1

Poslovni broj 66 Gž-2452/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 66 Gž-2452/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Vandi Senta, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. V.1, OIB …, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V.2, protiv tuženika D. Nj., OIB …, iz V.1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-109/2021-10 od 4. travnja 2023., dana 28. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-109/2021-10 od 4. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I i točkom III u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 75,48 eur / 568,70 kn[1].

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Vukovaru je presudom poslovni broj Povrv-109/2021-10 od 4. travnja 2023. djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K. iz V.1 poslovni broj Ovrv-1364/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 258,06 eur / 1.944,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate u roku od 15 dana, kako je to pobliže opisano u točki I izreke pobijane presude (točka I izreke). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K. iz V.1 poslovni broj Ovrv-1364/2021 od 27. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 66,36 eur / 500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka II izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 75,48 eur / 568,70 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

 

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I izreke prvostupanjske presude i protiv dijela točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 75,48 eur / 568,70 kn, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, a podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 258,06 eur / 1.944,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime neplaćenih računa za tzv. fiksne troškove toplinske energije nastale u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2021., nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava.

 

6. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi plaćati tzv. fiksni trošak toplinske energije u utuženom razdoblju, s obzirom na to da se tuženik (nesporno) izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava 25. studenog 2016.

 

7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. tog zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. tog zakona (čl. 467. st. 1. ZPP). S obzirom na to da pobijanu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud se nije mogao upuštati u ocjenu takvih žalbenih navoda.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, u svezi sa čl. 467. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju određeno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

9. Prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 258,06 eur / 1.944,36 kn nakon što je u pravilno provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije kao suvlasnicima stambene zgrade odnosno vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina i zajedničkih dijelova nekretnine na adresi u V.1, sklopio na neodređeno vrijeme Ugovor o potrošnji toplinske energije broj … od 27. lipnja 2016. iz čega proizlazi da je tužitelj koncesionar navedene komunalne djelatnosti,

- da tuženik prebiva na navedenoj adresi i da je od studenoga 2016. isključen iz sustava toplinske energije, odnosno isporuka toplinske energije je obustavljen od strane tužitelja radi neplaćenog duga, na način da je obustava isporuke toplinske energije izvršena blindiranjem i plombiranjem 2 kom glavnih ventila na jedinstvenom priključku stana na zajedničku vertikalu grijanja,

- da tuženik stoga nije u utuženom razdoblju koristio toplinsku energiju,

- da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao tuženika kao korisnika njegovih usluga te da tuženik s osnove nepodmirenih računa za lipanj 2020. pa sve do svibnja 2021. duguje ukupan iznos od 1.944,36 kn, što proizlazi iz ispisa dugovanja/otvorenih stavki za toplinsku energiju odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2021.,

- da je na svakom pojedinom računu vidljivo da je mjesečna obveza tuženika utvrđena u fiksnom iznosu od 162,03 kn koji obuhvaća trošak za snagu, naknadu za opskrbu i naknadu za usluge kupca toplinske energije, na koji iznos su obračunate kamate na dugovanje.

 

10. Pritom prvostupanjski sud polazi od sadržaja odredbe čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine broj 80/13, 14/2014, 102/14, 95/15, 102/15 –dalje: ZTTE) prema kojoj je određeno da je i nakon isključenja (izdvajanja) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac (ovdje tuženik), i nadalje u obvezi plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (a što u konkretnom slučaju tužitelj od njega ni ne potražuje, odnosno nije predmet spora), budući je nesporno da je tuženiku obustavljena isporuka toplinske energije u studenom 2016.

 

11. Isto tako, prvostupanjski sud temelji svoju odluku i na odredbi čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14 i 129/15 – dalje: Opći uvjeti) kojom je propisano da je za vrijeme obustave isporuke toplinske energije krajnji kupac dužan plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

 

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje, u pravilnost i potpunost kojeg ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 258,06 eur / 1.944,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

13. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju bio krajnji kupac usluge tužitelja na navedenoj adresi, odnosno da je u obvezi podmiriti tzv. fiksne troškove koji slijede nakon izdvajanja iz toplinskog sudstava tužitelja (čl. 45. st. 3. ZTTE).

 

14. U postupku nije sporno da tuženik više nije korisnik usluge tužitelja u odnosu na samostalnu uporabnu cjelinu nakon što je presječen dovod toplinske energije u tuženikov stan. Međutim, tužitelj smatra da ima pravo obračunavati tuženiku tzv. fiksni trošak toplinske energije u koji ulazi trošak za snagu, naknada za opskrbu i naknada za usluge kupca toplinske energije s pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. ZTTE, kojom je propisano da je krajnji kupac koji se uz suglasnost većine glasova suvlasnika izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

 

15. Odredbe ZTTE ne definiraju što se smatra troškovima toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu, a niti je to definirano podzakonskim propisom - Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14, 27/15 i 124/15), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, već je tim Pravilnikom u čl. 2. st. 2. točka. 3. definirano što su ukupni troškovi toplinske energije – a to su troškovi za isporučenu toplinsku energiju i troškovi priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

 

16. No, odredbom čl. 45. st. 1. ZTTE propisano je da se, iznimno od odredbi tog zakona, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta, a čl. 45. st. 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. tog članka dužan plaćati sve troškove osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

 

17. Odredbom čl. 3. st. 2. točka 38. ZTTE propisano je da je zajedničko mjerilo toplinske energije - uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu, dok je točkom 39. istog članka propisano da je zajednička potrošnja - potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kupca umanjena za ukupni iznos potrošene toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije. Točkom 40. istog članka propisano je da je zasebno mjerilo toplinske energije - uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini.

 

18. Stoga, kako u žalbi tuženik ističe prigovore (da nije s tužiteljem u ugovornom odnosu o pružanju usluge grijanja, jer je ugovor raskinut sukladno čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da se u konkretnom slučaju ne radi o obustavi isporuke toplinske energije već o isključenju iz sustava od 25. studenog 2016., da mu tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju i da nema grijanje, da fiksna naknada iz čl. 45. st. 3. ZTTE čini sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, odnosno, u konkretnom slučaju, ona se odnosi na troškove snage koji je sastavni dio toplinske energije pa navedeno predstavlja upravo izuzetak iz čl. 45. st. 3. ZTTE) koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka i koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio te za isto dao zakonito i pravilno obrazloženje, ovaj sud smatra da su navedeni tuženikovi prigovori neosnovani te prihvaća takvo pravno shvaćanje i obrazloženje prvostupanjskog suda.

 

19. Navedeno pravno shvaćanje i obrazloženje prvostupanjskog suda je i u skladu s izloženim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetima u odlukama Rev 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. i Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023., stoga tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/ 22, 126/22).

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 467. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 28. studenog 2022.

 

                                                                                                               Sutkinja:

Vanda Senta, v.r.