Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Poslovni broj: Kžzd-8/2023-9

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Ivane Čačić Brčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OM zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 2. u vezi članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 8. rujna 2025. broj Kzd-87/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025. u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Krešimira Vilajtovića i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog OM, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni način da se prihvaća po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 2. u vezi članka 153. stavka 2. KZ/11., na koju je osuđen optuženi OM, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda, s tim da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počinio novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola proglasio je krivim optuženog OM zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 2. u vezi članka 153. stavka 2. KZ/11., za koje kazneno djelo ga je, na temelju članka 155. stavka 2. i članka 44. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08.) žrtva kaznenog djela ZM upućena je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 5.000,00 kuna te trošak psihologijskog vještačenja u iznosu od 3.984,00 kuna odnosno ukupan trošak kaznenog postupka u iznosu od 8.894,00 kuna/1.192,38 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude kao i nužne izdatke oštećene te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećene iz članka 145. stavka 2. točka 8. ZKP/08. o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Krešimiru Vilajtoviću, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači i optuženik oslobodi kaznene odgovornosti ili preinači u odluci o kazni.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Sjednica vijeća održana je sukladno članku 475. stavku 1. i 3. ZKP/08. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić i branitelja optuženika, odvjetnika Krešimira Vitajića te u odsutnosti uredno pozvanog optuženika.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08. koja bi se sastojala u tome što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su oni koji su navedeni potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi o razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku, kao i da je pored toga u presudi teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na raspravi povrijeđeno pravo obrane koje je izravno utjecalo na presudu.

7.1. Iz sadržaja žalbe kojima se obrazlažu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. proizlazi kako optuženik smatra da su ove povrede počinjene jer prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz ranijeg ukidnog rješenja ovog suda od 25. lipnja 2019. broj Kž- 21/2019, naglašavajući pri tome uputu o potrebi provođenja psihologijskog vještačenja maloljetne oštećenice te zbog toga što je prvostupanjski sud naložio provođenje psihologijskog vještačenja maloljetnice uz korištenje nove medicinske dokumentacije za imenovanu koja nije izvedena kao dokaz. Međutim, protivno ovakvim žalbenim navodima, u ponovljenom je suđenju prvostupanjski sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano, proveo psihologijsko vještačenje oštećene ZM, izveo dokaz čitanje raspoložive medicinske dokumentacije za oštećenicu, pri čemu obrana tijekom čitavog postupka nije iznijela nikakve primjedbe na provedeno vještačenje.

7.2. Iz žalbenih navoda u kojima se upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. vidljivo je da optuženik izlaže i interpretira iskaz maloljetne oštećenice i svjedoka MM te RM, slijedom čega proizlazi da žalitelj prigovara ocjeni značenja tih iskaza i zaključku prvostupanjskog suda o utvrđivanju odlučnih činjenica, dakle, da ovakvim navodima prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio i povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08. budući da je u pogledu kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, da je optuženik presuđen za kvalifikatorni oblik kaznenog djela protiv spolne slobode, bludnom radnjom iz članka 155. stavka 2. KZ/11. a da bi se uz uvažavanje iskaza oštećenice moglo raditi isključivo o osnovnom obliku kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. KZ/11. Imajući, međutim, u vidu da se povreda kaznenog zakona ne ocjenjuje prema činjeničnom stanju koje bi po stavu žalitelja trebalo utvrditi već prema činjeničnom stanju koje je utvrđeno presudom i ovdje se radi o žalbenom osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. ZKP/08. pa će se u ovoj drugostupanjskoj odluci ocjena takvih žalbenih navoda iznijeti u nastavku obrazloženja.

9. Neosnovano žalitelj pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je optuženik u svojoj obrani jasno otklonio sve navode inkriminacije, da motive podnošenja kaznene prijave treba tražiti na inzistiranju optuženika na podmirenju duga oca oštećenice Naime, protivno ovakvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom i neistinitom, u suprotnosti s izvedenim dokazima, iskazom oštećenice, potvrđenog iskazima njenih roditelja, svjedoka RM i MM, nalazima Kliničkog bolničkog centra Rijeka za oštećenicu kao i provedenim psihološkim vještačenjem po vještaku Vedrani Lovrećić Pavlečić. Tako iz iskaza oštećenice te svjedoka RM i MM suglasnim proizlazi da je optuženik inkriminirane prigode ušao u skladište u kojem se nalazila oštećenica te oštećenicu dodirivao po grudima i stražnjici preko odjeće, a iz pročitanih nalaza Kliničkog bolničkog centra Rijeka proizlazi da je oštećenica pri izjavama o spornom događaju bila plačna, blaže tenzionirana te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres. Iz nalaza i mišljenja vještaka za psihologiju proizlazi da kod oštećenice ne postoje tendencije iskrivljavanja činjenica, verbalni sadržaj koji iznosi odgovara njenim emotivnim i drugim reakcijama tijela, logička strukturiranost i brojnost detalja i njihova povezanost s kontekstom uz spontano iznošenje detalja govore u priloga zaključka da iznosi autentična iskustva kao i da na području osobnosti dominiraju pokazatelji psihotraumatizacije, koje nje je registrirana klinička razina intruzivnih reakcija i simptoma koji uključuju noćne more, senzorna sjećanja na traumatski događaj, uznemirujuća sjećanja, sve to upućuje na intruziju traumatskih događaja u sadašnje svjesno stanje što često izaziva snažnu nelagodu i uznemirenost kod oštećenice. a kod oštećenice je prisutan svjesni, namjerni proces kognitivnog i ponašajnog izbjegavanja kao načina suočavanja s posttraumatskom uznemirenošću i nelagodom, nakon čega zaključuje da je dobiveni profil klasičan posttraumatski profil je oštećena navodi i intruzivne i izbjegavajuće komponente posttraumatskog stresnog poremećaja.

9.1. Isto tako, neosnovan je prigovor žalitelja da iz iskaza maloljetne oštećenice ZM te oca oštećenice, svjedoka RM, za razliku od iskaza majke oštećenice, svjedokinje MM ne proizlazi uporaba sile od strane optuženika prema oštećenici. Međutim, protivno ovakvim žalbenim navodima, osim što svjedokinja MM u svom iskazu navodi kako joj je kćerka ispričala da ju je optuženik snažno obuhvatio, maloljetna oštećenica u svom iskazu iskazuje da ju je optuženik odjednom zagrlio, počeo dirati po grudima i stražnjici tako da ju je jako uhvatio za desnu dojku, za lijevu malo slabije, dodirivao joj grudi i stražnjicu preko odjeće, koje diranje je trajalo dvije do tri minute, a ona je optuženika samo odgurivala te odgurnula od sebe i pobjegla. Opisane radnje, zagrljaj oštećenice te snažno hvatanje za dojku oštećenice, u dobi od petnaest godina, poduzete od strane optuženika kojima se ograničava kretanje oštećenice izložene neželjenom fizičkom kontaktu predstavljaju u kaznenopravnom smislu po stavu ovog drugostupanjskog suda uporabu sile optuženika nad oštećenicom.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni te smatra da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti. Ovaj drugostupanjski sud drži da je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom prestroga kada se uzmu u obzir sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, a koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Optuženik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, starije je životne dobi, znatno je narušenog zdravstvenog stanja, postavljena mu je dijagnoza zloćudna novotvorina prostate. Cijeneći sve ove olakotne okolnosti te vodeći računa i da je kazneno djelo počinjeno prema osobi mlađe životne dobi, starosti svega petnaest godina, koja je pobijanom presudom ispravno uzeta otegotnom, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika zbog čega nalazi da će se i uvjetnom osudom kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ovako izrečenom kaznenom sankcijom će se u dostatnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela

11. Budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 482. i 486. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Šibenik, 21. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić