Poslovni broj: Usž-4186/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EEŠ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2023-12 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice EEŠ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2023-12 od 9. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-160/2023-12 od 9. srpnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, klasa: UP/I-410-23/22-02/654, urbroj: 513-07-01-02-22-02 od 8. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/290, urbroj: 513-04-22-3 od 30. studenog 2022.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se presuda uopće ne može ispitati jer sud doslovce samo prepisuje obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske odluke, ne iznoseći niti jedno vlastito stajalište i zaključak u odnosu na navode žalbe i tužbe, već samo nakon prepisivanja donosi zaključak da je pravilno utvrđeno. Smatra da je neosnovano odbijen njezin dokazni prijedlog za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom da činjenice evidentno nisu bile pravilno utvrđene te da je na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud potom pogrešno primijenio materijalno pravo, a kako je navedeno i u žalbi i u tužbi. Prvostupanjski sud nije otklonio niti jedan prigovor, nije čak ušao niti u suštinu istoga, već je samo iznio obrazloženja ranijih odluka jer da je išao samostalno utvrđivati činjenice, a što je dužan onda bi utvrdio da postoji pretplata, a ne dug, kao što je i tužiteljica navela. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio isključio na temelju činjenica koje je prethodno utvrdilo upravno tijelo u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, iako je smisao samog upravnog spora, izražen u odredbi članka 2. Zakona o upravnim sporovima, osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela. Predlaže da ovaj Sud poništi rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja te predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom tijelu.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su tužiteljici ukupni godišnji dohodak za 2021. i porezna osnovica utvrđeni na temelju podataka iz godišnje porezne prijave koja je podnesena 28. veljače 2022. putem ePorezne prema ispravno iskaznim obrascima JOPPD za 2021. i to IP obrazac Poliklinika Podobnik – dohodak u iznosu od 3.607,14 kn i IP obrazac Dom zdravlja Zagreb – Istok – dohodak u iznosu od 167.716,40 kn, te dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti OPG-a od 0,00 kuna. U poreznoj prijavi su iskazani i podaci o uzdržavanim članovima uže obitelji tužiteljice i to EE, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., dok oznaka invalidnosti za tužiteljicu nije navedena. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica 1. travnja 2022. putem ePorezne podnijela ispravak porezne prijave u dijelu iskazanog dohotka od nesamostalnog rada sa isplatiteljem Opća županijska bolnica Požega u 2020., a prema iskazanim JOPPD obrascima u 2020. te gubitak od obavljanja samostalne djelatnosti OPG-a, a iskazani su podaci o uzdržavanim članovima uže obitelji bez oznake invalidnosti.

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 19. i članka 46. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika.

9. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da su tužiteljici ukupni godišnji dohodak za 2021. i porezna osnovica utvrđeni na temelju podataka iz podnijete godišnje porezne prijave koja je u cijelosti prihvaćena i obrađena temeljem vlastitih iskazanih podataka koji podaci ne obuhvaćaju podatke o još jednom uzdržavanom članu uže obitelji kao ni podatke potrebne za uvećanje osobnog odbitka za invalidnost kako to tvrdi tužiteljica. Isplatitelj primitaka određuje oznaku i opis primitaka na propisanim izvješćima o primitcima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja koje dostavlja Poreznoj upravi, a Porezna uprava postupa prema podacima isplatitelja pa proizlazi da je tužiteljici pravilno utvrđena porezna obveza poreza na dohodak za 2021. Treba istaknuti da je ispravak porezne prijave pravilno odbačen jer iskazani dohoci u tom ispravku odnose se na 2020. godinu pa se nisu mogli uvrstiti i obračunati kod utvrđivanja poreza na dohodak za 2021.

10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan navod tužiteljice da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponavlja navode poreznih tijela bez provjere njihove točnosti, a da ne prihvaća niti jedan dokaz koji je tužiteljica predložila. Naime, sukladno odredbi članka 49. Zakona o upravnim sporovima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pritom uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužiteljica ih tijekom provedenog postupka nije dovela u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

11. Prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja te da je time počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ne može se prihvatiti. Naime, sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz tužiteljevog prava predlaganja dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je pravilno odbio navedeni dokazni prijedlog tužiteljice jer i prema ocjeni ovoga Suda činjenično stanje za donošenje pravilne i zakonite odluke pravilno je utvrđeno na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta.

12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić