1

                            Poslovni broj: 33 Gž-3717/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 33 Gž-3717/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/D. F.1, OIB …, 2/D. F.2, OIB … i 3/V. F., OIB …, svih iz Z., zastupanih po punomoćnik Z. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1/G. Z., sa sjedištem u Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., 2/S. H. iz Z., OIB …, i 3/Z. A. G. iz Z., OIB …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2332/2018-56 od 13. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja 1/D. F.1, 2/D. F.2 i 3/V. F. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2332/2018-56 od 13. siječnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja citiranim u izreci odlučeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

- „Utvrđuje se da su D. F.1 OIB: …, D. F.2, OIB: …, i V. F., OIB: …, svi iz Z., kao zakonski nasljednici pokojnog N. F., suvlasnici svaki u 1/4 suvlasničkog dijela novosagrađene stambene jedinice koja se nalazi u istočnom dijelu mansarde kod stubišta ulične stambene zgrade u …, površine 32,77 m, u stambenoj zgradi u Z., sagrađene na kat.čest.br. 258 i 2657/6, upisanoj u zk.ul.br. 427 k.o. G. Z., kao ulična stambena zgrada u … i …, dvorišna zgrada desno i dvorišna zgrada sa izgledom na …, sagrađenoj na kat.čest.br. 258 i 2567/6, kao jedinstveni stambeni objekt, kao posebnom dijelu stambene zgrade zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine sukladno načelu uspostave jedinstva zemljišta i posebnih dijelova zgrade, suvlasništvo odgovarajućeg dijela zemljišta koje pripada zgradi u visini svojeg suvlasničkog dijela u odnosu na zgradu, stekli pravo vlasništva, odnosno suvlasništva u suvlasničkim dijelovima od 1/4 svaki, što su tuženici dužni priznati i tužiteljima izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava tužitelja u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te im nadoknaditi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana.“

 

II Nalaže se tužiteljima D. F.1 OIB: …, D. F.2, OIB: …, i V. F., OIB: …, svi iz Z., da u roku od 15 dana, tuženiku G. Z. sa sjedištem u Z., OIB …, nadoknade parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn.“

 

2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači i prihvati tužbeni zahtjev a tužiteljima dosudi troškove postupka.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine nastalog adaptacijom odnosno prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu. Tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da su stekli pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine te priznanje toga prava od strane tuženika i izdavanje tabularne isprave.

 

6. Sukladno odredbi čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/13, dalje ZVDSP) tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona.

 

7. Sukladno odredbi čl. 372. st. 3. ZVDSP-a ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona provedena prenamjena, nadogradnja, pregradnja ili dogradnja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nadležni će sud na zahtjev zainteresirane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi toga vlasništva uspostavljenoga na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, a na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine te takve odluke kojom je utvrđena veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela, odnosno na temelju isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela na kojem se to vlasništvo osniva.

 

8. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da će sud odrediti upis u zemljišnoj knjizi vlasništva stečenog temeljem čl. 372. st. 1. ZVDSP-a ili na temelju sudske odluke ili na temelju isprave suvlasnika. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici cijele nekretnine koji tužiteljima nisu priznali stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine - novosagrađene stambene jedinice koja se nalazi u istočnom dijelu mansarde kod stubišta ulične stambene zgrade u …, površine 32,77 m.

 

9. Tužitelji u tužbi navode kako je tužba podnesena protiv suvlasnika koji su odbili potpisati ugovore i koji tužiteljima ne priznaju pravo vlasništva na novoformiranom posebnom dijelu zgrade. Međutim, nakon što je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, tužbom više nisu obuhvaćeni svi suvlasnici koji su prethodno tužiteljima uskratili priznanje stjecanja vlasništva posebnoga dijela nekretnine.

 

10. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je Republika Hrvatska suvlasnik cijele nekretnine upisane u zk.ul.br. 427 k.o. G. Z. kao jedinstveni stambeni objekt izgrađen na č.k.br. 258 i 2657/6 i vlasnik odnosno suvlasnik više posebnih dijelova predmetne nekretnine (etaža 6, 7, 8 i 9).

 

11. Pravomoćnošću rješenja poslovni broj P-4559/16-19 od 23. studenog 2016. tužba protiv Republike Hrvatske smatra se povučenom i ista više nije stranka u ovom sporu. Budući da su u sporu radi utvrđenja da je stečeno vlasništvo prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu pasivno legitimirani svi suvlasnici koji tužiteljima nisu priznali to pravo odgovarajućom ispravom, jer u protivnom nije moguće odrediti upis uspostavljenog vlasništva u zemljišne knjige, tužbeni zahtjev je valjalo dobiti kao neosnovan.

 

12. Podredno prvostupanjski sud zaključuje, da tužitelji nisu dokazali da je tuženik G. Z. pasivno legitimiran u ovom sporu. Odredbom čl. 362. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka ne proizlazi da je G. Z. upisan, bilo kao vlasnik predmetne nekretnine, bilo kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Činjenicu da je netko vlasnik ili predmnijevani vlasnik nekretnine, nije moguće utvrditi isključivo na temelju okolnosti da je ta osoba pokrenula ili da vodi spor radi predaje u posjed predmetne nekretnine.

 

13. Jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje vlasništva etažnih cjelina nastalih prenamjenom zajedničkih prostorija jest da se radi o zgradi u društvenom vlasništvu. Iz Ugovora o rekonstrukciji - nadogradnji od 15. travnja 1980. proizlazi da su pojedini stanovi u zgradi uknjiženi kao privatno vlasništvo, dakle, da se radi o zgradi koja je bila u mješovitom društvenom i privatnom vlasništvu. S obzirom na to da tužitelji nisu dokazali da je u vrijeme adaptacije cijela zgrada bila u društvenom vlasništvu, nije ispunjen konstitutivni uvjet iz čl. 372. st. 1. ZVDSP-a.

 

14. Neosnovano tužitelji prigovaraju zaključku prvostupanjskog suda u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika 1/G. Z., koji se temelji isključivo na činjenici da je isti kao slijednik nekadašnjeg SIZ-a stanovanja tražio iseljenje 2/tužitelja iz spornog stana u parnici Ps-814/04. Taj tuženik nije upisan niti kao vlasnik, niti kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja nekretnine, pa iz dokaza u ovom postupku (koji su jedini relevantni) ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 362. st. 1. ZVDSP za postojanje predmnjeve vlasništva tog tuženika.

 

15. Nadalje, prema čl. 372. st. 3. ZVDSP upis etažnog vlasništva, odnosno vlasništva posebnog etažnog dijela nastalog prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom u zgradi u društvenom vlasništvu, uz odobrenje nadležne vlasti i o vlastitom trošku, do 1.7.1997., može se provesti u zemljišne knjige na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnog dijela i odluke izvanparničnog suda kojom je utvrđena veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela, ili isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom priznaju stjecanje vlasništva posebnog dijela i sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela na kojem se to etažno vlasništvo osniva.

 

16. U konkretnom slučaju tužitelji traže da sud utvrdi, da su suvlasnici svaki u ¼ suvlasničkog dijela novosagrađene stambene jedinice – stana u Z., kao posebnog dijela zgrade, te da im tuženici izdaju tabularnu ispravu za upis prava u zemljišnim knjigama (iako nesporno, s tuženicima nisu u obveznom odnosu niti tvrde da bi vlasništvo stekli na temelju ugovora sklopljenog s tuženicima).

 

17. Iz prethodno citiranog čl. 372. st. 3. ZVDSP proizlazi, da bi svi suvlasnici morali tužiteljima izdati ispravu kojom priznaju njihovo stjecanje vlasništva posebnog dijela zgrade, te sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela na kojem se etažno vlasništvo osniva, koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene. Iako su tuženice S. H. i A. G. Z. priznale tužbeni zahtjev, za utvrđenje veličine suvlasničkog dijela na kojem se osniva etažno vlasništvo nužan je sporazum svih suvlasnika, pa nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja, u odnosu na te tuženice.

 

18. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u većem broju odluka (npr. Rev x-672/15 od 8. srpnja 2015., Revx-27/12 od 25. rujna 2013.) u sporu radi utvrđenja prava vlasništva stana nastalog prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu pasivno su legitimirani svi suvlasnici cijele zgrade. Naime, upisom u zemljišnu knjigu na temelju ovršne sudske odluke donesene u primjeni odredbe čl. 372. ZVDSP kojom se utvrđuje stjecanje prava vlasništva posebnog dijela nekretnine te odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, mijenja se suvlasnički dio ostalih suvlasnika na cijeloj nekretnini, zbog čega takvom tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici te nekretnine.

 

19. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

20. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

21. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 28. studenoga 2023.

 

 

                   Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                        Milena Frankić, v.r.