Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-468/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivica Raguž, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Ana Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika (dalje tužitelja) MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvojski Čolaković, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika protutužitelja (dalje tuženika) ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj: Pn-140/2016-74 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: Pn-140/2016-74 od 14. ožujka 2025.
Obrazloženje
I. Točkom I. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.941,76 eura na ime nematerijalne štete sa pripadajućom zateznom kamatom od 17. veljače 2014. kao i iznos od 191,45 eura na ime materijalne štete, također sa pripadajućom zateznom kamatom.
Točkom II. u cijelosti je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika na ime naknade štete u iznosu od 4.500,00 eura sa pripadajućim kamatama.
Točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.640,45 eura sa pripadajućom kamatom.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje spisa na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja MA za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane kaznenim djelom tuženika u iznosu od 5.972,52 eura i na ime naknade imovinske štete u iznosu od 265,45 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu 4.500,00 eura na ime naknade štete uzrokovane tjelesnom ozljedom zadobivenom u spornom događaju uvećano za zatezne kamate.
7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog i protutužbenog zahtjeva kao i osnovanost prigovora zastare protutužbenog zahtjeva.
8. Uvidom u spis i pravomoćnu presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K- 22/10 od 6. listopada 2010. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 1108/10-6 od 5. rujna 2012. godine utvrđeno je da je tuženik kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona na štetu tužitelja na način da je 6. ožujka 2010. u 14,30 sati, saznavši da je tuženik prijetio njegovom sinu, uzeo nož dužine oštrice 11,5 cm i sa ciljem da usmrti tuženika otišao do njegove kuće u [adresa] i pozvao tuženika da izađe. Kada je tuženik izašao došlo je do fizičkog sukoba te je tuženik tužitelju navedenim nožem zadao udarac u predjelu trbuha sa prodorom u prsnu šupljinu ispod lijevog rebarnog luka koja ozljeda je teške prirode, ali smrt je izostala jer nije došlo do ozljede vitalnih organa oštećenika.
9. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđena je težina i posljedice povrede tužitelja sa utvrđenjem da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredno iza toga i to veoma jakog intenziteta u trajanju od par minuta, sekundarni strah u obliku zabrinutosti za život i zdravlje te ishod liječenje jakog intenziteta jedan dan, srednje jakog još mjesec dana, a strah nije ostavio trajne posljedice. Tužitelj je trpio jake fizičke boli dva dana, srednje jake boli 8 dana , te jake kontinuirane boli mjesec dana, a bilo mu je potrebna tuđa njega i pomoć i to nekvalificirana po izlasku iz bolnice, po tri sata dnevno tijekom mjesec dana a radi opće njege, pomoći pri hranjenju, kupanju i kretanju. Radi ožiljka, a kada je tužitelj gol do pojasa, riječ je o naruženosti lakog stupnja. Tužitelju je umanjena životna aktivnost za 10%.
10. Uvažavajući utvrđenje činjeničnog stanja na način da je tuženik došao pred kuću tužitelja skrivajući nož i s namjerom da ubije tužitelja, da je tom prilikom došlo do naguravanja i fizičkog sukoba pri kojem je tužitelj tuženika dva do tri puta udario šakom u glavu, a tuženik tužitelja ubo nožem nanijevši mu tešku tjelesnu povredu opasnu po život, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je doprinos tužitelja štetnom događaju 10%, dok je doprinos tuženika 90%.
11. Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanim žalbeni navod tuženika da je omjer suodgovornosti 50% na svakoj parničnoj stranci.
12. Imajući u vidu težinu povrede tužitelja kao i posljedice koje su utvrđenje medicinskim vještačenjem sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbi članaka 1045., članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046., te člana 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) dosudio tužitelju naknadu za nematerijalnu štetu u iznos od 4.941,76 eura i iznos od 191,45 eura za materijalnu štetu sa pripadajućom zateznom kamatom.
13. Detaljno je obrazloženo zašto su dosuđeni upravo navedeni iznosi, uvažavajući doprinos tužitelja štetnom događaju.
14. Protutužbeni zahtjev tuženika sud je također osnovano odbio prihvaćajući tužiteljev prigovor zastare u smislu članka 230. stavak 1. ZOO-a, a kako je već navedeno ocjena je i ovoga drugostupanjskog suda da je doprinos tuženika štetnom događaju 90% te da su njegove povrede nanešene sa dva, tri udarca tužitelja u glavu tuženika sa daleko manjim posljedicama od onih koje je tuženik nanio tužitelju, sve u smislu članka 1092. stavak 1. i članka 1106. ZOO-a koje reguliraju doprinos oštećenika vlastitoj šteti.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. istog zakona, odnosno prema uspjehu parničnih stranaka u postupku kao i na primjeni tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.
16. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar 21. kolovoz 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivica Raguž