Poslovni broj: Usž-2988/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-100/2024-8 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-100/2024-8 od 27. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-15/22-01/45, urbroj: 513-04-23-2 od 8. studenoga 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-15/2017-001/3447, urbroj: 513-07-13-01-2022-16 od 5. svibnja 2022.
2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe da je kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska. Prigovara što prvostupanjski sud ne prihvaća prigovor da je predmetna kuća za odmor devastirana s obrazloženjem da u kući postoji priključak struje i vode. Smatra da proveden očevid nije mjerodavan jer nije obavljen od ovlaštenih i kvalificiranih osoba te o njegovom provođenju nije bila obaviještena. Ističe da predmetna nekretnina nikako ne može biti pogodna za uporabu bez potpune i temeljne adaptacije. Predlaže da se provede stručno vještačenje od strane građevinskog vještaka.
3. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja kojim je tužiteljici za 2017. utvrđena obveza poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 28,00 m2 u iznosu od 420,00 kuna.
7. Prema odredbi članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. tog Zakona kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski. Odredbom članka 27. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja ili prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tijekom provedenog upravnog i sudskog postupka tvrdila da nije vlasnica predmetne kuće za odmor, da je ne koristi te da je devastirana. Spisu predmeta prileži Ugovor o kupoprodaji od dana 16. svibnja 2012. prema kojem je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu te obavijesti HEP d.o.o. Elektra Zadar i Vodovod Zadar d.o.o. kojima su priloženi podaci o utrošku električne energije i vode na predmetnoj kući te računi koji glase na ime tužiteljice. Iz spisa nadalje proizlazi kako je predmetni objekt spojen na komunalnu infrastrukturu te je tužiteljica obveznik komunalne naknade koju je uredno podmirila.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz ukupnosti navedenih dokaza proizlazi da tužiteljica nije dokazala kako predmetni objekt na navedenoj adresi koristi za stalno stanovanje, iako je prema odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 42/20) na poreznom obvezniku teret dokaza za činjenice koje umanjuju porez. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica predmetnu nekretninu tužiteljica koristila povremeno tijekom 2017. osnovano prvostupanjski sud smatra kako navedena okolnost predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na kuću za odmor, slijedom čega je imao osnove ocijeniti zakonitim rješenja poreznih tijela. Uzevši u obzir navedeno, navod tužiteljice da nije vlasnica predmetne kuće jer nije upisana u zemljišne knjige nije od utjecaja na utvrđivanje obveze poreza na kuću za odmor.
10. Žalbeni prigovor tužiteljice da je predmetna kuća za odmor devastirana i nepogodna za stanovanje nije osnovan obzirom da spisu predmeta prileže računi za vodu i električnu energiju koji glase na tužiteljicu koji ukazuju na njezino korištenje.
11. Prijedlog tužiteljice za provođenjem stručnog vještačenja nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari jer su prema ocjeni ovoga Sud činjenice pravilno i potpuno utvrđene na temelju isprava koji se nalaze u sudskom spisu.
12. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 21. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
