REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1086/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2411/2022-20 od 8. travnja 2025., 21. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točkama I. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2411/2022-20 od 8. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.830,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (8.4.25.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.189,79 eura, sve u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 464,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.6.2022. godine do isplate. III Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama I. i III. navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu pobijanim dijelom odluke neosnovano nisu priznati troškovi za povučeni dio tužbe. Osporava shvaćanje suda prvog stupnja da mu povlačenjem dijela tužbe nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Smatra da je odluka u opreci sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u brojnim odlukama, npr. Rev 573/2010 od 3. studenoga 2010., Rev 1606/2011 od 13. svibnja 2015., Rev 749/2011-2 od 22. svibnja 2012. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlukom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.189,79 eura, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Odluka je u tom dijelu donesena u odnosu na konačno postavljeni, sniženi tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.830,43 eura. Istovremeno je točkom III. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučenu tužbu (smanjen tužbeni zahtjev) za iznos od 5.767,05 eura, s obrazloženjem da zahtjev iz tužbe i onaj sniženi, konačno postavljeni ulaze u isti tarifni razred po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zbog čega tuženiku djelomičnim povlačenjem tužbe nisu nastali nikakvi posebni troškovi zastupanja.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud ocijenio je da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

6. Tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 87.383,75 kuna i 3.500,00 kuna, što odgovara današnjoj protuvrijednosti iznosa od 11.597,82 eura i 464,52 eura, da bi nakon provedenog vještačenja podneskom od 14. listopada 2024. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 5.830,43 eura i 464,52 eura.

7. Tuženik je, nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev i time djelomično povukao tužbu, postavio zahtjev za naknadu time nastalih troškova postupka u vidu zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, i to za sastavljanje odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 9. travnja 2024. i na uviđaju 10. travnja 2024., za svaku radnju po 100 bodova, ukupno s PDV-om 750,00 eura.

8. Prema odredbi članka 158. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (stavak 1.), osim ako je do toga došlo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, kada je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2.).

9. Pobijanom odlukom tuženiku osnovano nisu priznati zahtijevani troškovi zastupanja, jer je i nakon djelomičnog povlačenja tužbe tužbeni zahtjev ostao unutar istog tarifnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) od 1.327,00 eura do 13.272,00 eura, koja strankama daje pravo na (punu) nagradu u vrijednosti 100 bodova po parničnoj radnji pa isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja. Istovremeno, tuženik ne tvrdi da su mu u odnosu na povučeni dio tužbe nastali neki drugi troškovi niti ih zahtijeva. Priznavanjem parničnih troškova tuženiku za iste parnične radnje za koje su priznati troškovi tužitelju, tužitelj bi praktično izgubio pravo na naknadu troškova postupka unatoč uspjehu s dijelom prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno unatoč pretežitom uspjehu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Zaključno, po shvaćanju ovog suda tuženik bi uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva (koje nije posljedica udovoljenja tužbenom zahtjevu ili drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku) imao pravo na naknadu samo onih troškova postupka koji su nastali isključivo kao posljedica toga povučenog dijela tužbe, a čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno.

10. U odnosu na pozivanje žalitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja navesti da pobijana odluka nije u suprotnosti sa shvaćanjem da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kao ni sa shvaćanjem da tuženik imao pravo na naknadu troškova postupka koji su nastali kao posljedica povučenog dijela tužbe. Međutim, te odluke donesene su u činjenično drugačijim predmetima u odnosu na predmetnu parnicu i za vrijeme važenja drugačijih zakonskih odredaba (članak 154. stavak 2. ZPP-a), kojima je uređeno podmirenje troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu. Shvaćanje iz pobijane odluke u suglasju je sa shvaćanjem iskazanim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022., na kojega se pozvao i prvostupanjski sud.

11. Iz navedenoga proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo pa je valjalo odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

12. Budući da sa žalbom nije uspio, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredaba članaka 154. stavka 1. i 166. stavka 1. ZPP-a.

U Puli 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić