Poslovni broj: Usž-2550/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KI iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Zustović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić u Labinu, Titov trg 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 Us I-46/2024-6 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 Us I-46/2024-6 od 28. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 Us I-46/2024-6 od 28. ožujka 2024. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/20- 01/58, urbroj: 513-04-23-2 od 2. studenog 2023. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin, klasa: UP/I-410-23/2018- 02/2454, urbroj: 513-07-18-06-2019-3 od 2. prosinca 2019. (točka I. izreke presude) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne prihvaća stav tuženika da je u konkretnom slučaju riječ o obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, zaključujući da je u konkretnom slučaju riječ o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 129. Zakona o općem upravnom postupku (poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja). Ističe da iz cjelokupne dokumentacije spisa proizlazi da je privremeno porezno rješenje doneseno na temelju odredbe članka 99. stavka 1. Općeg poreznog zakona koji se konkretno primjenjuje kao lex specialis što poreznom tijelu daje ovlasti za postupanje propisano navedenim člankom. Navodi da je točno da se u uvodu predmetnog rješenja od 2. prosinca 2019. navodi da je doneseno na temelju odredbe članka 129. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ali navedena odredba Općeg poreznog zakona prema mišljenju tuženika daje poreznom tijelu ovlasti za takvo postupanje koje nije od utjecaja na povredu zakona na štetu tužitelja. Predlaže da ovaj Sud u cijelosti poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ovom predmetu na temelju odredbe članka 96. i 129. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) donijelo porezno rješenje od 2. prosinca 2019. kojim je ukinuto rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin od 16. svibnja 2018. doneseno u postupku utvrđivanja poreza na dohodak za 2017. te je tužitelju utvrđena porezna obveza za 2017., na način da je utvrđen dohodak od nesamostalnog rada kao i ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak, godišnja porezna osnovica, godišnja obveza poreza i prireza te ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 8.101,67 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 19.787,49 kn.
7. Prema odredbi članak 129. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.
8. Međutim, tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da se u konkretnom slučaju radi o obnovljenom postupku po službenoj dužnosti u predmetu utvrđivanja tužitelju poreza na dohodak za 2017. jer je naknadnom provjerom obračuna poreza na dohodak za 2017. utvrđeno da u privremenom poreznom rješenju od 16. svibnja 2018., nije uvršten dohodak iz inozemstva.
9. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 129. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno poništavanju i ukidanju nezakonitog rješenja, a kako to i proizlazi iz rješenja tijela prvog stupnja i kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud.
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocjenjivao postoje li pretpostavke za primjenu odredbe članka 129. stavka 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku te je osnovano ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za ukidanje rješenja zbog očite povrede materijalnog propisa.
11. Imajući na umu navedeno, prigovori tuženika u žalbi glede primjene odredbe članka 99. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18. i 121/19.) te kako je nadležno prvostupanjsko tijelo moglo pokrenuti obnovu predmetnog postupka na temelju članka 123. Zakona o općem upravnom postupku te da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, ne mogu se prihvatiti jer je i prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno ocjenjivao zakonitost rješenja tijela prvog stupnja u postupku po službenoj dužnosti, a na temelju članka 129. Zakona o općem upravnom postupku.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu zakonita pa je stoga prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev i navedena rješenja poništio na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima bez vraćanja predmeta na ponovni postupak čime je meritorno riješio spor.
13. Žalbeni navodi tuženika ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Kako tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 21. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
