Poslovni broj: Usž-2002/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Franji Sikirici, odvjetniku u Splitu, Ulica Slobode 39, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2676/2023-6 od 31. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ZE iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2676/2023-6 od 31. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2676/2023-6 od 31. siječnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/155, urbroj: 513-04-23-2 od 14. rujna 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da za rješenje predmetne upravne stvari nije odlučujuće je li mu utvrđen porez na promet nekretnina za predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da li je platio porez na promet nekretnina u odnosu na navedenu nekretninu, već je odlučno je li svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini stekao na temelju neke druge (ranije donesene) odluke ili je vlasništvo stekao na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: O-3757/16 od 22. travnja 2021. temeljem koje je porezno tijelo utvrdilo nastanak porezne obveze. Smatra da nije sporno da rješenje javnog bilježnika Joška Donike-Stanojević, poslovni broj: O- 674/11 od 12. kolovoza 2011., doneseno u ostavinskom postupku vođenom iza smrti DE, predstavlja ispravu temeljem koje je stekao u vlasništvo dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Činjenica da mu nije utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina za predmetnu nekretninu i samim time da nije platio porez na promet nekretnina u odnosu na navedenu nekretninu proizlazi iz činjenice da je nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca, a što je razvidno iz rješenja o nasljeđivanju. Ističe da je vlasništvo na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju od 12. kolovoza 2011. i da je primjenom članka 15. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina bio oslobođen obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pa slijedom toga ne može po nekoj drugoj osnovi biti obveznik plaćanja tog poreza za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine kojeg je već ranijom ispravom stekao u vlasništvo. Upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. rujna 2015. broj: U-III-4295/2012 u kojoj je izraženo stajalište različito od onoga kojeg je o istoj stvari zauzeo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te rješenje tuženika i predmet vrati istom tijelu na ponovni postupak te da mu nadoknadi troškove upravnog spora kao i troškove žalbenog postupka.
3. Tužitelj je naknadno dostavio i podnesak od 3. svibnja 2024. uz koji je dostavio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2675/2023-10 od 2. svibnja 2024. u predmetu tužitelja FE (brata tužitelja) koja se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i tužbeni zahtjev u ovom postupku i u kojem je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju iza smrti tužiteljevog oca DE (Fabijan) od 12. kolovoza 2011., broj: O-674/11, utvrđeno da ostavinsku imovinu ostavitelja, među ostalim, sačinjava i izvanknjižno vlasništvo za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] zv. "[adresa], oranica, 1352 m[2] , položena u posjedovnom listu broj 393 k. o. [katastarska općina], a što je utvrđeno prema priloženom prijepisu posjedovnog lista izdanog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Kaštela od 15. ožujka 2022. Nadalje, u navedenom rješenju o nasljeđivanju utvrđeno je da navedenu nekretninu stječu ZE pok. DE, sin ostavitelja odnosno tužitelj, za 3/4 dijela i FE pok. DE, sin ostavitelja za 1/4 dijela nekretnine. Nadalje, proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: O-3757/16 od 22. travnja 2021., koje je postalo pravomoćno 22. travnja 2021., tužitelj proglašen nasljednikom, kao pranećak na naknadno pronađenoj imovini ostavitelja HE, na nekretninama navedenim u istom rješenju, a iz tog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je nasljednik ostavitelja HE temeljem oporuke, za cijelo, bio DE, koji je preminuo radi čega je pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1323 k. o. [katastarska općina], temeljem izjava nasljednika naslijedio tužitelj za 3/4 dijela i FE za 1/4 dijela. Iz povijesnog prikaza zemljišne knjige, Općinskog suda u Splitu, Zemljišno-knjižnog odjela Kaštel Lukšić sa stanjem na dan 26. siječnja 2021. za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] bilo upisano na ime HE za 1/1, a da je temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu broj: O-3757/16 od 22. travnja 2021. vlasništvo navedene nekretnine uknjiženo na tužitelja ZE za 3/4 dijela i na FE za 1/4 dijela.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. i 2., članka 5. stavka 1., članka 9. stavka 1. i članka 16. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj: 115/16. i 108/18.).
10. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: O-3757/16 od 22. travnja 2021. isprava o prometu nekretnina budući da se pravo vlasništva na označenoj nekretnini, odnosno čestici 292 k. o. [katastarska općina], kao naknadno pronađenoj imovini, prenosi s jedne osobe odnosno ostavitelja na nasljednike pa i tužitelja, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.
11. Dakle, prema ocjeni ovoga Suda postojala je osnova da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju navedenog rješenja Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 2021. koje je istog dana postalo i pravomoćno pa je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet i na utvrđenu osnovicu utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 15.266,17 kn.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da tužitelj nije uspio ni sa žalbom protiv prvostupanjske presude na temelju istog članka odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 21. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
