REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13463/2022.
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Karmen Novak Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića, kao zapisničara u vijeću, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆF kojeg brani Marko Cvrković odvjetnik iz Vukovara, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj:67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14.,64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika ĆF, podnesenoj po branitelju protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 21. studenog 2022. godine, broj: 52. Pp-4852/21., na sjednici vijeća održanoj dana 21. kolovoza 2025. godine
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĆF, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13 i 110/15) okrivljenik ĆF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik ĆF proglašen je krivim i kažnjen primjenom instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 kuna (278,72 EUR-a), zbog djela prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude. Obvezan je na plaćanje troškova porstupka u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura).
2. Protiv te presude pravodobno je po branitelju podnio žalbu okrivljenik zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji. Smatra da izviješće o počinjenom prekršaju kao službena bilješka nije zakonit dokaz, te da mu nikada nije dostavljeno rješenje o stavljanju izvan snage prekršajnog naloga. Poriče počinjenje prekršaja navodeći da nije primio obavijest od dostavi podataka o vozaču, te da nije vlasnik predmetnog vozila. Smatra da je prestrogo kažnjen, gdje sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, vijeće ovog suda smatra da nije počinjena bitna povreda odredbe prekršajnog postupka na koje se žalitelj poziva, dokazni postupak je u cijelosti pravilno i zakonito proveden, a izviješće o počinjenom prekršaju koje je policijski službenik sastavio nakon počinjenja prekršaja predstavlja valjan dokaz.
6. Nadalje, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te je nakon što se okrivljenik nije odazvao pozivu suda, temeljem materijalnih dokaza, prije svega dostavnice o primitku obavijesti i izviješća o počinjenom prekršaju, nesporno utvrdio da okrivljenik kritične zgode kao vlasnik vozila nije u roku od 15 dana po primitku obavijesti dostavio policiji podatak o vozaču koji je skrivio prekršaj, čime su u njegovom ponašanju u cijelosti ostvarena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, te nije potrebno izvoditi dodatne dokaze.
7. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
U svezi s tim valja istaći da su za predmetni prekršaj propisana znatno stroža novčana kazna (od 660,00 do 1.990,00 eura), a prvostupanjski sud je primjenom instituta ublažavanja kazni istu ublažio u velikoj mjeri ispod zakonskog minimumima, te je isti sud prilikom određivanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenik nije naveo dodatnu okolnost koja bi opravdavala daljnje ublažavanje kazne, niti je daljnje ublažavanje novčane kazne opravdano obzirom na težinu počinjenog prekršaja.
8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. kolovoza 2025. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zlatko Hasić,v.r.
Renata Popović,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.