Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Kž-136/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin, univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća te mr. sc. Ane Brkić i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I optuženika SH i II optuženika JH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 34. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, o žalbi I optuženika SH, podnesenoj putem branitelja Borisa Grgurića, odvjetnika u Ogulinu i žalbi II optuženika JH, podnesenoj putem braniteljice Đurđe Lipošćak, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đurđa Lipošćak i Tina Budimir Bijelić iz Ogulina protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-441/2021- 41 od 7. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se na temelju odredbe članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 I optuženi SH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se na temelju odredbe članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 II optuženi JH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

III. Odbijaju se žalbe I optuženika SH i II optuženika JH kao neosnovane te u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj K-441/2021-41 od 7. srpnja 2023. I optuženik SH i II optuženik JH su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11 te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, svaki. Na temelju odredbe članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 I optuženiku SH i II optuženiku JH je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu, a preostali dio izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženici u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od I optuženika SH je oduzet mobilni uređaj marke Alcatel 5024 F IMEI1 broja 358075100395854, IMEI2 broja 358075100395870 oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, serijskog broja [serijski broj] od 1. lipnja 2021. te će se isti uništiti.

3. Na temelju odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11 od II optuženika JH je oduzet mobilni uređaj marke Redmi Note 7 IMEI1 broja 864753047977433, IMEI2 broja 864753048227432, oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, serijskog broja [serijski broj] od 1. lipnja 2021. te će se isti uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) I optuženiku SH i II optuženiku JH je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, svaki, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenih po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.

5. Na temelju članka 560. ZKP/08 od I optuženika SH je oduzeta imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 u iznosu od 66,36 eura, te je naloženo I optuženiku SH da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna.

6. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i optuženicima izrekne strožu zatvorsku kaznu.

7. Protiv citirane presude žalbu je podnio I optuženik SH po branitelju Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenopravnoj sankciji te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu i oslobodi I optuženika SH od optužbe, a podredno da I optuženiku SH izrekne blažu kaznu.

8. Protiv citirane presude žalbu je podnio II optuženik JH po braniteljici Đurđi Lipošćak, iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đurđa Lipošćak i Tina Budimir Bijelić iz Ogulina, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da se II optuženiku JH izrekne blaža kazna te da ga se oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.

9. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu je podnijelo odgovor na žalbu I optuženika SH s prijedlogom da se žalba I optuženika SH odbije kao neosnovana.

10. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na razgledavanje.

11. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok su žalbe I i II optuženika neosnovane.

12. I optuženik SH se žalio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju u žalbi ne obrazlaže. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije utvrdio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, a niti povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

13. Nadalje, I optuženik SH se žalio zbog povrede kaznenog zakona, koju također u žalbi ne obrazlaže, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu I optuženika SH bio povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

14. Neosnovano se I optuženik SH žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nisu utemeljeni navodi žalbe kako iz dokaza ne proizlazi da je I optuženik SH znao da će prevoziti ilegalne migrante. Suprotno navodima žalbe I optuženik SH je upravo na temelju dogovorene lokacije mogao zaključiti da se ne radi o uobičajenom prijevozu putem aplikacije Blabla car, kako to neosnovano nastoji prikazati I optuženik u žalbi.

15. Nadalje, iz iskaza saslušanih policijskih službenika PH, ĆH i KH proizlazi da su isti na predjelu tzv. Blata postavljali kameru jer ih je njihov kolega PH prethodno obavijestio da se u blizini mjesta Jezero uz šumu nalazi ostavljena hrana za koju su pretpostavili da je bila namijenjena migrantima. U trenutku dok su policijski službenici bili na licu mjesta i postavljali kameru pojavilo se vozilo marke Audi kojim je upravljao I optuženik SH i vozilo marke Peugeot 306 kojim je upravljao II optuženik JH. Nakon zaustavljanja ova dva vozila iz šume je izašlo trčeći u pravcu vozila devet stranih državljana, za koje je utvrđeno da su nezakonito prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

16. Da se radilo o unaprijed dogovorenom i organiziranom protuzakonitom prijevozu stranih državljana preko teritorija Republike Hrvatske proizlazi iz iskaza svjedoka RH, državljanina Pakistana, koji je naveo da je u Bosni i Hercegovini upoznao državljanina Pakistana pod imenom S, koji je skupio grupu od sedam državljana Pakistana i dva državljana Indije s kojima se dogovorio da će mu platiti iznos od 3.000,00 eura po osobi kako bi ih se ilegalno prevezlo do Italije, a po dolasku u Hrvatsku im je bilo rečeno da će ih dva vozila prevesti do granice sa Slovenijom, što je potvrdio i svjedok ZH, te su oba svjedoka suglasno navela kako su krenuli ulaziti u ta dva vozila, kojima su nesporno upravljali optuženici, ali ih je u tom trenutku zaustavila policija zbog čega je djelo ostalo u pokušaju.

17. Neosnovano I optuženik u žalbi navodi kako ne postoji dokaz o tome da bi isti dogovarao protuzakonito prevoženje stranih državljana preko teritorija Republike Hrvatske, pored činjenice da je od I optuženika SH oduzet mobilni telefon u kojem su pronađene u aplikaciji Whatsapp poruke na kojima se nalazila poveznica sa aplikacijom Google maps i lokacijom mjesta Jezero I. dio, Općina Plaški gdje je trebao preuzeti migrante, kao i poruke od osobe memorirane kao "ĐH" od 31. svibnja 2021. u 22,14 sati sadržaja da su na lokaciji i da treba stati ljudima da uđu, a da je s njim sve dogovorio i kao supočinitelj u počinjenju djela sudjelovao i II optuženik JH proizlazi iz činjenice da je i njemu na aplikaciju Whatsapp poslana poveznica za istu lokaciju.

18. Budući je u postupku utvrđeno da su policijski službenici pri pokušaju ulaska u vozila kojima su upravljali optuženici zatekli i identificirali sedam državljana Pakistana i dva državljana Indije, koji su nezakonito prešli državnu granicu, te imajući u vidu činjenicu da se sve odvijalo u večernjim satima, da su vozila bila parkirana neposredno uz šumu odakle su istrčali ovi strani državljani, to je pravilno prvostupanjski sud isključio kao neistinite obrane I optuženika SH i II optuženika JH da kritične prigode nisu postupali na temelju zajedničkog dogovora da za obećani iznos novčane naknade protuzakonito prevezu ilegalne migrante do granice sa Slovenijom.

19.Naime, iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud da su se I optuženik SH i II optuženik JH dogovorili da će za obećani, a u postupku neutvrđeni novčani iznos, preuzeti devet ilegalnih migranata, koji su prethodno nezakonito prešli sa područja Bosne i Hercegovine na područje Republike Hrvatske te ih prevesti do granice sa Republikom Slovenijom, a na koji su način ostvarili sva zakonska obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, koje je djelo ostalo u pokušaju jer su optuženici zaustavljeni od strane policijskih službenika u trenutku kada su se ilegalni migranti započeli ukrcavati u njihova vozila.

20. Državno odvjetništvo se žalilo zbog odluke o kazni u odnosu na I optuženika SH ističući kako sud nije dostatno cijenio otegotne okolnosti koje je utvrdio na strani I optuženika SH u vidu motiva počinjenja kaznenog djela, društvene opasnosti i težine počinjenog kaznenog djela te posebno da sud nije adekvatno valorizirao raniju višestruku osuđivanost zbog imovinskih kaznenih djela, zbog čega je u žalbi predloženo da se I optuženika SH osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

20.1. S druge strane I optuženik SH u žalbi navodi kako unatoč ranijoj osuđivanosti, isti nije sklon činjenju kaznenih djela, nego je njegova teška životna situacija zapravo posljedica pogrešnih poslovnih odluka zbog čega je predloženo I optuženiku SH izreći blažu zatvorsku kaznu.

21. Nadalje, državno odvjetništvo se žalilo u odnosu na kaznu na koju je osuđen II optuženik JH ističući kako sud nije dostatno cijenio utvrđene otegotne okolnosti na strani II optuženika JH u vidu motiva počinjenja, težine i društvene opasnosti kaznenog djela za koje je osuđen, a posebno da sud nije dostatno cijenio da je II optuženik JH bio osuđivan u 16 navrata zbog kaznenog djela iznude, krađe, teške krađe, oduzimanja tuđe stvari, razbojništva, teške tjelesne ozljede, zbog čega državno odvjetništvo smatra da nije bilo zakonskih uvjeta za izricanjem djelomične uvjetne osude.

21.1. II optuženik JH je u žalbi naveo kako sud nije dostatno cijenio činjenicu da je II optuženik na raspravi priznao da je počinio inkriminirano kazneno djelo, niti činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju pa je izostala daljnja posljedica, dok mu kao olakotnu okolnost sud nije cijenio da je otac maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, slijedom čega je predložio da mu se izrekne blaža zatvorska kazna.

22. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da sud prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne kako u odnosu na I optuženika SH tako i u odnosu na II optuženika JH nije dostatno cijenio pobude iz kojih je djelo počinjeno, budući su obojica bili motivirani koristoljubljem, a niti težinu kaznenog djela koje su optuženici počinili, kao i društvenu opasnost ovog djela jer je osim specijalne prevencije, svrha kažnjavanja postizanje generalne prevencije, slijedom čega je kaznom nužno, pogotovo kod ovakve vrste kaznenih djela, imajući u vidu da je pravno dobro koje se istim štiti javni red i zabranjuje protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma utjecati kako na počinitelja, tako i na sve ostale građane da ne čine ovakva kaznena djela. Migrantski val je sve veći, broj ljudi koji ilegalno prelaze državne granice se povećava, a organiziraju se i međunarodni krijumčarski lanci, zbog čega je zakonodavac već i za osnovni oblik ovog kaznenog djela propisao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine do osam godina. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja, posebno kada se uzme u obzir da su oba optuženika višestruko osuđivane osobe i to zbog imovinskih kaznenih djela.

23. Cijeneći otegotne okolnosti u vidu motiva počinjenja predmetnog djela, kao i težine i društvene opasnosti djela, te posebno uzevši u obzir činjenicu da je I optuženik SH od 2014. do danas bio osuđivan u dva navrata zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, te kaznenih djela krađe i teške krađe, kao i olakotnu okolnost da je I optuženik SH otac dvoje djece koje je dužan uzdržavati, sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika, jer se u konkretnom slučaju niti prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća nisu ispunili zakonski uvjeti iz članka 57. stavka 1. KZ/11 za izricanjem djelomične uvjetne osude, budući da iz svih naprijed utvrđenih okolnosti u odnosu na I optuženika SH ne postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne isti neće ubuduće činiti kaznena djela.

23.1. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni, sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08, na način da je I optuženik SH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok je žalba I optuženika SH u dijelu u kojem se istome predlaže izricanje blaže zatvorske kazne odbijena kao neosnovana.

24. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud i u odnosu na II optuženika JH podcijenio brojne utvrđene otegotne okolnosti koje se ogledaju ne samo u motivu počinjenja kaznenog djela, težini i društvenoj opasnosti inkriminiranog kaznenog djela već i u višestrukoj dugogodišnjoj osuđivanosti budući je II optuženik JH od 2009. do danas osuđivan u 12 navrata i to zbog kaznenih djela iznude, krađe, teške krađe, oduzimanja tuđe pokretne stvari, razbojništva, teške tjelesne ozljede što govori u prilog zaključku da se radi o osobi koja je izrazito uporna u činjenju različitih vrsta kaznenih djela u duljem vremenskom periodu, na koju očito nisu utjecale sve do sada izrečene i izdržane kazne, slijedom čega niti u odnosu na II optuženika JH nije bilo zakonskih uvjeta za izricanjem djelomične uvjetne osude jer sve naprijed utvrđene otegotne okolnosti na strani ovog optuženika svakako govore u prilog zaključku da u odnosu na njega ne postoji visok stupanj vjerojatnosti da isti i bez izvršenja cijele kazne neće u budućnosti činiti kaznena djela.

24.1. Stoga je i u odnosu na ovog optuženika prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je II optuženik JH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

25. Žalba II optuženika JH u dijelu u kojem se istome predlaže izricanje blaže zatvorske kazne je odbijena kao neosnovana, jer utvrđena olakotna okolnost da je isti otac jednog djeteta koje je dužan uzdržavati, uz sve otegotne okolnosti nije takve prirode da može utjecati izricanje blaže kazne, kao niti činjenica da je djelo ostalo u pokušaju, jer se isto ne bi dogodilo da policijski službenici nisu u vrijeme kada su se ilegalni migranti trebali ukrcati u vozila na mjestu ukrcaja postavljali nadzorne kamere.

26. Izrečenom će se kaznom po mišljenju ovog vijeća ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe članka 41. KZ/11.

27. Nije osnovana niti žalba II optuženika JH u dijelu u kojem predlaže oslobađanje od plaćanja troškova kaznenog postupka, s obzirom da je II optuženiku JH na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo plaćanje troškova u visini od 100,00 eura, koji iznos isti može platiti u ratama i isti neće dovesti u pitanje njegovo uzdržavanje, a niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati iako se trenutno nalazi na izdržavanju zatvorske kazne. S druge strane, presudom nije odlučeno o troškovima branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, već će se o tim troškovima odlučivati posebnim rješenjem, sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08, u kojem će rješenju sud, s obzirom na visinu tih troškova, preispitati mogućnost primjene odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08.

28. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačena presuda u odluci o kazni, dok su žalbe I optuženika SH i II optuženika JH odbijene kao neosnovane, pa je u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

U Zadru 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Iva Lovrin, univ. spec. iur.