Poslovni broj: Usž-257/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Brodosplit Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. iz Splita, Put Supavla 21, OIB: 15413473504, kojeg zastupa opunomoćenica Aleksandra Raach, odvjetnica u Zagrebu, Jurja Dalmatinca 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-132/2024-14 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-132/2024-14 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23- 01/144, urbroj: 513-04-23-4 od 27. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/22- 01/340, urbroj: 513-07-17-23-14 od 20. veljače 2023. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika do 27. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/22-01/340, urbroj: 513-07-17-23-14 od 20. veljače 2023. kojim je tužitelju za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.143.870,53 eura te mu je naloženo da uplati utvrđenu obvezu te da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Pozivajući se na članak 120. Općeg poreznog zakona ističe da se tužitelju morala uručiti nova obavijest o poreznom nadzoru ili zaključkom proširiti razdoblje poreznog nadzora u okviru zastarnih rokova na koje je porezno tijelo dužno paziti po službenoj dužnosti. Smatra općepoznatom činjenicu da su radovi i materijal u predmetnom razdoblju poskupjeli za sto posto iznosa od ugovorene cijene između tužitelja i Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH), koja potječe iz 2014. Navodi da je uobičajeno u građevinskim poslovima da obveznici PDV-a imaju više ulaznih od izlaznih računa stoga imaju pravo na povrat pretporeza te da postoje situacije u kojima budući kupci tijekom radova prestanu plaćati ili odbijaju platiti veću cijenu radova te ne žele izmijeniti ugovore. Ističe da je za promjenu cijena radova između tužitelja i MORH-a potreban dodatak ugovora te stoga posljedično tužitelj nije mogao fakturirati MORH-u razliku u cijeni jer je kao cijena odnosno porezna osnova ugovorena vrijednost, a ne tržišna vrijednost radova. Navodi da ne postoji zakonska obveza na fakturiranje tržišne vrijednosti obzirom da MORH i tužitelj nisu povezane osobe. Ističe pogrešnim navode poreznih tijela da tužitelj vrši obračun mjesečno po fazi radova, no obračun se provodi samo po završenoj fazi radova kad se obje strane suglase. Ističe da je u konkretnom slučaju došlo do pretplate PDV-a iz razloga što povezana društva imaju stvarne troškove kod isporuke robe i usluga koje fakturiraju tužitelju i sve transakcije moraju prijaviti u PDV prijave sukladno zakonu te stoga ne postoji namjera da se ostvari pretplata. Ističe da plaćanje nije ugovoreno svaki mjesec već nakon što se ugovorne strane suglase o svakoj ugovorenoj završnoj fazi izgradnje broda, što proizlazi iz zapisnika i na računima. Navodi da je tužitelj MORH-u fakturirao oporezivi događaj po ugovorenoj cijeni te da ne postoji zakonska osnova da je tužitelj bio obvezan fakturirati MORH-u cjelokupni iznos koji mu je fakturirala Brodograđevna industrija Split d.d. Smatra da je uobičajena praksa u građevinskim djelatnostima da se faze radova fakturiraju nakon što obje strane ugovora potpišu zapisnik o obavljenim radovima. Prigovara što sud nije uzeo u razmatranje da su brodovi u vlasništvu tužitelja, da je prema glavnom ugovoru preduvjet za obračun od strane naručitelja da se obostrano potpiše zapisnik te da ne postoji mogućnost povećanja cijena osim dodatkom ugovora, a sva dugovanja između tužitelja i Brodograđevne industrije Split d.d. su podmirena u cijelosti. Smatra pogrešnim što sud usluge i isporuke tužitelju prema MORH-u smatra kontinuiranim te zanemaruje odredbe koje se odnose na građevinske djelatnosti. Ponavlja da iz odredaba Zakona i Pravilnika o PDV-u proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o graditeljskim uslugama, da se „situacije“ zovu „Zapisnik“, da su ugovorom određeni predmet, cijena i način plaćanja koji nisu protivni zakonima obzirom da se radi o MORH-u kojem je nedopustivo nezakonito postupanje i plaćanje računa bez provjere svake stavke u izgradnji brodova. Prigovara što prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga su pravilna utvrđenja poreznih tijela da isporuka hrane od dobavljača za koje je tužitelj odbio pretporez nije nabavljena u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar ili da predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koji slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor ispravnosti obračuna i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022., o čemu je sastavljen zapisnik od 19. prosinca 2022., a navedeno razdoblje obuhvaćeno je obaviješću o poreznom nadzoru od 13. srpnja 2022.
8. U poreznom nadzoru prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo, a što je potvrdio i tuženik, da je tužitelj 2014. sklopio sa MORH-om Ugovor o gradnji obalnih ophodnih brodova. Tužitelj je potom sklopio Ugovore o gradnji s Brodograđevnom industrijom Split d.d. i dodatke Ugovora za povećanje cijena već obavljenih radova, a nije fakturirao MORH-u povećanje cijena već obavljenih radova u 2020., 2021. i 2022. godini koja su mu Brodograđevna industrija Split d.d. i druga povezana društva fakturirala u ukupnom iznosu od 34.451.109,59 kuna i PDV u iznosu od 8.612.777,44 kuna. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj odbio pretporez u iznosu od 758,22 eura temeljem računa METRO CASH & CARRY d.o.o., GASTRO MANIJA j.d.o.o. i BABIĆ PEKARA d.o.o. za nabavu hrane, a da isporuka hrane po računima nije obavljena u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja. Navedena utvrđenja poreznih tijela, detaljno su obrazložena u osporenim rješenjima, dok tužitelj u žalbi ne iznosi prigovore koji bi doveli u sumnju utvrđenja poreznih tijela, potvrđena od strane prvostupanjskog suda.
9. Prema odredbi članka 29. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. – 39/22.) oporezivi događaj je događaj na temelju kojeg su ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a.
10. Odredbom članka 30. stavak 1. istog Zakona propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako se za isporuke dobara, osim onih iz članka 7. stavka 2. točke b) istog Zakona, ili obavljanje usluga kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano obavljaju plaćanja smatra se da su dobra isporučena i usluge obavljene po isteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose.
11. Polazeći od navedenih činjenica, kao i mjerodavnih odredbi članaka 29. i 30., Zakonu o porezu na dodanu vrijednost te odredbe članka 36. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. – 41/22.) kojima je propisano kada nastaje oporezivi događaj, a time i obveza obračuna i plaćanja PDV-a te odredbe članka 57. do 62. navedenog Zakona kojima su propisani uvjeti za odbitak pretporeza, a među kojim uvjetima je i da je isporuka obavljena u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno tužitelju utvrđena obveza PDV-a te osporen korišteni pretporez.
12. Suprotno navodima žalbe koji su istovjetni navodima tužbe, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključke prvostupanjskog suda i tuženika u pogledu utvrđene porezne obveze PDV-a prema tužitelju. Tijekom poreznog postupka, utvrđeno je, a što tužitelj nije s uspjehom osporio, da tužitelj nije fakturirao MORH-u povećanje cijena obavljenih radova iz 2020., 2021. i 2022., iako su društvo Brodograđevna industrija Split d.d. i ostala povezana društva tužitelju fakturirali povećanje cijena obavljenih radova zbog povećanja cijena energije, rada, materijala i opreme koji utječu na cijenu gradnje ophodnih brodova. Stoga, s obzirom da se prema odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o PDV-u radi o već obavljenim radovima za koje su ispostavljeni računi, koji su isporučeni kupcu MORH-u odnosno da se radi o oporezivim događajima koji su već nastali, time je nastala obveza obračuna PDV-a sukladno odredbama članka 29. i 30. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 36. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.
13. Nadalje, u postupku nadzora je utvrđeno da je tužitelj odbio pretporez u iznosu od 758,52 eura za račune dobavljača METRO CASH&CARRY d.o.o., GASTRO MANIJA j.d.o.o. i BABIĆ PEKARA d.o.o. za nabavu hrane. U postupku nadzora je utvrđeno da isporuka hrane i kruha po računima nije bila namijenjena obavljanju djelatnosti tužitelja, a pregledom tih računa je utvrđeno da na istima nema napomena u koju svrhu se hrana nabavljala. Tužitelj je i sam potvrdio da se usluga prehrane navedene u računima navedenih društava nije odnosila na zaposlenike tužitelja već za prehranu zaposlenika drugih društava, pa da je tužitelj račune navedenih dobavljača po kojima je koristio pretporez prefakturirao drugim društvima na koje se usluga prehrane po navedenim računima odnosila. Zaključci poreznih tijela i prvostupanjskog suda temelje se na činjenicama pravilno utvrđenim tijekom postupka i na pravilnoj primjeni materijalnog prava, dok tužitelj svojim žalbenim navodima istovjetnima navodima tužbe nije doveo u sumnju navedena utvrđenja.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da MORH-u račun za izvedene radove nije mogao ispostaviti nakon što je primio račune od izvođača radova pozivajući se na ugovorne odredbe Ugovora o gradnji osnovano prvostupanjski sud ističe da pozivanje na ugovornu odredbu nije prihvatljivo u situaciji kada se time postupa protivno zakonskim odredbama iz razloga što se prema članku 4. stavku 1. točke 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost radi o već obavljenim radovima za koje su tužitelju ispostavljeni računi od izvođača odnosno radi se o već oporezivim događajima koji su već nastali, a time je nastala obveza obračuna PDV-a sukladno članku 29., 30. Zakona o PDV-u te članka 36. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.
15. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo te dao valjane razloge zašto ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.
16. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
17. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o njegovom zahtjevu za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 21. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
