Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-81/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mireli Paoli Badovinac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10670/2023-40 od 23. prosinca 2024., 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10670/2023-40 od 23. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 325,00 EUR (tristo dvadeset pet eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
" I. Nalaže se 1. tuženiku AN i 2. tuženici PN solidarno isplatiti tužitelju JN iznos od 670,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se 1. tuženiku AN i 2. tuženici PN solidarno naknaditi tužitelju JN parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijana presuda preinači.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojim je predložio da se njihova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženici se žale zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navode u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan. Tuženici su u žalbi jedino naveli da su predložili prekid postupka, a da o tom prijedlogu prvostupanjski sud uopće nije donio nikakvu odluku. Takvo postupanje prvostupanjskog suda bi moglo predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 1. ZPP- a. Člankom 467. stavak 1. ZPP-a je propisano da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona. Ovaj postupak u smislu odredbe iz članka 458. stavak 1. ZPP-a predstavlja postupak u sporu male vrijednosti u kojem sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi u žalbi protiv presude nije dopušteno isticati žalbeni razlog iz članka 365. stavak 1. ZPP-a pa ovaj sud taj žalbeni razlog nije niti razmatrao.
6. Predmet spora je isplata ugovorne kazne zbog kašnjenja u dovršetku ugovorenih građevinskih radova.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj kao kupac s tuženicima kao prodavateljima 8. rujna 2016. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Ugovor), na kojem su potpisi tužitelja i tuženika istoga dana ovjereni kod javne bilježnice Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12063/16, a predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica], stambena zgrada br. 26 i dvorište [adresa], površine 432 m2, stambena zgrada br. 26 [adresa] površine 142 m2, dvorište [adresa] površine 290 m2, ukupne površine 432 m2, prvi suvlasnički dio: 1851/10000 etažno vlasništvo (E-1), u naravi stan S1 u prizemlju građevine koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe 1, sobe 2, kupaonice i spremišta, podne površine 49,70 m2, kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake P1, podne površine 13,00 m2, u dvorištu građevine i dio dvorišta podne površine 31,20 m2, u planu posebnih dijelova građevine označeno plavom bojom, te da se tužitelj u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik navedene nekretnine
- da je ugovorena kupoprodajna cijena za kupljenu nekretninu u ukupnom iznosu od
67.000,00 eura (čl. 5.1. Ugovora)
- da su specificirani radovi koje su se prodavatelji (ovdje tuženici) obvezali dovršiti prema odredbama Ugovora (čl. 5.4.5. Ugovora), i to u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora (čl. 5.5.)
- da je ugovoreno da će se kašnjenje u izvršenju obveze završetka preostalih radova, počevši sa računanjem kašnjenja od isteka 30-tog kalendarskog dana od dana potpisa Ugovora pa nadalje, obračunati plaćanjem penala u iznosu od 1% od ukupne cijene stana od 67.000,00 eura za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene, a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, da se prodavatelji solidarno obvezuju plaćati kupcu jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje prema navedenoj formuli, sve do potpunog izvršenja obveze (čl. 5.6. Ugovora)
- da je uvidom u primopredajni zapisnik o stanju stana u trenutku preuzimanja od 26. rujna 2016. utvrđeno da je isti zaključen između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca te da su stranke suglasne da radovi u predmetnom stanu navedeni u Ugovoru nisu započeti niti završeni (čl. 2.1.)
- da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je Ugovor u kojemu su ugovoreni penali zbog zakašnjenja sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, dakle da su navedenim ugovorom obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, preuzeli upravo tuženici, dok eventualni obvezno pravni odnosi između tuženika i treće osobe (GN) na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 23. studenoga 2016. (kojeg tužitelj nije stranka), nisu pravno relevantni za predmet ovog spora, već se može raditi eventualno o regresnom potraživanju tuženika prema trećoj osobi
- da iz svega navedenog proizlazi da su se tuženici obvezali dovršiti radove taksativno navedene u čl. 5.4.5. Ugovora i to u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora (čl. 5.5.), te da su se u slučaju zakašnjenja tuženici obvezali solidarno isplatiti tužitelju penale u iznosu od 1% od ukupne cijene stana (67.000,00 EUR) za svakih trideset kalendarskih dana kašnjenja, sve do potpunog izvršenja obveze, a da iste radove nisu izveli, te da se kašnjenje nastavilo i nakon isplate u cijelosti ostatka cijene, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan zbog čega je prvostupanjski sud primjenom članaka 350. stavak 1. i 351. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev.
7.1. Člankom 350. stavak 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni, a člankom 351. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način.
8. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba članka 4., članka 29. stavak 1. i 2., članka 173., članka 350. stavak 1. i članka 351. ZOO-a, u svezi članka 5.6. Ugovora pobijanom presudom usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev.
8.1. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno raspravio prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan iz razloga jer je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. rujna 2016., u kojemu su ugovoreni penali zbog zakašnjenja, sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja. Dakle, navedenim ugovorom obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, preuzeli su upravo tuženici, dok eventualni obvezno pravni odnosi između tuženika i treće osobe (GN) nisu pravno relevantni za predmet ovog spora, a može se raditi eventualno o regresnom potraživanju tuženika prema trećoj osobi.
8.2. Ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima oni ističu da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz članka 458. stavak 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz članka 467. stavak 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
8.3. Što se tiče žalbenih navoda da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer penali premašuju vrijednost nekretnine, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da obzirom na vrijednost nekretnine i obzirom na kupoprodajnu cijenu od 67.000,00 eura predmetna ugovorna kazna nije ugovorena u previsokom iznosu. Što se pak tiče navoda da su tužitelju u drugim parničnim predmetima koje stranke vode već dosuđeni znatni novčani iznosi na ime predmetne ugovorne kazne ta činjenica na nikakav način ne utječe na presuđenje u ovom predmetu.
8.4. Proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je zbog tog razloga žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istog razloga, a analognom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 325,00 eura.
Koprivnica, 21. kolovoza 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
