZSS Cres-Lošinj od 10. veljače 2014. utvrđeno je da su nakon zaprimanja odluke suda, poslovni broj Gž-5701/11 u Centar pristupili mlt. JU sa bakom EU i djedom AU kako bi iskazali stav i nezadovoljstvo donesenom odlukom. Mlt. FU da je glasno verbalno i odbijajuće reagirao na tumačenje odluke u individualnom razgovoru sa psihologom. Stav je Centra da u ovakvim okolnostima je ovrha krajnje neadekvatna mjera u odnosu na dijete kao i nemoguća za izvršiti. Iz ručno pisanog podneska od strane mlt. FU proizlazi da je isti naveo da svima želi nešto reći da ga nikad ne zove TU jer da ga je ostavila kad je bio mali, da je sama kriva što ga je ostavila i da moli da ga ne zove.
13. Iz dopisa CZSS Cres-Lošinj od 11. veljače 2014., a u svezi provođenja privremene mjere, odnosno susreta između mlt. FU i majke, utvrđeno je da je okrivljenik doveo dječaka u [adresa] uz veliki otpor i odbijanje dječaka na dane 10. srpnja i 12. srpnja, da su ponovno došli 17. srpnja 2014., ali prije dolaska majke kako bi FU porazgovarao sa psihologom i tom prilikom da je dječak odbijao susret, pa čak i pobjegao iz Centra. Dana 19. srpnja 2014. baka je obavijestila Centar da je djed bolestan i da ne može dopratiti FU, a ni sa kim od ukućana da FU ne želi poći. Dana 2. kolovoza 2014. u [adresa] da je osobno došao okrivljenik i rekao da se je FU ušuljao u automobil stricu s njim na putu za [adresa] te da je dječak pružao grčeviti otpor u realizaciji susreta sa majkom. Navedeno je da smatraju da je ovrha neadekvatna i neučinkovita mjera, te kako smatraju da ju treba odgoditi.
14. Iz Rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2761/14 od 6. listopada 2014. utvrđeno je da je potvrđeno Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-300/11 od 28. siječnja 2014. kojim je naloženo okrivljeniku kao i svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi u času provedbe ovrhe mlt. JU odmah predati njegovoj majci TU.
15. Iz Rješenja CZSS Cres-Lošinj od 8. kolovoza 2005. utvrđeno je da prestaje skrbništvo jer je utvrđeno boravište njegove majke, pa da se ista više ne smatra osobom nepoznata boravišta, a ČU se razrješava dužnosti skrbnika nad mlt. FU.
16. Iz izvješća CZSS Daruvar od 15. svibnja 2007. utvrđeno je da je oštećena tijekom godina pokušala ostvariti kontakt sa svojim sinom, ali da u tome nije potpuno uspjela jer da je sin ne poznaje, a i zbog ozbiljnih prijetnji bivše svekrve.
17. Iz Presude Općinskog suda u Daruvaru posl. broj K-32/07 od 3. prosinca 2007. utvrđeno je da je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela prijetnje prema TU, a navedena presuda je postala pravomoćna 2. lipnja 2008.
18. Ispitana pred sudom 5. lipnja 2018. oštećena je iskazala da kada je njezin bivši suprug, a Kristijanov otac 2001. poginuo oni da su ju istjerali iz kuće, uzeli joj dijete, da ne može više viđati se sa djetetom niti s njime kontaktirati preko telefona. Uvijek kada da bi ona nazvala, oni da su joj prijetili da će joj ubiti muža, a nju da će otjerati na Kosovo. Uvijek da su tražili da se odrekne djeteta. S majkom da FU nikad nije bio. Jedne prilike kada je išla u školu sa djelatnicom iz Centra vidjeti ocjene sina, a misli da je to bilo 2013. u školi da je vidjela bivšeg svekra i cijelu familiju i oni da su joj uzeli dijete i nisu dopustili niti da s njim popriča i niti da ga poljubi. Ona da nije uspjela realizirati susrete sa sinom, ona da kontaktira školu da vidi kakav uspjeh ostvaruje i onda da pita da li FU želi s njom razgovarati, a razrednik joj prenese da FU ne želi s njom razgovarati i da kaže da ga je mama ostavila. Kada je baki ĐU prestalo skrbništvo nad FU misli da je FU ostao kod nje živjeti, a misli da sada FU živi kod strica ĆU i njegove supruge Đ. Svjedokinja je u cijelosti ostala kod iskaza kojeg je dala 14. svibnja 2015. u ODO Rijeka gdje je u bitnom izjavila da je ona nakon smrti supruga otišla na Kosovo jer da su ju zbog albanskim običaja iz obitelji ČU otjerali i rekli da im ona više nije snaha, a ona da se je 2004. vratila na teritorij Hrvatske gdje je upoznala sadašnjeg supruga i od tada nastoji vratiti dijete sebi. Jednom prilikom da joj je FU izričito rekao "Ti nisi moja majka", tako da mu je rekla baka. Okrivljenik da ju je prijetnjama želio odvratiti od nastojanja da vrati sina. Ona da je uplašena i u strahu od te obitelji jer da su neki pripadnici te obitelji skloni delikventnim aktivnostima.
19. Svjedok NU je u svojem iskazu 5. lipnja 2018. naveo da je on od strane TU bio angažiran da ju čuva jer da se je bojala kada je išla vidjeti dijete. Naveo je da se je radilo o samo jednom odlasku kada je sa njom išao na [adresa]. Tvrdi da su išli skupa do kuće i tamo da je ona nekoga nazvala pa da je nastala galama i svađa sa jednom starijom i jednom mlađom ženskom osobom i jednim mlađim dečkom. On da zbog jezika nije razumio što oni govore, ali da je procijenio da joj je sigurnost ugrožena, pa da ju je pokupio u vozilo i odvezao u policijsku postaju.
Okrivljenika da nikada nije vidio.
20. Svjedok DU je u svom iskazu od 5. lipnja 2018. navela da je ona zaposlena u CZSS u [adresa], te da se sjeća da su negdje u kolovozu 2001. u Centar došli članovi obitelji ČU koji da su rekli da majka mlt. FU odlazi na Kosovo, te da će FU ostati kod bake i djeda. Protekom nekog vremena baka ČU da je došla u [adresa] i rekla da se TU nalazi na poznatoj adresi u [adresa], a koju adresu da joj je i dala, pa je i rekla da neka kontaktiraju sa majkom da se sve to riješi. Prilikom rada sa FU on da nije htio nikakav kontakt sa majkom, tj. i verbalno i neverbalno je pokazivao da susrete ne želi. Navela je da u trenutku kada je FU pohađao srednju školu je bilo potrebno izdati osobnu iskaznicu kako bi mogao pristupiti u obavljanje praktičnog rada u hotelu i otvaranje računa, pa da su kontaktirali majku djeteta u dva navrata, te da su poslali pismo njezinom odvjetniku i njoj da dođu na Lošinj da ispuni svoju obvezu i potpiše suglasnost da se dječaku izda iskaznica, jer da se to bez potpisa roditelja ne može napraviti, a oni da su to odbili uz optužbu da Centar štiti inkriminiranu obitelj ČU, sve pod krinkom zaštite i dobrobiti djeteta. Centar da je nakon toga imenovao skrbnika i djetetu je izdana osobna iskaznica.
21. U odnosu na održavanje susreta između majke i djeteta Centar da više nije postupao jer da je otpor djeteta bio takav da je postao ugrožavajući za njegovo zdravlje. Dječak da joj se čak obratio i u pisanoj formi pa da joj je rekao "Teta DU, vi mene ne razumijete, ja ću vam to napisati", te da je napisao da više ne želi vidjeti niti čuti majku niti da želi dolaziti u Centar jer ga ona prevari i onda da mora gledati TU. Prilikom tri susreta u Centru sa majkom dječak da je sjedio sa beretkom preko lica kako ne bi gledao majku. Centar da je imao dobru suradnju sa okrivljenikom koji da bi uvijek dovodio dječaka u Centar, te da ih je obavještavao kada dječak nije mogao doći u Centar. U odnosu na opravdanja izostanka djeteta sa susreta i druženja sa majkom navela je da je u jednom slučaju bio problem sa zdravljem djeteta, drugi puta da je bila u pitanju nervoza dječaka, s time da je taj dan djed došao s dječakom izvan dogovorenog termina kada majke više nije bilo, a oni su se došli ispričati i tada da je dječak ostao na samo sa njom i rekao joj da ne želi održavati susrete i viđanja sa majkom. Treće opravdanje je bilo kada je dječak ušao u prtljažnik stričeva vozila. Oni da su pokušavali kompromisima i privolom pristupiti ovom slučaju, ali očito da su i jedna i druga strana radile krivo. Dječak da je nosio breme napuštenog dječaka po kojega majka nikada nije došla. Napomenula je da 2004. ili 2005. kada je baka ČU obavijestila Centar da se majka TU nalazi u RH i dala je njezinu adresu, da su oni stupili u kontakt sa [adresa] u [adresa] i tražili od majke da dođe i vidi dijete. Ona da je verbalizirala strah, a oni da su joj davali podršku, ali da nikada nije došla. Nakon toga majka da je 2006. inicirala sudski postupak za održavanje susreta i druženja sa djetetom, a taj zahtjev je odbačen i sugerirano joj je da traži predaju djeteta što da ona nije učinila. Okrivljenik da je navodio da je njemu mučno tjerati FU da dolazi u [adresa] jer on to ne želi. Okrivljenik kao djed djeteta nije navodio protiv djetetove majke. 2012. da je u Centru održan susret između majke, djeda i bake djeteta te da su pokušali postići dogovor da dijete mirnim putem ode iz obitelji bake i djeda kod majke. Majka da je tada navela da bi htjela da dijete kod nje malo dođe, a na što joj je okrivljenik odgovorio: "Uzmi ga ili ostavi da živi s nama, ne može ti biti gost." Tada da se je baka naljutila i otišla, a djed da je ostao i dalje pokušavao postići dogovor, a majka da je tada navodila da nema uvjete da primi dijete, da se postepeno održavaju susreti i druženja nakon što ona doseli u [adresa], pa dok riješi pitanje smještaja i tome slično. Okrivljenik sa time nije bio suglasan.
22. Svjedok LU je u svojem iskazu pred sudom 2. ožujka 2022. u bitnom naveo da FU živi sa njim i njegovom obitelji na [adresa], te da FU živi sa njim od kada je imao 6 mjeseci. Misli da je bio kolovoz kada ga je TU zatražila od njegovog oca, ovdje okrivljenika da ju odveze na Kosovo kod njezin obitelji. Njima da je to bilo čudno jer da se oni bave turizmom, a bila je sezona, ali njegov otac i stariji brat F da su je odveli na Kosovo po njezinoj želji. TU da je prije toga potpisala izjavu da ostavlja FU na čuvanje baki i djedu, a nakon toga da je rekla da želi srediti svoj život te da će ostati na Kosovu, da će se udati i da ostavlja dijete i neka ju više nikada ne zovemo. On i njegova supruga da su preuzeli FU, a TU da se 7-8 godina nije pojavila u RH. On da ju je osobno zvao i molio da dođe po dijete, međutim nju da to nikada nije zanimalo, nikada da za FU nije davala novce, a kada je nakraju i dobila to dijete, nikada da se nije pojavila jer ju to nikada nije niti zanimalo. Njegova majka da je barem 20 puta zvala ŠU i molila ju da se vati i ogovorila joj da je dijete treba jer je dijete bilo mala beba, a nakon toga da su bile upućene prijetnje njegovom ocu da će biti krvne osvete ako njegova majka još jednom nazove ŠU. Zbog toga da je njegova majka prestala nju zvati. FU da od kada je imao 6 mjeseci da živi u njegovom kućanstvu. Također je naveo da kada je FU imao 7 ili 8 godina da su ga odveli u [adresa] kako bi vidio svoju majku, a prethodno da je kontaktirao djelatnike Centra u [adresa] i pitao ih da li je to dobro za dijete, na što su rekli da je to dobro za dijete, ali neka kažu majci da kažu FU da mu je ona teta. To da je on i rekao TU kad su došli u [adresa], ali čim kad su ih pustili zajedno, ona da je uhvatila FU za obje ruke za njegova ramena i govorila mu: "Ja sam ti majka, nisu ti ono roditelji." On da je to odmah rekao i djelatnicima Centra, a nakon par dana njegova supruga i on da su ponovno odveli FU u [adresa] i ponovno da se je dogodila ista situacija. Nakon što mu je ona to rekla, on da je od nje pobjegao i rekao da mu ova luda teta govori da mu je mama. FU da je saznao da mu oni nisu pravi roditelji kada je krenuo u osnovnu školu. Tada su mu sve rekli i nastavili mu govoriti da mu je TU prava majka. Prvi susret FU sa majkom bio je dva mjeseca prije nego što je FU krenuo u školu i tada on nije znao da mu je ona majka. Oni da su njemu rekli da je njegova majka otišla, da se je udala, da ima drugo dijete, oni da su njemu rekli istinu. Oni da su FU odveli na susrete sa majkom dva ili tri puta. TU da bi zvala na telefon, a oni da su joj to dozvolili i da zove i da dođe, ali ona da nikada nije došla, a da nije došla niti kada je dobila sudski spor, a isto tako da nikada nije došla niti na primopredaju djeteta kada su ju čekali, a bila je prisutna i policija. Primopredaja je bila zakazana u tri ili četiri navrata, ali ona nije došla.
23. Svjedok JU saslušan 5. travnja 2023. je u bitnome izjavio da on nema nikakav odnos sa svojom majkom a niti da ga želi imati. Pozvan da se očituje zašto ne želi imati odnos sa majkom, naveo je da je ona imala puno prilika kada ga je mogla vidjeti i biti sa njime, ali da ona to nije željela. Tada kad je bio u Centru on da je imao 15 godina i da mu to nitko nije rekao već se on toga sjeća. Kod djeda da mu je bilo dobro i nikada da mu ništa nije nedostajalo. Sjeća se da ga je jednom majka nazvala na telefon i on da se je javio i poklopio slušalicu jer da s njom nije želio razgovarati. Ne pamti da bi ikada vidio svoju majku. Okrivljenik da mu je rekao da bi ga majka željela vidjeti, ali da on nije htio vidjeti nju, a nikada da ju više niti ne želi vidjeti jer kada mu je trebala, da nije bila tu. Po školi da se je govorilo da ga je majka napustila, pa je on vezano za to pitao svoju obitelj da li je to istina, a onda mu je netko iz obitelji, ali da ne zna točno tko, rekao da je to istina. Okrivljenik da ga je vozio na socijalnu skrbi i rekao da će mu tamo biti majka i rekao mu da pristojno sa njom razgovara, ali da je on jednostavno odlučio da ju ne želi vidjeti.
24. Okrivljeni je u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka naveo da je on samo htio pomoći TU i svojemu unuku. On da je pomagao financijski, FU da je vodio na CZSS, da je rekao FU da ga mora voditi jer da će on inače završiti u zatvoru. On da je FU govorio da odluči što želi i da mu je TU majka. Jedne prilike u Centru da je pustio FU sa gđom DU koja tamo radi, a FU da nije htio niti čuti za svoju majku, on da je rekao gđi DU da on dovodi FU u [adresa] protiv njegove volje. Ona da mu je rekla da ga ne smije dovoditi na silu ako to dijete ne želi da on ne mora doći. FU da svojega strica i njegovu suprugu naziva mamom i tatom. Prisjetio se je situacije kada je FU trebao ići na izlet sa školom u Francusku i trebalo mu je napraviti putovnicu, pa je na Centar radi davanja suglasnosti pozvana majka, ali ona da tamo nikada nije došla, pa da je Centar Suzani dao odobrenje da da suglasnost za izradu putovnice. Kada je otac od FU poginuo, TU da je otišla i napravila si novi život.
25. U dokaznom postupku na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka VU jer je sud ocijenio kako ne postoji povezanost između činjenice koju stanka želi utvrditi i odlučnih činjenica, odnosno dokazni prijedlog je odbijen kao nevažan.
26. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je stajališta da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, pa ga je obzirom na navedeno valjalo osloboditi od optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
27. U ovom postupku nije sporno da je okrivljenik djed mlt JU, odnosno otac pokojnog RU koji je poginuo u prometnoj nezgodi kada je mlt FU imao 3 mjeseca. Isto tako nije sporno da je majka djeteta JU, TU nakon smrti svojega supruga RU otišla na Kosovo bez djeteta. Nije sporno niti da su okrivljenik i njegova supruga, a kao i preostali članovi obitelji okrivljenika, a nakon odlaska majke djeteta preuzeli cjelokupnu brigu oko djeteta JU. Nadalje, nije sporno niti da je od strane Općinskog suda u Malom Lošinju ponesena privremena mjera pod poslovnim brojem Ovr-300/11 dana 17. lipnja 2013., potvrđena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2761/14 od 6. listopada 2014. kojim su određeni susreti i druženja mlt FU sa svojom majkom i kojim rješenjem je naloženu okrivljeniku da dva puta tjedno u određeno vrijeme dovozi dijete u Centar radi susreta i druženje djeteta s majkom. Nadalje, nije sporno da je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Cres – Lošinj od 8. kolovoza 2005. utvrđeno da prestaje skrbništvo ĐU nad mlt PU obzirom da majka više nije nepoznata boravišta.
28. U ovom postupku je sporno da li je nakon što se je majka djeteta vratila u Republiku Hrvatsku onemogućena u vršenju roditeljske skrbi od strane okrivljenika i preuzimanja djeteta kod sebe jer da bi ju okrivljenik zastrašivao, odnosno da li je onemogućavao susrete i druženje djeteta sa majkom pa čak i nakon donošenje privremene mjere kojom su susreti majke i djeteta određeni, sve u nakani da dijete – mlt PU zadrži kod sebe.
29. Po stavu suda nije dokazano da bi se okrivljenik ponašao na način opisan u činjeničnom opisu optužnice i na taj način počinio kazneno djelo oduzimanja djeteta iz čl. 174. st. 1. KZ/11.
30. Činjenično stanje u spisu je takvo da nije sporno da je TU nakon smrti svojega muža, sina od ovdje okrivljenika, dok je PU bio beba u dobi od 3 mjeseca, otišla na Kosovo te da je potpisala izjavu o tome da dijete ostavlja baki ĐU. Nadalje, supruga okrivljenika je po povratku TU u [adresa] sama se obratila Centru za socijalnu skrb te ih je obavijestila o poznatoj adresi majke djeteta kako bi ju kontaktirali. Nadalje, nakon donošenja privremene mjere kojom su regulirani susreti i druženja majke i djeteta okrivljenik je surađivao s Centrom iako je mlt dijete pružalo otpor – prema navodim djelatnice Centra čak u toj mjeri da bi provođenje ovrhe za dijete imalo posljedice na njegovo zdravlje.
31. Dakle, činjenica je da je okrivljenik djed mlt PU, te je činjenica da je njegovoj supruzi prestalo pravo na skrbništvo, te je činjenica da se je majka djeteta nakon dugog niza godina vratila u Republiku Hrvatsku, te u konačnici da okrivljenik nije imao pravnu osnovu da zadrži dijete kod sebe, međutim nije dokazano da bi okrivljenik onemogućavao TU u vršenju roditeljske skrbi i da ga nije htio predati majci. Jedino iskaz TU tereti okrivljenika za učin kaznenog djela, međutim, taj iskaz nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom, pa čak niti iskazom svjedoka NU koji je izjavio da je bio u društvu TU kada je došla u [adresa], te je izjavio da je došlo do galame i svađe između TU s jedne strane i s druge strane jednim mlađim dečkom i jednom starijom i jednom mlađom ženskom osobom, dakle sigurno ne sa okrivljenikom obzirom da je okrivlejnik 1954. godište.
32. Dakle, u postupku je utvrđeno da je TU napustila svoje dijete nakon smrti svojega supruga te da je otišla živjeti na Kosovo, o kojoj činjenici je obavješten tadašnji Centar za socijalnu skrb i dijete je povjereno baki i djedu. Nakon toga, po povratku u [adresa], TU je pozvana nakon što joj je ponovno bila poznata adresa da dođe vidjeti dijete (navodi svjedokinje DU), ali nije došla nikada navodeći da ju je strah, a potom nakon donošenja rješenja kojim su određeni susreti i druženja majke i djeteta okrivljenik je doveo dijete na dva susreta usprkos protivljenju samog djeteta, a što je potvrđeno iskazom svjedokinje DU, da bi nakon toga u tri navrata ne došao na susrete uredno opravdavajući nedolazak između ostalog grčevitim protivljenjem djeteta da vidi majku, nakon čega je i Centar odustao od provođenja tih susreta navodeći kako mogu biti čak pogubni za zdravlje djeteta.
33. Dakle, u ovom postupku nije dokazano da bi okrivljenik spriječio TU u vršenju njezine roditeljske skrbi niti da ju onemogućio u preuzimanju djeteta kod sebe, a niti da ju je zastrašivao i tražio od nje da se odrekne roditeljske uloge.
34. Samo usputno se ističe u odnosu na navode TU da joj je okrivljenik prijetio pa da ju je na taj način onemogućio u ostvarivanju njezinog prava na susrete i druženje djeteta da takve tvrdnje mogu eventualno biti predmetom nekog drugog postupka jer u ovom postupku takve tvrdnje oštećenice isu ničime dokazane, a presuda poslovnog broja K-32/07 kojom je okrivljenik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje prema TU se odnosi na događaj od 6. svibnja 2006, dakle, prije inkriminiranog razdoblja.
35. Kako u nazočnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik protupravno zadržao dijete, sukladno čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenik je oslobođen od optužbe.
36. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149. st.1. ZKP/08, koja određuje da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz čl.145. st.2. t.1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 21. kolovoza 2025.
Sudac za mladež
Petra Primc
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud, kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na broj KMP-DO-70/15
2. Okrivljenik
3. Branitelj Anton Denona, odvjetnik iz Rijeke
4. pun ošt ZU, odvjetnik iz [adresa]
