Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-426/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. Zlatice Troskot, zastupanog po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Knežević i Partneri u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-901/2022-21 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-901/2022-21 od 24. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška], površine 669 m2, u naravi dvorište i dio pomoćne zgrade u [adresa], upisana u katastarsku općinu: 999906 Kozala.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da na temelju ove presude izvrši prijenos prava vlasništva sa tuženika na tužitelja i to sa: kč. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. uložak broj [broj ZK uloška], upisana u katastarsku općinu: 999906 Kozala.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.985,00 eura (protuvrijednost 22.490,48 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24.02.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog povrede prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava vlasništva iz čl. 1. Protokola broj 3 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev (u žalbi se očito omaškom navodi „tuženika“), obveže tuženika na nadoknadu troškova postupka uključujući i trošak sastava žalbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Imajući u vidu da je ova parnica započela 31. prosinca 2014., primjenjuje se Zakon o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11- pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP) temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama u dopunama Zakona o parničnog postupka (NN br. 70/19), uz iznimke iz st. 2. do 4. tog članka i uz iznimke iz čl. 107. st. 2. do 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je u toč. 1.-11. obrazloženja opisao dosadašnji tijek postupka (u kojem je ranije donesena prvostupanjska presuda poslovni broj: P-1374/2020 od 11. veljače 2022., koja je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta odlukom ovoga suda poslovni broj: Gž-543/2022 od 19. svibnja 2022.), prvostupanjski sud konstatira da je tijekom ponovljenog postupka ostalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud je u odnosu na status utužene nekretnine (kčbr. [katastarska čestica]) utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je utužena kčbr. [katastarska čestica] (nastala od prvotne kčbr. [katastarska čestica]) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika Grada Rijeke u cijelosti,

- da se kčbr. [katastarska čestica] nalazi unutar ograđene okućnice kuće tužitelja na adresi [adresa], a prema zemljišnoknjižnom stanju odgovora kčbr. [katastarska čestica] i dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastarskom stanju,

- da tužitelj u tužbi nije iznio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, već iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da svoju osnovu za utvrđenje prava vlasništva temelji na poštenom dugogodišnjem faktičnom posjedovanju utužene nekretnine (dosjelosti),

- da je posjed tužitelja i njegovih prednika na utuženoj kčbr. [katastarska čestica] započeo 1963.,

- da je kčbr. [katastarska čestica] (koja je formirana parcelacijskim elaboratom broj RN-43/2017 koji je izrađen temeljem Rješenja Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 6. listopada 2015.) nastala od prvotne kčbr. [katastarska čestica], koja je bila u statusu društvenog vlasništva od 1956. u 27/30 dijelova, a potom od 1957. u preostalih 3/30 dijelova, kada je na temelju čl. 2. Sporazuma između FNRJ i Italije od 18. prosinca 1954. i Rješenja N.O. Kotara Rijeka uknjiženo pravo vlasništva kao općenarodna imovina uz pravo upravljanja Općine Stari grad Rijeka,

7. Zaključak da tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prvostupanjski sud temelji na slijedećem:

- da je posjed tužitelja i njegovih prednika na utuženoj kčbr. [katastarska čestica] započeo 1963. odnosno prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ br. 6/80; 36/90 i NN br. 53/91; dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., što znači da posjed treba promatrati kroz primjenu pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15-pročišćeni tekst i 94/17- ispravak; dalje: ZV) i čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (NN br. 73/91),

- da je utužena kčbr. [katastarska čestica] (putem prvotne kčbr. [katastarska čestica]) bila u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu Zakona o preuzimanju ZOVO-a tj. do 08. listopada 1991.g. i od tada počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu, dok se vrijeme od 6. travnja 1941.g. do 8. listopada 1991. ne može se uračunati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u režimu društvenog vlasništva,

- da je prema §1472. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva, između ostalih i općinskih nekretnina ukoliko posjednikovo pravo nije upisano u javne knjige, potrebno 40 godina posjedovanja, pa u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nad prijeporom od strane tužitelja, obzirom da od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe (31. prosinca 2014.) nije protekao rok od 40 godina,

- da se pored toga u konkretnom slučaju radilo o nekretninama čiji su suvlasnici optirali za talijansko državljanstvo i odselili se u Italiju, obzirom da je na svim suvlasničkim dijelovima (najprije 1956. na 27/30 dijela, a potom 1957. na preostalih 3/30 dijela) na temelju čl. 2. Sporazuma između FNRJ i Italije od 18. prosinca 1954. i Rješenja N.O. Kotara Rijeka uknjižena kao općenarodna imovina uz pravo upravljanja Općine Stari grad Rijeka, a iz sadržaja tog Sporazuma proizlazi i da vlasnici prvotne kčbr. [katastarska čestica] nakon 1954. nisu bili ovlašteni prodavati imovinu, odnosno mijenjati njen status, pa tako predmetna nekretnina nije niti mogla biti predmetom kupoprodaje,

- da u konkretnom slučaju nije protekao niti rok od 40 godina prema čl. 159. ZV-a s obzirom da se radi o nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave,

- da posjed prednice tužitelja GS na utuženoj nekretnini nije bio pošten, a razloge za takav zaključak prvostupanjski sud obrazlaže u toč. 46. -48. navodeći, u bitnome, da je prednica tužitelja rješavala zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina na kojima se nalazila njena kuća i dvorište iz čega se logično može zaključiti da joj je bilo poznato vlasničko stanje tih nekretnina, kod čega saznanje posjednika o upisu nekretnine u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne znači samo po sebi da je posjed nepošten, ali su u konkretnom slučaju prednici tužitelja poduzimali određene radnje radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, između ostalog i na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] pa im je zemljišnoknjižno stanje nekretnina bilo poznato

(odnosno nije im moglo ostati nepoznato),

8. Kako se tužitelj u tužbi poziva i na činjenicu da su na utuženoj nekretnini sagrađeni pomoćni objekti (garaža i spremište) prvostupanjski sud je osnovanost tužbenog zahtjeva ispitao i u odnosu na eventualno stjecanje prava vlasništva temeljem građenja te je utvrdio:

- da je na kčbr. [katastarska čestica] sagrađen zidani roštilj i pomoćni objekt, dok je garaža sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] (koja nije predmet tužbenog zahtjeva),

- da su garaža i pomoćni objekt sagrađeni prije 35 godina (tj. sredinom 1980-tih godina),

- da je pomoćni objekt koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], sagrađen nakon 1980., odnosno u vrijeme važenja ZOVO-a, pa u konkretnom slučaju temeljem čl. 388. st. 2. ZV-a, treba primijeniti odredbe tog zakona, a kako je pomoćni objekt na kčbr. [katastarska čestica] sagrađen nakon 1980. na zemljištu u društvenom vlasništvu, to tužitelj niti građenjem nije stekao pravo vlasništva, kod čega se sud poziva na odredbe čl. 24. do 26. ZOVO-a,

- da je tužitelj tijekom dopunskog saslušanja u ponovljenom postupku promijenio svoj iskaz na način da je isticao da su pomoćni objekti sagrađeni 1971., što je prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnim i usmjerenim isključivo ka postizanju uspjeha u ovoj parnici,

- da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi predmetne građevine sagradio prije stupanja na snagu ZOVO, odnosno da bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva prema pravnom pravilu iz § 418. OGZ-a, niti je na te okolnosti predložio provođenje bilo kakvih dokaza,

- da činjenice da je prednica tužitelja ishodila rješenje o utvrđivanju građevne čestice, da je izrađen parcelacijski elaborat br. 757 po izvođaču Geoplan i da je ishođeno rješenje o izvedenom stanju kojim su ozakonjene garaža i spremište nisu od nikakvog utjecaja na pravo vlasništva predmetnih nekretnina,

slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i u odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i 11. ZPP-a, na koje se tužitelj poziva u žalbi.

9.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Tužitelj se u žalbi poziva na presudu koja je donesena u parničnom postupku koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-536/76 (protiv tadašnje Skupštine Općine Rijeka) navodeći u toč. 16. žalbe da je dokazao da su njegovi pravni prednici stekli veći dio površine čestice od kčbr. [katastarska čestica] koja im je pripala navedenom presudom jer se čestica od kupnje, prema utvrđenju i provedenom dokazu geodetskog vještaka u ovom postupku sa omeđenim suhozidima, površinom većom od kčbr. [katastarska čestica], još u vrijeme pravnog sustava društvenog vlasništva nije mijenjala, pa da se upravo iz toga može zaključiti da su pravni prednici tužitelja kupili (i) utuženi prijepor (kčbr. [katastarska čestica] koja je predmet ove parnice), kod čega tužitelj reproducira dio str. 2. presude donesene u parnici (P-536/76).

9.2. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je argumentirano obrazložio zaključak iz toč. 32., kojeg prihvaća i ovaj sud, tj. da iz presude donesene u parnici poslovni broj: P-536/76 proizlazi da je predmet tog sudskog postupka bila kčbr. [katastarska čestica], ali ne i kčbr. [katastarska čestica] od koje je nastala sada utužena kčbr. [katastarska čestica]. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda iz toč. 29. do 32. pobijane presude, to se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tužitelja upućuje na taj dio pobijane presude.

9.3. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9.4. Prema ocjeni ovoga suda, a suprotno žalbi tužitelja, prvostupanjska presuda nije opterećena nikakvim nedostatcima koji bi ovaj sud onemogućili da u žalbenom postupku ispita njezinu pravilnost i zakonitost, već je prvostupanjski sud svoju odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja obrazložio jasnim, relevantnim, dostatnim i valjanim razlozima koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9.5. Kod toga nije razumljiva tvrdnja tužitelja iz toč. 4. žalbe da „(…) zbog pogrešnog metodološkog pristupa suda pobijanu presudu nije moguće ispitati, a proturječna je svim provedenim dokazima“, jer u prilog te tvrdnje tužitelj reproducira dio toč. 22. obrazloženja:

„Provedenim očevidom i geodetskim vještačenjem sud je utvrdio da se utužene kčbr. [katastarska čestica] (op. koja niti nije bila predmet raspravljanja u ovom postupku) nalaze oduvijek unutar ograđene okućnice kuće tužitelja na adresi [adresa], dok se utuženi dio kčbr. [katastarska čestica] nalazi izvan ograđene okućnice tužiteljeve kuće.“

9.6. Međutim, uvidom u obrazloženje pobijane presude ovaj sud je utvrdio da toč. 22. na koju se poziva tužitelj u cijelosti glasi:

„Iz povijesti promjena na navedenoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 552 spisa) proizlazi da je navedena čestica upisana od revizije 1953.g. na Benčan Jože, Italija, te da je ista 1976.g. cijepana temeljem prijavnog lista – formiranja gradilišta na kčbr. [katastarska čestica] koja je ostala upisana u posjedovni list br. 1015 na Benčan Jožu, Italija i na kčbr. [katastarska čestica] dvor od 41m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvor od 101 m2 koje su upisane u posjedovni list 2432 na Gračanin Danicu.“,

zbog čega doista nisu razumljivi razlozi pozivanja tužitelja na pogrešni metodološki pristup prvostupanjskog suda kod donošenja pobijane presude.

9.7. Nadalje, neosnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da je izreka pobijane presude proturječna odluci, a što da proizlazi iz obrazloženja presude kod čega tužitelj djelomično reproducira toč. 18., 19. i 20. obrazloženja tvrdeći da je prihvaćanjem nalaza geodetskog vještaka u cijelosti valjalo prihvatiti (i) tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluka, a jedno od dokaznih sredstva je dokaz vještačenjem. U smislu odredbe čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Na taj način postupak dokazivanja čine radnje koje su poduzete u postupku provjere istinitosti navoda koje su predmet dokazivanja, pa okolnost da je sud u cijelosti prihvatio pojedini dokaz kojeg je predložila neka stranka (u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke, kojeg je predložio tužitelj) sama po sebi ne obvezuje sud da prihvati i tužbeni zahtjev.

9.8. Također, prema ocjeni ovoga suda činjenice koje je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke utvrdio prvostupanjski sud, a koje je tužitelj djelomično reproducirao u toč. 5. žalbe, nisu osnova za donošenje pozitivne odluke u korist tužitelja jer činjenica da je utužena nekretnina u naravi ograđena okućnica na kojoj se nalaze pomoćni objekti, sama po sebi ne znači da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan tj. da je zbog toga valjalo utvrditi da je tužitelj vlasnik utužene nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9.9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, kod čega je proizvoljna tvrdnja tužitelja da je „(…) na taj način, selektivnom ocjenom dokaza koje je u cijelosti predložio tužitelj, a sud proveo, sud pokazao da nije ušao u meritum spora odnosno na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak odbijanjem tužbenog zahtjeva, a da tuženik Grad Rijeka na k.č. ranije oznake 828 u površini od 2079 m2 od koje je oduvijek odvojen njezin dio koji čini prijepor, a sada označen u postupku usklađivanja stvarnog sa zemljišnoknjižnim stanjem oznakom gr.br. 828/10 k. o. [katastarska općina], a kat. oznakom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije nikada vršio niti posjedovne niti vlasničke čini.“

10.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da iz stanja prvostupanjskog spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud izveo i ocijenio sve (!) dokaze koje je predložio tužitelj, to je neosnovana tvrdnja tužitelja da je sud selektivno ocijenio dokaze, dok okolnost da tuženik nikada nije vršio posjedovne odnosno vlasničke čine na utuženoj nekretnini ne znači da je sud selektivno ocjenjivao dokaze.

11. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

12. S obzirom da tužitelj tvrdi u žalbi (i) da prvostupanjski sud u postupku nije utvrđivao nesporne činjenice glede stjecanja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] i vremensko trajanje u odnosu na tužitelja, valja odmah odgovoriti da kčbr. [katastarska čestica] nije predmet spora, već je to kčbr. [katastarska čestica] za koju je sa sigurnošću utvrđeno da je nastala iz prvotne kčbr. [katastarska čestica].

12.1. Iako se tužitelj poziva u žalbi na to da se tuženik nije protivio potvrdi elaborata izrađenom u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice klasa: UP/I-350- 05/15-05/4, Ur. broj: 2170/1-13-01-15-7/CL od 6. listopada 2015. i da se nije protivio donošenju rješenja o provedbi prijavnog lista dostavljenog od strane Područnog ureda za katastar Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci zaprimljenim pod poslovnim brojem: Z-37343/2017 od 9. prosinca 2017., opravdano je prvostupanjski sud u toč. 65. obrazloženja zaključio da činjenice da je prednica tužitelja ishodila rješenje o utvrđivanju građevinske čestice, da je izrađen parcelacijski elaborat br. 757 po izvođaču Geoplan i da je ishođeno rješenje o izvedenom stanju kojim su ozakonjenje garaža i spremište, nisu od nikakvog utjecaja na stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini.

12.2. Osnovna je žalbena teza tužitelja da tuženik nikada nije bio posjednik, a ni stvarni vlasnik utuženog prijepora označenog sada kao kčbr. [katastarska čestica] i da je predmet tužbenog zahtjeva prijepor koji je u naravi ograđeni dio okućnice. Stoga tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tijekom postupka utužena cijela kčbr. [katastarska čestica] (nastala od prvotne kčbr. [katastarska čestica]) bila u statusu društvenog vlasništva od 1956. odnosno 1957. godine. Međutim, takvim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je utužena kčbr. [katastarska čestica] (putem prvotne kčbr. [katastarska čestica]) bila u statusu društvenog vlasništva od 1956. u 27/30 dijelova, a od 1957. i u preostalih 3/30 dijelova, kada je na temelju čl. 2. Sporazuma između FNRJ i Italije od 18. prosinca 1954. i rješenja Narodnog odbora Kotara Rijeka uknjiženo pravo vlasništva kao Općenarodna imovina uz pravo upravljanja Općine Stari grad Rijeka. U tom kontekstu naglašava se da je prvostupanjski sud, a prema uputi ovoga suda iz odluke poslovni broj: Gž-543/2022-2 od 19. svibnja 2022., zatražio od Državnog arhiva u Rijeci podatke o upisanim suvlasnicima predmetne nekretnine prije podruštvljenja te je za njih pribavio opcijska rješenja za talijansko državljanstvo, iz čega je nedvojbeno utvrdio da su oni bili optanti i da se na njih odnosno njihovu imovinu primjenjivao naprijed navedeni sporazum.

12.3. Posljedično, promašena je žalbena tvrdnja tužitelja da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da dio prijepora nije mijenjao pravni status u površini od 669 m2 iz razloga što je to zemljište oduvijek, pa tako i 1941. ostalo i bilo u pravnom sustavu privatnog vlasništva i da se stvarno stanje na terenu razlikovalo od zemljišnoknjižnog stanja u pogledu površine utuženog prijepora i površine upisane od prvotne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12.4. Nastavno, nema nejasnoća i proturječnosti u pobijanoj odluci koja se prema tvrdnji tužitelja sastoji u tome da iz obrazloženja nije moguće iščitati da je prvostupanjski sud relevantnim za presuđenje držao pitanje da li je dio prijepora sada označen kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a oduvijek odvojen u naravi od zemljišta oznake kčbr. [katastarska čestica], ikada bio u vlasništvu tužitelja Grada Rijeke koji je u zemljišnim knjigama došao upisan zbog tehničkog dijela parceliranja odnosno na koji je način tuženik vršio vlasnička prava (prema tvrdnji tužitelja tuženik nikada nije vršio vlasnička prava niti je ta prava osporavao pravnom predniku tužitelja na bilo koji način).

12.5. Na takve tvrdnje valja, prije svega, odgovoriti da se tuženik u ovoj parnici protivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, čime se je na nedvosmislen način usprotivio vlasničkom pravu tužitelja na utuženoj nekretnini, Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je utužena kčbr. [katastarska čestica] nastala iz prvotne 828, a upis tuženika u zemljišnim knjigama nije posljedica „tehničkog dijela parceliranja“ kako to tvrdi tužitelj, već je pravni prednik tuženika (Općina Stari grad Rijeka) bio upisan na prvotnoj kčbr. [katastarska čestica] od 1956. odnosno 1957., pa se radnjom parceliranja nije moglo promijeniti pravo vlasništva na sada utuženoj kčbr. [katastarska čestica].

13. U vezi sadržaja žalbe ovaj sud mora primijetiti da tužitelj u toč. IV.1. žalbe pogrešno definira predmet spora navodeći da je „(…) predmet spora prijepor zemljišta koju čini u naravi okućnica tužitelja na kojoj su izgrađeni objekti: kuća tužitelja sa pomoćnim objektima: dvije jednostavne dovršene zgrade - garaža i spremište te spremište - konoba sa ljetnom kuhinjom izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (…)“, iako nema nikakve sumnje da je predmet spora nekretnina koja je označena kao čestica broj 828/10, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 669 m2, u naravi dvorište i dio pomoćne zgrade u [adresa], upisana u katastarskoj općini 999906 k. o. [katastarska općina], kako je predmet spora opisao sam tužitelj u tužbenom zahtjevu (a prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku). Provedenim očevidom i geodetskim vještačenjem, čije rezultate tužitelj u žalbi niti ne dovodi u sumnju, utvrđeno je da utužena nekretnina (kčbr. [katastarska čestica]) prema zemljišnoknjižnom stanju odgovara kčbr. [katastarska čestica] i dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastarskom stanju, što je prvostupanjski sud obrazložio u toč. 21. Dakle, predmet spora nisu kčbr. [katastarska čestica] (dio) i 1517/1 k. o. [katastarska općina] na koje se tužitelj poziva u žalbi.

14. Nadalje, iako nije sporna žalbena tvrdnja tužitelja da je zemljišnoknjižno stanje različito od posjedovnog stanja, to samo po sebi ne znači da utužena nekretnina nije mogla prijeći u status društvenog vlasništva (kao u konkretnom slučaju), kod čega se ponovno naglašava da je u status društvenog vlasništva prešla prvotna kčbr. [katastarska čestica], dok se samom parcelacijom te čestice taj status nije promijenio već je ostao aktualan i na utuženoj kčbr. [katastarska čestica], za koju je utvrđeno da je nastala parcelacijom prvotne kčbr. [katastarska čestica].

15. Promašena je žalbena tvrdnja tužitelja da utužena nekretnina nikada nije bila vlasništvo tuženika, s obzirom da sam tužitelj u žalbi navodi da je upravo tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik utužene nekretnine, a prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19; 128/22 i 127/24; dalje: ZZK) o pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavno za pravni promet, vode se zemljišne knjige, ako za neka zemljišta nije što drugo određeno, dok se prema st. 2. istog članka u zemljišne knjige upisuju stvarna prava na zemljištima (dakle, i pravo vlasništva: opaska ovog suda), a i druga prava za koje je to posebnim zakonom određeno.

16. Zaključno, okolnost da je određena nekretnina u cijelosti ograđena, sama po sebi ne isključuje primjenu zakonskih odredbi o stjecanju prava vlasništva te (i) osoba koja tvrdi da je vlasnik takve (ograđene) nekretnine mora dokazati da je pravo vlasništva stekla na jedan od zakonom propisanih načina.

17. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj prema ocjeni i ovoga suda nije dokazao svoje tvrdnje da je pravo vlasništva na utuženoj nekretnini (kčbr. [katastarska čestica]) stekao dosjelošću odnosno građenjem, pa kako ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću (toč. 36. -39. te 44. i 45. obrazloženja) odnosno radi stjecanja prava vlasništva građenjem (toč. 55.-64.), zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tužitelja valja uputiti na taj dio obrazloženja pobijane presude.

18. Imajući u vidu razloge navedene u obrazloženju ove presude u prvostupanjskom postupku nije došlo niti do povrede prava na pošteno suđenje odnosno povrede prava vlasništva, na koje se tužitelj također poziva u žalbi.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a koju tužitelj pobija u žalbi osporavajući visinu troškova zastupanja tuženika po punomoćniku (odvjetniku) jer je bod sa tadašnjih 10,00 kn povećan na 15,00 kn.

19.1. Međutim, u konkretnim okolnostima kada je:

- prvostupanjska presuda, kojom je odlučeno i o troškovima postupka, donesena 24. veljače 2023.,

- Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je objavljena u „Narodnim novinama“ br. 126/22 od 28. listopada 2022., koja je stupila na snagu osmoga dana od dana objave, vrijednost boda određena u iznosu od 15,00 kn,

- odredbom čl. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14; 107/15; 37/22 i 126/22) propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka,

- odredbom čl. 164. st. 4. ZPP-a propisano da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, pravilno je prvostupanjski sud vrijednost boda obračunao u iznosu od 15,00 kn te žalba tužitelja nije osnovana niti u ovome dijelu.

20. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun