Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-652/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1232/2023-9 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća 21. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 1232/2023-9 od 28. ožujka 2024. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o operativnom leasingu broj: 00708/RK na temelju Ponude br. 61612, sklopljenog 27. travnja 2007. između ovdje tužitelja kao vlasnika obrta [obrt], vl. JZ, [adresa], MBO: [matični broj osiguranika] kao primatelja leasinga kredita i tuženika kao davatelja leasinga sadržana u Ugovoru pod naslovom GLAVNE ODREDBE, u dijelu kojim je ugovorena otplata leasing obroka kao novčane obveze: „...u hrvatskim kunama koristeći prodajni tečaj CHF Splitske banke d.d. kod SG Splitske banke d.d. na dan uplate“ kao i odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Općim uvjetima ugovora o operativnom leasingu verzija 02-2008- promjenjiva kamatna stopa od 6.10. u dijelu kojim je ugovorena otplata leasing obroka kao novčane obveze: „...u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju SG Splitske banke d.d. za valutu koji vrijedi na dan plaćanja“, pod toč. II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova u cijelosti, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja, predlažući drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi mu trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u Ugovoru o operativnom leasingu broj: 00708/RK od 27. travnja 2007. sklopljenog između ovdje tužitelja kao vlasnika obrta - primatelja leasinga kredita i tuženika kao davatelja istog i odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Općim uvjetima Ugovora o operativnom leasingu verzija 02-2007-promjenjiva kamatna stopa, koji zahtjev tužitelj činjenično temelji na tome da je tuženik kao financijska institucija koja se bavila plasmanom objekata leasinga putem sklapanja Ugovora o leasingu i drugih ugovora imao i trebao imati saznanja što će se s valutom CHF događati u razdoblju koje slijedi, pozivajući se pritom na činjenicu da je osnivač (i vlasnik) tuženika bila Zagrebačka banka d.d., Zagreb, koja je bila jedna od tuženih banaka u kolektivnom sporu koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio Savez udruga – Potrošač protiv banaka, a u kojem sporu je utvrđeno da je u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. Zagrebačka banka d.d., Zagreb povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarala valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, zbog čega je postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje: ZZP/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, pa zbog navedenog tužitelj smatra ugovaranje od strane tuženika valutne klauzule u CHF nepoštenim i prijevarnim, odnosno ništetnim.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je izvršio uvid i pročitao isprave navedene pod toč. 3. obrazloženja te je na temelju navedenog utvrdio:

- da je tužitelj kao vlasnik [obrt]“ vl. Duško Bašić, [adresa] kao primatelj leasinga sa tuženikom kao davateljem leasinga sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj: 00708/RK na temelju ponude br. 61612 (dalje u tekstu: Ugovor), objekt kojeg Ugovora je bilo vozilo Renault Master 2,5 DCi, nabavne vrijednosti 43.355,72 CHF (bez PDV), s trajanjem Ugovora od 60 mjeseci, iznosom mjesečnog obroka od 713,20 CHF (bez PDV), akontacijom od 4.335,57 CHF i ostatkom vrijednosti objekta leasinga nakon isteka Ugovora od 6.503,36 CHF,

- da je u Ugovoru pod naslovom GLAVNE ODREDBE navedeno da su novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora izražene u CHF, da se ispunjavaju plaćanjem u kn prema prodajnom tečaju CHF Splitske banke d.d. kod SG Splitske banke d.d. na dan uplate, te da su sastavni dio Ugovora opći uvjeti, otplatni plan i zapisnik o preuzimanju objekta leasinga,

- da je toč. 6.10 Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu verzija: 02-2007- promjenjiva kamata (u izreci presude očitom omaškom napisano: 02-2008-, umjesto 02-2007- opaska ovoga suda) bilo propisano da se novčane obveze koje proizlaze iz ugovora o leasingu, ako su iste vezane uz stranu valutu, ispunjavaju plaćanjem u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju SG Splitske banke d.d. za tu valutu koji vrijedi na dan plaćanja,

- da je tužitelj sklopio Ugovor s tuženikom kao obrtnik za automobil koji mu je predstavljao sredstvo obavljanja njegove djelatnosti, posljedično čemu da se radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj: 35/05.; dalje u tekstu: ZOO), zbog čega tuženik nema svojstvo potrošača u smislu ZZP/07, pa nije ovlašten s uspjehom pozivati se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača niti na pravna utvrđenja iz presuda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe čl. 502.c ZPP, jer činjenica što je nakon sklapanja Ugovora došlo do rasta tečaja CHF zbog čega je porasla visina obroka leasinga - predstavlja poslovni rizik, pa je tužitelj o navedenom morao voditi računa prilikom sklapanja Ugovora i sukladno slobodi uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO odlučiti hoće li i kakav ugovor o leasingu sklopiti s tuženikom ili bilo kojim drugim davateljem leasinga

nakon čega je analizom i ocjenom svih provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije sklopio Ugovor kao potrošač, zbog čega se isti ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača niti na pravna utvrđenja iz presuda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe čl. 502.c ZPP, posljedično čemu je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Pobijajući navedenu presudu tužitelj u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se presuda ne može ispitati obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jer su razlozi nedostatni i neargumentirani.

8. Sadržajem žalbe tužitelj ukazuje (i) na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično i pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da je tijekom prvostupanjskog postupka isticao da je odredba Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF suprotna odredbi čl. 296. ZOO te načelu jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO), načelu zabrane zlouporabe prava (čl. 6. ZOO) i načelu zabrane prouzročenja štete (čl. 8. ZOO), odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju postupao prijevarno i nepošteno, zbog čega je postupanje istog impliciralo povredu obvezno-pravnih načela, posljedično čemu je predmetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštena i kao takva ništetna. Tvrdi da ga tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora nije informirao o svim parametrima važnim za donošenje odluke o sklapanju Ugovora s valutnom klauzulom u CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Stoga, kako ga tuženik nije upoznao s valutnim rizikom, time da niti u samom Ugovoru nisu navedeni rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora, niti je dokazao da ga je prilikom sklapanja Ugovora upozorio na sve poznate specifičnosti valutne klauzule u CHF i isplate mjesečnih rata vezanih uz promjenu tečaja CHF, tužitelj smatra da je jednostrano određena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je posljedično tome neizvjestan i iznos glavnice s osnova leasinga kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku kao davatelju leasinga.

9. Ponajprije valja navesti da i prema stajalištu ovoga suda predmetni Ugovor nije potrošački, obzirom da ga je sklopio tuženik kao vlasnik obrta, pa se stoga u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a ni presude sudova donesene u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, dakle presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2107-10 od 14. lipnja 2018.

10. Međutim, ovdje valja navesti da je sud prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja vezan činjeničnim supstratom tužbe i da temeljem istog odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj u tužbi i tijekom postupka u okviru činjeničnih navoda iznio činjenice u kojima tvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, a ne samo iz razloga propisanih Zakonom o zaštiti potrošača, to je prvostupanjski sud bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi ili do kraja prethodnog postupka utvrditi da li je tuženik doista postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), neovisno o tome što tužitelj u konkretnom slučaju nema status potrošača (tako i Rev-556/2023 od 10. rujna 2024.), te posljedično rezultatu takvog utvrđenja odlučiti o zahtjevu tužitelja.

11. Točno je da odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u Ugovoru nije protivna odredbama Zakona o obveznim odnosima, već je ista sukladno čl. 269. st. 1. i 2. ZOO dopuštena, odnosno da je činidba moguća, dopuštena i odrediva.

12. Međutim, tužitelj je u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka isticao da ga tuženik prilikom sklapanja Ugovora nije upozorio i obavijestio da se radi o visoko složenom i rizičnom financijskom poslu, odnosno da je CHF valuta visokog rizika, zbog čega je tvrdio da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule u CHF povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, načelo zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO, načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz čl. 7. ZOO i načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO.

13. Unatoč gore iznesenom, prvostupanjski sud, osim što je pravilno zaključio da tužitelj u konkretnom slučaju nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, pa da se u odnosu na njega ne primjenjuju odredbe tog Zakona, nije obrazložio da li je odredba Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF protivna navedenim načelima obveznog prava iz čl. 3., 4., 6., 7. i 8. ZOO na koje je ukazivao tužitelj, posljedično čemu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (jer ih prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije niti utvrđivao) i stoga se ne može ispitati, pa je dakle počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti u cijelosti pobijanu presudu primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će uzeti u obzir dokazne prijedloge stranaka te će nakon ocjene predloženih dokaza utvrditi odlučne činjenice primjenjujući pritom relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima budući da tužitelj nema u konkretnom slučaju svojstvo potrošača, te će na temelju rezultata dokaznog postupka donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu u kojoj će navesti jasne, relevantne i valjane razloge uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Novom odlukom prvostupanjski sud odlučit će i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu, 21. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun