- 1 -              Rev 1209/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1209/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. G. iz D. M., (OIB: …) i 2. tužiteljice M. G. iz G., (OIB: …), oboje s boravištem u O., zastupanih po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., protiv tuženika D. K. iz O., (OIB: …), radi raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-496/2018-2 od 5. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pn-35/2016-18 od 9. veljače 2018., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te ukida presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-496/2018-2 od 5. prosinca 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su kao neosnovani odbijeni tužbeni zahtjevi kako glase:

 

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno isplati iznos od 12.500,00 kn sa zateznim kamatama u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od 31.08.2013. godine do isplate.

Nalaže se tuženiku da s osnova naknade štete solidarno isplati tužiteljima svakom ponaosob iznos od 15.000,00 kn odnosno ukupno 30.000,00 kn sa zateznim kamatama u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od podnošenja tužbe pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

alternativno,

"Snižava se cijena foto video snimanja po Ugovoru o foto video snimanju svatovske svečanosti od … 2012. godine sklopljenog između tužitelja A. G. i M. G. i tuženika D. K. za iznos od 8.500,00 kn, te se nalaže tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 8.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate teku uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima s osnova naknade štete solidarno isplati svakom ponaosob iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, a koje kamate teku uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. u svezi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku, a zbog (kako tvrde) pogrešne primjene materijalnog prava kod odlučivanja o njihovim zahtjevima. Predlažu preinačiti osporenu presudu i prihvatiti tužbene zahtjeve, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. prosinca 2018., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - u ovoj presudi: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude i ako je ova donesena prema odredbama čl. 373.a tog Zakona.

 

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, dok je prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Prema odredbi st. 3. istoga članka, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud će takvu presudu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga zakona.

 

6. U ovome slučaju drugostupanjski sud je odlučujući po žalbi tužitelja zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim i prvostupanjsku presudu potvrdio postupajući u smislu citirane odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a, sve nakon što je činjenice odlučne za odluku o predmetu spora utvrdio iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

Stoga, a obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a, protiv takve je (prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) dopuštena redovna revizija - na koju revidenti i upućuju.

 

7. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

9. Kod odlučivanja o zahtjevima tužitelja drugostupanjski sud polazi od utvrđenja (istaknuto u drugostupanjskoj presudi):

 

„...U ovoj pravnoj stvari tužitelji su 18. veljače 2014. podnijeli tužbu protiv I-tuženika D. d.o.o. iz O. i II-tuženika D. K. iz O. radi raskida ugovora i naknade štete u kojoj se navodi da su sa I-tuženikom 13. lipnja 2012. sklopili Ugovor o foto video snimanju svatovske svečanosti prema kojem je I-tuženik bio u obvezi obaviti foto i video snimanje svatovske svečanosti tužitelja koje se održavalo … 2013. u restoranu ''G.'' u D. M. te je ugovoren '' paket usluga P.'' uz izradu određenog broja fotografija, foto albuma, fotografija za zahvalnice, fotografija na DVD mediju u punoj rezoluciji, te 7 DVD slideshow najatraktivnijih fotografija uz glazbenu podlogu i sl., uz ugovorenu cijenu od 12.500,00 kuna. Tužitelji tvrde da su svoju obvezu plaćanja cijene ispunili za što nisu dobili račun a da je II-tuženik u ime I-tuženika u studenom 2013. tužiteljima predao samo dva albuma sa fotografijama, fotografije zahvalnice te DVD sa fotografijama ali bez fotografija sa obreda vjenčanja u crkvi. Kako Ugovor dakle nije bio ispunjen u cijelosti traže raskid Ugovora i povrat isplaćene cijene te naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Ističu da odgovornost II-tuženika proizlazi iz čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima jer je zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva.

Iz spisa prvostupanjskog suda se utvrđuje da je u odnosu na I-tuženika D. d.o.o iz O. parnični postupak obustavljen rješenjem broj Pn-35/2016-9 od 22. veljače 2017. iz razloga što je ta pravna osoba rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-16/4254-2 od 24. svibnja 2016. brisana iz sudskog registra. To rješenje je postalo pravomoćno 18. svibnja 2017.

Ovaj sud prihvaća žalbeni prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (...) jer je tužbeni zahtjev prema tuženiku D. K. odbijen uz obrazloženje da isti nije bio u obvezi foto i video materijal tužiteljima predati prema čl. 4. sklopljenog Ugovora jer tužitelji nisu izvršili svoju ugovornu obvezu isplate ugovorene cijene. Presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje bi ukazivale na osnov odgovornosti tuženika. U obrazloženju presude se pogrešno navodi da su parnične stranke u konkretnom slučaju zaključile Ugovor o djelu.

Iz priloženog Ugovora o foto video snimanju svatovske svečanosti od … 2012. proizlazi da je taj Ugovor o djelu sklopljen između A. G. iz D. M. i M. T. iz G. kao naručitelja te D. d.o.o poduzeća za uslugu i trgovinu iz O., … - OIB: ... Ugovoreno je da će se foto i video snimanje obaviti … 2013. u mjestima D. M. i G. a crkveni obred vjenčanja u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u G. te svatovska svečanost u dvorani ''G.' u D. M.

Prema čl. 1. Ugovora navedene su sve pojedinačno nabrojane usluge prema vrsti, prema obimu - količini i kvaliteti a koje obuhvaća '' paket usluga P.''.

Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su prema Ugovoru sklopljenom sa D. d.o.o obavljena fotografiranja i snimanja na ugovorenim lokacijama, da su izrađene i predane tužiteljima fotografije za zahvalnice, da su izrađeni ugovoreni foto albumi koji su, kako to proizlazi iz SMS komunikacije sa tuženikom tužiteljima predani u prosincu 2013. te zbog reklamacije tužitelja vraćeni na doradu a predan im je i DVD medij ali bez fotografija koje bi prikazivale sam čin vjenčanja u crkvi te fotografiranje sa rodbinom i zajedničke fotografije svatova ispred crkve.

Tužitelji osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nisu ispunili svoju ugovornu obvezu plaćanja ugovorene cijene kompletne usluge prema sklopljenom ugovoru.

Da je prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio savjesno i brižljivo, svaki zasebno i sve zajedno uzimajući u obzir rezultat cjelokupnog postupka a što je bio dužan prema čl. 8. ZPP, prema stavu ovoga suda takav zaključak ne bi ocijenio utemeljenim na sadržaju dokaza. Prvostupanjski sud ovakav zaključak temelji samo na činjenici da tužitelji nemaju račun za izvršeno plaćanje. Za ukazati je da je tuženik u postupku isticao kako je poslovanje D. d.o.o tijekom 2013. i kasnije bilo izuzetno teško kao i ostalih pravnih osoba slične djelatnosti, da je bilo teško nabaviti materijal i sredstva rada te da su određena sredstva (npr. kamera i dr.) bili u kvaru duže vremena jer nije bilo servisa u kojem bi se obavio popravak. Tijekom postupka prigovor neizvršenja obveza naručitelja je isticao tek u 2016. iako se tužbenim zahtjevom ukazivalo na raskid ugovora zbog neizvršenja ugovornih obveza a račun za usluge je ispostavljen tek 2016. Prema čl. 4. Ugovora izvršitelj se obvezao foto video materijal isporučiti od 30 do 45 radnih dana od dana uplate za uslugu i od dana kada naručitelj donese sve materijale. Pri isporuci materijala naručiteljima izvršitelj nije uopće spominjao da bi postojao dug za uslugu a neizvršenu uslugu opravdava činjenicom da naručitelji nisu predali glazbeni materijal odnosno potvrdu ZAMP-a.

Tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljima nikad nije predano 7 DVD-a slideshow najatraktivnijih fotografija uz glazbenu podlogu koji prema ugovoru može biti integriran u video materijal DVD, 2 fotografije većeg formata po izboru te da nema fotografija niti snimljenog materijala samog obreda vjenčanja u crkvi te fotografija sa rodbinom i svatovima a što ukazuje da je veći dio ugovorne obveze ispunjen a ukoliko se nedostatak ne bi mogao otkloniti naručitelji bi imali pravo na sniženje naknade shodno čl. 611. Zakona o obveznim odnosima ( ''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11) kao i na naknadu štete...“

 

10. Svoju ocjenu o neosnovanosti zahtjeva tužitelja i odluku o potvrđivanju prvostupanjske presude temeljem činjeničnog utvrđenja iz prethodne točke 9., drugostupanjski sud obrazlaže shvaćanjem:

 

„...Međutim, prema stavu ovoga suda iz provedenih dokaza ne proizlazi odgovornost tuženika D. K.

Prema odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ( Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03) onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze - a u postupku nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da bi tuženi zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva. Tuženik je kao zakonski zastupnik pravne osobe sklopio Ugovor o djelu u ime tvrtke koja je veći dio ugovorne obveze ispunila a odbila reklamaciju na način slaganja fotografija u albumima za što nije bilo prethodne upute naručitelja.

Iz utvrđenih okolnosti ne proizlazi da je pri sklapanju ugovora tuženik postupao zlonamjerno (u lošoj vjeri) tj. sa namjerom da ugovornu obvezu neće niti ispuniti a niti da je postupao prijevarno koristeći društvo da bi oštetio vjerovnike znajući da društvo neće moći ispuniti preuzete obaveze, pa je iz tih razloga valjalo tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku D. K. ocijeniti neosnovanim...“

 

11. Takvo shvaćanje revizijski sud ne nalazi pravilnim, bar ne prema činjeničnom stanju na koje je primijenjeno.

 

12. Naime, predmet spora trebalo je razmotriti i raspraviti u svijetlu shvaćanja:

 

- da su tužitelji, da bi uspjeli sa zahtjevima koje temelje na odredbama čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine”, br. 111/93., 34/99., 121/99. - vjerodostojno tumačenje čl. 2., 7. i 8. ZID Zakona NN 34/99., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011. - 152/2011. pročišćeni tekst, 111/2011.), prema kojima:

 

“…(2) Članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

 

(3) Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

 

(4) Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito:

 

1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

 

2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

 

3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,

 

4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.”,

 

trebali dokazati da je tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze toga društva (kao pravo pozivati se na „pogodnost“ neodgovaranja iz odredbe čl. 10. st. 2. ZTD-a), odnosno da je postupio suprotno svrsi zbog koje je ustanovljena neodgovornost člana društva za obveze društva (svrsi očitovanoj u htijenju da se i ograničenjem odgovornosti člana društva s ograničenom odgovornošću potiče poduzetništvo, odnosno da se isključi opasnost za člana društva od rizika poslovanja društva: stvaranjem mogućnosti da kao takav član uprave može izgubiti samo ono što je uložio u društvo - ali ne i svoju imovinu),

 

- da se u okolnostima konkretnog slučaja, ako i pored ugovora kojeg su tužitelji sklopili sa društvom - tužiteljima nije izdan račun po tuženiku, kao zakonskom zastupniku i članu uprave društva - koji je bio ovlašten i u obvezi ovoga izdati, pa je tuženik iznos isplaćen društvu (a što bi razumnim bilo za zaključiti: ako već račun za ugovoreni posao nije izdat i ako slijedom toga nije evidentiran niti mogao biti evidentiran u poslovnim knjigama društva) zadržao za sebe i time (u logičnom) “protivno zakonu upravljao imovinom društva kao da je to njegova imovina” ili pak “u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanjio imovinu društva” - u uvjetima ako je društvo ekonomski (platežno) loše poslovalo (na što bi upućivala i činjenica da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-16/4254-2 od 24. svibnja 2016. brisano iz sudskog registra, a pogotovo kraj navoda tuženika „...kako je poslovanje D. d.o.o tijekom 2013. i kasnije bilo izuzetno teško kao i ostalih pravnih osoba slične djelatnosti, da je bilo teško nabaviti materijal i sredstva rada te da su određena sredstva /npr. kamera i dr./ bili u kvaru duže vremena jer nije bilo servisa u kojem bi se obavio popravak...“), pa je iz takvog poslovanja znao ili morao znati da ono neće moći podmirivati svoje obveze (uzročno posljedično vezano i sa takvim njegovim /ne/postupanjem: konkretnom radnjom dovodeći društvo u situaciju da i zbog te radnje ne može podmiriti svoje obveze iako je to moglo i trebalo učiniti), ne može sa osnovom zaključiti, a da bi to bio pravilan ili razuman zaključak, da tužitelji nisu dokazali ono što i tvrde - da tuženik nema osnove sa uspjehom pozivati se na „pogodnost“ neodgovaranja iz odredbe čl. 10. st. 2. ZTD-a, odnosno ono osnovno i specifično za odgovornost člana uprave i člana društva prema vjerovnicima društva, ovdje tužiteljima.

 

13. Slijedom izloženog, a kako je drugostupanjski sud propustio predmet spora i činjenično stanje koje je našao utvrđenim razmotriti polazeći od takvog pravnog shvaćanja - i zbog toga, ograničen pogrešnim pravnim shvaćanjem, u postupku koji je prethodio ovome propustio preispitati prvostupanjsku presudu i prema drugim navodima iz žalbe tužitelja - i ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti drugostupanjsku presudu - odlukom kao u izreci ovoga rješenja, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem (još jednom razmotriti da li u prvostupanjskoj odluci postoje dostatni, razumni razlozi za činjenično stanje na kojemu je temeljio svoju presudu - a izloženo pod točkom 9. ovoga rješenja, ocijeniti da li se navedeno pravno shvaćanje može primijeniti na to činjenično stanje, pa razmotriti, ako je odgovor na to pozitivan, pitanje osnove i visine prijeporne štete), te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi tužitelja i njihovim zahtjevima, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

15. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz osporene presude, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 28. studenoga 2023.