REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž Ob-150/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. mlt. ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po ocu i z.z. ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i posebnoj skrbnici HA, dipl. iur., stručne radnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, protiv tužene EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, radi donošenja odluke s kojim će roditeljem stanovati mlt. tužiteljica, načina ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj Pob-169/2021-23 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, poslovni broj Pob-169/2021-23 od 17. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Dijete maloljetna ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zajednička kćerka ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice EA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stanovat će s ocem BA. Preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji otac ĐA i tuženica majka EA u odnosu na zajedničku maloljetnu kćer ČA ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

II. Osobni odnosi djeteta ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], s majkom tuženicom EA, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se svaku treću subotu u mjesecu od 14,00 do 16,00 sati u kućanstvu majke.

III. Nalaže se tuženici EA, OIB [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje djeteta BA, OIB [osobni identifikacijski broj], plati uzdržavanje u novcu i to za svaki mjesec, iznos od 95,00 eura (slovima:devedesetipeteura) počevši od 1. siječnja 2021. pa do 1. travnja 2021., iznos od 99,00 eura (slovima:devedesetideveteura) počevši od 1. travnja 2021. pa do 1. travnja 2022., iznos od 105,00 eura (slovima:stopeteura) počevši od 1. travnja 2022. pa do 5. svibnja 2023., iznos od 112,00 eura (slovima:stodvanaesteura) počevši od 5. svibnja 2023. pa do 20. svibnja 2023., s tim da je dospjele obroke uzdržavanja dužna isplatiti odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli a neplaćeni obrok, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužiteljice BA, OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženici EA, OIB [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje djeteta maloljetna ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], plati uzdržavanje u novcu i to za svaki mjesec, iznos od 95,00 eura (slovima: devedesetipeteura) počevši od 1. siječnja 2021. pa do 1. travnja 2021., iznos od 99,00 eura (slovima: devedesetideveteura) počevši od 1. travnja 2021. pa do 1. travnja 2022., iznos od 105,00 eura (slovima: stopeteura) počevši od 1. travnja 2022. pa do 5. svibnja 2023., iznos od 112,00 eura (slovima: stodvanaesteura) počevši od 5. svibnja 2023. pa do 20. svibnja 2023., a od 20. svibnja 2023. pa do 26. travnja 2024. iznos od 224,00 eura (slovima: dvjestodvadesetičetirieura), iznos od 252,56 eura (slovima: dvjestopedesetidvaeuraipedesetišestcenti) počevši od 26. travnja 2024. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke uzdržavanja dužna isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospijevajuće obroke uzdržavanja da plaća najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli a neplaćeni obrok po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na račun oca mlt. tužiteljice ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste&Steiermarkische Bank d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa]. V. S dijelom zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog tužitelji se odbijaju.

VI. Svaka strana snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tada mlt. tužiteljice pod 1. odnosno mlt. tužiteljice pod 2. radi donošenja odluke s kojim će roditeljem stanovati mlt. ČA, način ostvarivanja roditeljske skrbi te ostvarivanja preostalih sadržaja roditeljske skrbi, način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s kojim dijete ne stanuje s drugim roditeljem, zahtjev za uzdržavanjem, odnosno uskraćenim uzdržavanjem.

6. Suprotno žalbenim prigovorima tužene sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude i isprava u spisu.

7. Također, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 12. u svezi s člankom 8. ZPP-a kao ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je kod nadležnog Centra za socijalnu skrb Vinkovci otac i mlt. tužiteljica pokrenuo postupak obaveznog savjetovanja te da među strankama nije postignut dogovor;

- da je tijekom postupka tada mlt. tužiteljica ad. 1. ČA u međuvremenu postala punoljetna – dana 29. siječnja 2023. te ista na ročištu od 25.3.2025. izjavila da ostaje kod podnesene tužbe te da potražuje iznos uzdržavanja do završetka školovanja, odnosno do 20. svibnja 2023., što tužena nije osporila na način što se očitovala kako je suglasna s prijedlogom i mišljenjem stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14.5.2024.

9. U opširno provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je uvidom u timsku sintezu stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14.11.2024. sa zaključkom te mišljenjem i prijedlogom (list 62-63 spisa), mišljenje socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 7. studenog 2024. (list 64-65 spisa), nalaz i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 13. studenog 2024. (list 66-67 spisa), utvrđeno je da je otac ĐA, rođen **.**.1964. u [adresa], treći po redu od ukupno osmero djece, da je u kontaktu s braćom i sestrama, a odnose u primarnoj obitelji opisuje pozitivnim tonovima, da je završio srednju školu za strojobravara te ostvario oko pet godina radnog staža, da je korisnik sustava socijalne skrbi, zajamčena minimalna naknada u iznosu od 339,00 EUR i doplatka za pomoć i njegu od 55,00 EUR te dječjeg doplatka u iznosi 61,00 EUR, a da je u tijeku postupak radi utvrđivanja njegove potpune radne nesposobnosti. Utvrđeno je njegovo suvlasništvo od 1/18 udjela kuće i zemljišta, a da s njim u kućanstvu živi mlađa kćerka mlt. ČA dok se starija kćerka BA odselila iz njihova kućanstva. Daljnjim uvidom utvrđeno je da je tuženica EA rođena **.**.1971. u mjestu [adresa], BiH, druga po redu od ukupno petero djece. Za odnose u primarnoj obitelji da nije bilo asocijalnih ponašanja te da je u kontaktu s braćom i sestrama, da je završila srednju obućarsku školu u [adresa] i da nema ostvarenog radnog staža, a da je ranije išla u nadnice te se na taj način uzdržavala, no zbog problema s kičmom više nije u mogućnosti raditi te je uzdržavaju braća i sestre. Vlasnica je kuće u kojoj stanuje na adresi [adresa]. Nadalje je utvrđeno da su zajedno počeli živjeti 2004. nakon dugogodišnjeg poznanstva te je u toj vezi rođeno dvoje zajedničke djece, mlt. BA i mlt. ČA;

- da je daljnjim uvidom utvrđeno kako su odnosi tuženice i oca ĐA narušeni te bez bilo kakve komunikacije oko mlt. ČA, majka EA živi sama u vlastitom kućanstvu, nezaposlena, narušenog zdravstvenog stanja, uzdržavaju je braća i sestre te da je tek nedavno dobila uplatnicu s naznačenim iznosom od 84,00 EUR (misli da je za uzdržavanje djece) te da istu izvrši u roku od tri dana stoga je posudila novac od brata te istu izvršila. Upoznata je kako su roditelji dužni uzdržavati svoje mlt. dijete te sa odredbom čl. 288 Obiteljskog zakona;

- da je nadalje utvrđeno da majka, ovdje tuženica prihvaća svoju odgovornost vezano za neplaćanje zakonskog uzdržavanja za djecu te da nije vidjela dulji vremenski period kćerku ČA, pokušavala je ostvariti kontakt s mlt ČA no kćerka je u otporu, a ne isključuje niti mogućnost da joj otac brani. Suglasna je da mlt. ČA živi s ocem no želi biti prisutna u životu djeteta te je viđati barem preko vikenda ukoliko to kćerka želi, a odluke vezano za sadržaj roditeljske skrbi o mlt. ČA želi ravnopravno i sporazumno donositi s ocem. Otac nadalje tvrdi kako tuženica do sada nije bila uključena u skrb o djeci niti u jednom segmentu, nije doprinosila za njihovo uzdržavanje nego je isključivo on sam brinuo i skrbio o djeci, stoga smatra da bi mlt. ČA trebala nastaviti živjeti s njim kao i da on samostalno ostvaruje roditeljsku skrb o mlt. ČA. Stoga je zaključak i mišljenje socijalnog radnika da nema zapreka da otac ĐA nastavi skrbiti o mlt. ČA, a s čime je suglasna i majka, ovdje tuženica EA, te isti smatra da je interes djeteta da roditelji zajednički ostvaruju skrb vezano za donošenje odluka i suglasnosti koje su bitne za mlt. ČA sukladno čl. 108. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) budući otac u razgovoru ne navodi konkretne primjere i kojih je razvidno da majka nije bila spremna dati svoju suglasnost kod donošenja odluka koje su bitne za mlt. dijete;

- da daljnjim uvidom u timsku sintezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. studenog 2024. utvrđeno je da stručni tim ostaje u cijelosti ko mišljenja nadležnog socijalnog radnika od 7. studenog 2024. s izvješćem o socioekonomskim prilikama stranaka te mišljenja psihologa od 7. studenog 2024., te je isti dao mišljenje i prijedlog da mlt. ČA nastavi stanovati s ocem BA, a s majkom EA ostvaruje osobne odnose svaku treću subotu u mjesecu od 14:00- 16:00 sati u kućanstvu majke, a vezano za druge sadržaje roditeljske skrbi smatraju da je u interesu djeteta da roditelji zajednički sporazumno donose odluke i suglasnosti koje su bitne za mlt. ČA. S psihološkog aspekta kod majke ne postoje kontraindikacije koje bi je isključivale kao roditelja, motivirana je i spremna za suradnju vezano za skrb o mlt. ČA, a otac u razgovoru ne navodi konkretne primjere iz kojih se može zaključiti da majka nije bila spremna dati suglasnost kod odluka bitnih za dijete;

- da je iz mišljenja psihologa od 13. studenog 2024. utvrđeno da je isti mišljenja kako mlt. ČA može ostati živjeti kod oca budući on skrbi o njezinim potrebama s čime je suglasna i majka – tuženica EA, a majka nije zanemarujući roditelj, naprotiv spremna je na suradnju s drugim roditeljem, stoga psiholog smatra da je interes djeteta da roditelji zajednički ostvaruju skrb vezano za donošenje odluka i suglasnosti koje su bitne za mlt. ČA, te stoga predlaže da se osobni odnosi mlt. ČA s majkom odvijaju svaku treću subotu u mjesecu od 14:00- 16:00 sati u kućanstvu majke;

- da su se zakonski zastupnik i otac mlt. tužiteljice ČA, ĐA na ročištu održanom kod ovog suda 25. ožujka 2025. očitovali da se ne protive viđanju djeteta s majkom, odnosno tuženicom, ako treba i svakodnevno, no protivi se da se viđaju u kućanstvu tuženice, dok se tuženica po punomoćniku podneskom od 24. ožujka 2025. suglasila s mišljenjem i prijedlogom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. studenog 2024. kao i da tužena i otac ĐA kao roditelji zajednički sporazumno donose odluke i suglasnosti koje su bitne za mlt. ČA;

- da je sud stoga, a vodeći računa o najboljem interesu djeteta, kao i uvažavajući mišljenje psihologa od 13. studenog 2024., mišljenje socijalnog radnika od 7. studenog 2024. kao i mišljenje i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. studenog 2024., donio odluku kao pod točkom II. izreke presude te odredio da se viđanja tuženice i mlt. ČA odvijaju svaku treću subotu u mjesecu od 14,00 do 16,00 sati u kućanstvu tuženice, budući isto smatra najprikladnijim mjestom, te mjestom od najboljeg interesa za mlt. ČA;

- da je sud u postupku saslušao tužiteljicu BA, tuženicu EA te zakonskog zastupnika i oca mlt. BAĐ;

- da je zakonski zastupnik i otac mlt. ČA u svom iskazu naveo da je u vrijeme podnošenja tužbe živio u kući sa dvije tada mlt. kćeri, ovdje tužiteljice, da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/18 dijela, trenutno nezaposlen a nije bio zaposlen niti u vrijeme podnošenja tužbe, a također nije bio zaposlen niti u međuvremenu od podnošenja tužbe pa do danas. Od primanja ima zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu 336,00 EUR, a taj iznos nije bio dovoljan za uzdržavanje dvoje mlt. djece te su mu pomagali prijatelji i braća, a budući je potpuno nesposoban za rad ostvarivao je u vrijeme podnošenja tužbe kao i danas iznos na ime potpune nesposobnosti za rad od 55,00 EUR. Dok je tada mlt. kćer BA bila u kućanstvu primao je i veći iznos od 336,00 EUR, a ponekada je znao otići raditi za dnevnicu. Od prestanka izvan bračne zajednice djeca su imala troškove u vidu redovnog školovanja, mobitela, prijevoza, te uobičajenih troškova života, a imala su i posebne potrebe u vidu liječenja budući je tada mlt. BA bila u nekoliko navrata u bolnici, dok mlt. NA nije imala posebnih potreba vezano za zdravlje. Mjesečno uzdržavanje dvoje mlt. djece koštalo je onoliko koliko je otprilike i navedeno u tužbi. Osim suvlasništva od 1/18 dijela nekretnine u kojoj živi s mlt. kćeri ČA nema nikakve druge vrednije imovine u svom vlasništvu. Osim dvije kćerke nema druge djece, a ističe da su mu prijatelji i braća pomagali kada je to bilo potrebno radi troškova vezanih za uzdržavanje dviju kćeri;

- da je tužiteljica BA u svom iskazu navela da se prvi put zaposlila oko dvadesetak dana nakon što je završila školovanje 20. svibnja 2023. te je i dan danas zaposlena i živi u [adresa]. U cijelosti se složila s navodima njenog oca ĐA, a vezano za mjesečne potrebe uzdržavanja nje i njezine mlt. sestre ČA te u tom pogledu nema ništa posebno za dodati, a ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva od datuma kako je navedeno u tužbi, a vezano za početak uzdržavanja pa sve do završetka njenog školovanja. U vrijeme podnošenja tužbe pa sve do završetka školovanja nije bila vlasnica nikakve nekretnine niti je imala u vlasništvu vrednije pokretnine;

- da je tuženica EA u svom iskazu navela da je trenutno nezaposlena te je bila nezaposlena u periodu od 1. siječnja 2021. pa sve do danas;

- da u vlasništvu ima samo suvlasnički dio od 5/6 udjela nekretnine u kojoj trenutno sama živi. Prima socijalnu pomoć u iznosu od 160,00 EUR a u njenim mjesečnim troškovima života sudjeluju njen brat i sestra koji joj pomažu svakomjesečno. Od vrednijih pokretnina nema ništa u vlasništvu. Ističe da u periodu od 1. siječnja 2021. pa do danas nije sudjelovala u uzdržavanju mlt. kćeri, ovdje tužiteljica, te nije doprinosila u nikakvom financijskom smislu vezano za njihove životne potrebe. Jedno vrijeme je išla raditi po poljima za nadnicu no sada to ne može zbog zdravstvenog stanja. Za sada je bolesna samo na kralježnicu dok nema drugih dijagnosticiranih zdravstvenih poremećaja i ne troši dodatna sredstva na nikakve lijekove.

10. Temeljem izvedenih svih dokaza sud je zaključio kako postoji razdvojeni život roditelja te cijeneći činjenicu da su na ročištu za glavnu raspravu od 22.3.2025. stranke postigle u većem dijelu sporazum u pogledu stanovanja djeteta na način da mlt. ČA stanuje s ocem te da prema preporuci Zavoda ostvaruje osobne odnose s majkom kao roditeljem s kojim neće stanovati, sud je odredio da će mlt. tužiteljica stanovati s ocem dok će s majkom ostvarivati osobne odnose na način pobliže navedene u točki II. izreke ove presude vodeći računa pri tome da postoje razvijena privrženost djeteta prema oba roditelja, da su oba roditelja emocionalno vezana za dijete te da na strani tuženice kao roditelja koji s djetetom neće stanovati ne postoje okolnosti koje bi za dijete bile nepovoljne i zbog kojih se osobni odnosi djeteta s ocem ne bi trebali ostvariti.

11. Suđeno je, nadalje, da će se osobni odnosi mlt. ČA s majkom ostvarivati u njenom kućanstvu –koja će skrbit o djetetu, stoga je suđeno kao u točki II. izreke.

12. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužna tuženica maloljetnoj tužiteljici- djetetu ČA i tužiteljici BA, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za njegovo uzdržavanje (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženica obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje djece, i to tužiteljice BA do datuma završetka školovanja 20. svibnja 2023., a tužiteljice mlt. ČA i nadalje, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka. 12.1. Tijekom postupka tuženica nije dokazala da bi bila radno nesposobna već navodi da za sada samo ima problema sa kralježnicom, dok nema drugih dijagnosticiranih zdrav tvenih poremećaja.

13. Sud je odredio za onom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti tuženica, odnosno roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom za dijete u dobi od trinaest do osamnaest godina, u koju dobnu skupinu ulaze i tužitelji kao zajednička djeca oca ĐA i tuženice EA, sukladno Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Narodne novine broj 39/2020, 30/2021, 37/2022, 48/2023, 49/2024), koje su bil u primjeni počevši od 1. siječnja 2021. pa nadalje, od dana stupanja na snagu itih. Kako sa danom 20. svibnja 2023. prestaje obveza uzdržavanja BA, odnosno drugog djeteta, te se obveza uzdržavanja nastavlja samo u odnosu na mlt. ČA, to je sud odredio iznos uzdržavanja za mlt. ČA od 20. svibnja 2023. pa nadalje sukladno odredbi čl. 314. st. 2. ObZ-a.

14. Kod donošenja odluke o uzdržavanju koje za navedenu djecu ima u novcu plaćati tuženica koja je njihova majka, sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je tužiteljica BA u međuvremenu postala punoljetna, te da je odselila iz kućanstva oca, dok je mlt. tužiteljica ČA i nadalje u kućanstvu oca ĐA, te da će stanovati u kućanstvu s ocem, da je do sada isključivo roditelj i otac izvršavao svakodnevnu skrb o djeci i zadovoljavao sve materijalne potrebe djece, da majka, ovdje tuženica, nije ni u kojem pogledu sudjelovala u uzdržavanju djece, te da dijete mlt. ČA nema povećanih potreba vezano za zdravlje, da je za uzdržavanje djece prema navodima oca ĐA potreban iznos koji je i naveden u tužbi, da je otac ostvario pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 336,00 eura, te na ime potpune nesposobnosti za rad iznos od 55,00 eura. 14.1. Sud je cijenio i utvrđene činjenice da je tuženica iako radno sposobna, nezaposlena, kako u vrijeme podnošenja tužbe tako i danas, da stanuje u vlastitom kućanstvu kojega je suvlasnik od 5/6 dijela, da joj pomažu financijski sestra i brat, da nije vlasnik vrednijih pokretnina, da nije do sada doprinosila uzdržavanju mlt. kćeri, kao i činjenicu da trenutno ne može raditi zbog zdravstvenih problema, tako da je sud cijeneći svijest tuženice o obvezi i potrebi plaćanja uzdržavanja za mlt. kćerke, kako dospjelih iznosa za oboje djece, tako i onih koji za tužiteljicu mlt. ČA dospijevaju i u budućnosti, te njenu voljnost za plaćanjem toga uzdržavanja, odredio da će tuženica plaćati za mjesečno uzdržavanje svoje djece iznose kako je odlučeno u t. III. i IV. izreke ove presude, koju obvezu tuženica ima počevši od dana faktičnog prestanka izvanbračne zajednice odnosno dana 1. siječnja 2021., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koju mjesečnu obvezu treba ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun otvoren u banci na ime oca mlt. tužiteljice ČA, kao zakonskog zastupnika navedenog djeteta, koje će s ocem stanovati sukladno odluci suda iz točke II. izreke ove presude, s time da dospjele iznose ima platiti odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a iznose pod t. III. presude na račun osobno tužiteljice BA, s time da dospjele iznose uzdržavanja ima platiti odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14.2. Treba istaknuti da tuženica osobno nije osporila navode tužitelja o početku plaćanja uzdržavanja od 1. siječnja 2021., već je štoviše u svome iskazu danom na ročištu održanom kod ovoga suda 25. ožujka 2025. istaknula da u periodu od 1. siječnja 2021. pa do danas nije sudjelovala u uzdržavanju mlt. kćerki, te time u biti i priznala da je izvanbračna zajednica prestala navedenog datuma, stoga je sud odredio početak tijeka uzdržavanja od 1. siječnja 2021. kao dana faktičnog prestanka izvanbračne zajednice. Također tuženica nije posebno osporila niti navod tužiteljice BA da potražuje iznose uzdržavanja do završetka svojega školovanja, odnosno do 20. svibnja 2023., stoga se ima smatrati da je suglasna u tome dijelu.

15. Budući je sud iznose uzdržavanja utvrdio sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN br. 39/20, 30/21, 37/22, 48/23, 49/24) odbijen je zahtjev tužiteljice sa zahtjevom preko dosuđenog iznosa kako je to navedeno u točki V. izreke.

16. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 366. OBZ-a.

17. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

18. Naime, sud je pravilno i postupno utvrdio činjenično stanje temeljem gore izvedenih dokaza te je svoju odluku utemeljio na rezultatima izvedenih dokaza vodeći računa prije svega o prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad te na sporazumu roditelja.

19. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim prigovorima tužene, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

20. Radi iznesenog, žaliteljica se u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude. Posebno u odnosu na žalbeni prigovor kako je tužba podnesena samo radi plaćanja uzdržavanja, odgovoriti je da je doista prvobitno tužba podnesena radi uzdržavanja ali iz postupka proizlazi da je pred tim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem R1 Ob-304/21 radi ostvarivanja roditeljske skrbi i dr. nad tada mlt. tužiteljicama radi čega je navedeni predmet pripojen ovom predmetu, a sud je i po službenoj dužnosti odlučio s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem kako bi donio odluku i o uzdržavanju. Stoga sud nije trebao postupiti sukladno odredbi članka 109. stavak 1.,2. i 4. ZPP-a, odnosno nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

21. Također neosnovano žaliteljica upire kao je ona ustala protutužbom o istoj sud nije odlučio. Doduše, u izreci presude ne vodi se taksativno sadržaj protutužbe ali je faktično o istoj odlučeno jer se radi o specifičnom sporu koji se tiče sadržaja roditeljske skrbi i dr.

22. U odnosu na žalbeni prigovor kako je ista na ročištu od 25.3.2025. iskazala da zbog bolesti više nije radno sposobna, koju činjenicu sud nije na dostatan način ocijenio, odgovoriti je da je tužiteljica iskazala kako zbog bolesti kralježnice nije u mogućnosti raditi te da je neko vrijeme išla raditi po poljima za nadnicu te da joj pomažu brat i sestra. Ovu činjenicu, dakle, činjenicu radne nesposobnosti tužena nije dokazala te je ista u mogućnosti, što i sama tvrdi u iskazu makar povremeno raditi i na taj način priskrbiti sredstva koja je sud dosudio za mlt. tužitelju ad. 2. u minimalnom iznosu.

23. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

24. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a, kao i odluku o troškovima postupka.

U Splitu, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić