Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-256/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Agram leasinga d.o.o., OIB: 48922277230, Remetinečka cesta 98, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Štefanović i Ivor Štefanović u Ivanić-Gradu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-628/2025-4 od 23. lipnja 2025., dana 21. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika ZŠ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-628/2025-4 od 23. lipnja 2025.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Agram leasinga d.o.o. za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.356,85 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini ovršenika označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], vinograd površine 673 m[2] i stambena zgrada, [adresa], Poljanski brijeg 51, površine 49 m[2] upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adesa], oranica, površine 15080 m[2] , upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 38.091,71 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, te je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.464,39 eura također sa zateznim kamatama.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik navodeći da se žali u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom ističe da predlaganje ovrhe nema nikakvo racionalno opravdanje niti da se ikakav cilj u vidu naplate predmetne tražbine može postići. Navodi da podnošenje prijedloga za ovrhu i donošenje pobijanog rješenja predstavljaju povredu dostojanstva ovršenika. Ističe da su predmetne nekretnine opterećene založnim pravom u korist Agram banke d.d. i da bi u slučaju prodaje u cijelosti bila nenamirena tražbina ovrhovoditelja. Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava navode ovršenika te ističe da su očito neosnovani. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.356,85 eura.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
6. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice od 29. prosinca 2021. javnobilježnički potvrđene od javne bilježnice u [adresa] Željkice Kirin pod poslovnim brojem OV-8190/2021, a kojom je ovršenik, kao jamac platac, dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika Agram leasing d.o.o. iz te bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku.
7. Prema odredbi čl. 215. st. 3. u vezi s čl. 214. st. 7. OZ-a, navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave i na temelju takve isprave može se tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe. Stoga je neosnovan žalbeni navod ovršenika da ovršenik nije dao suglasnost da se protiv njega provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenih OZ-om.
8. Ovrhovoditelj je sukladno odredbi čl. 82. st. 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga kao dokaz o tome da su nekretnine na kojima je predložena ovrha upisane kao vlasništvo ovršenika.
9. Neosnovan je žalbeni navod ovršenika da je ovrhovoditelj pogrešno zatražio stopu zatezne kamate jer da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi protiv fizičke osobe, a ne između dva trgovačka društva pa da je stoga jedino pravilno uvećanje referentne stope na glavnicu i troškove postupka za tri postotna poena. Naime, ovršenik je zadužnicu potpisao kao jamac platac. Odredbom čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) je propisano da ako se jamac obvezao kao jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili obojice u isto vrijeme. Stoga, iako se ovrha vodi protiv ovršenika koji je fizička osoba, on kao jamac platac sukladno citiranoj odredbi odgovara vjerovniku kao glavni dužnik odnosno u ovom slučaju kao trgovačko društvo Elektrocentar Petek d.o.o. za čije dugovanje jamči.
10. Također je neosnovan žalbeni navod da ovrhovoditelj mora imati pravni interes za obraćanje sudu odnosno za predlaganje ovrhe. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. OZ-a je propisano da se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja, dok je odredbom čl. 5. st. 1. OZ-a propisano da sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu. Dakle, nikakva ograničenja u pogledu dokazivanja pravnog interesa za pokretanje ovršnog postupka nisu propisana niti bi to bilo u skladu s ciljem ovršnog postupka, a to je namirenje tražbine ovrhovoditelja.
11. Neosnovano ovršenik ističe da su nekretnine koje su predmet ovrhe već opterećene založnim pravom i da se u slučaju prodaje ne bi mogla namiriti ni tražbina založnog vjerovnika pa bi posljedično tome i tražbina ovrhovoditelj ostala nenamirena. Ovakvim navodim ovršenik sadržajno ističe prigovor nedostatka pokrića koji uređuje čl. 94. OZ-a. Međutim, odredbom čl. 94. st. 1. OZ-a je propisano da svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da ovršenik nije ovlašten isticati navedeni prigovor.
12. Nadalje, u konkretnom slučaju i prema mišljenju ovog suda drugog stupnja nije došlo do narušene pravične ravnoteže u smislu odredbe čl. 80.b st. 3. OZ-a. Budući da je prvostupanjski sud usvojio prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi, razvidno je da je smatrao kako donošenjem takvog rješenja nije došlo do povrede pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stoga, kako ovršenik osim puke tvrdnje da sud treba ispitati postoje li razlozi za odbijanje prijedloga za ovrhu iz čl. 80.b st. 3. OZ-a, ne tvrdi niti obrazlaže pojedini od razloga iz navedene odredbe koji bi eventualno mogli dovesti do narušenja pravične novčane ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, to takvim paušalnim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu je odbijen (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban za donošenje ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 155. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 21. kolovoza 2025.
Sudac
Goran Škugor
