REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EG, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 24. rujna 2024., broj: Pp-6353/2021-29, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog EG kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni EG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji okrivljeni EG proglašen je krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.800,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EG je, putem branitelja Luke Tomašića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o. u Rijeci, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, a u kojoj u bitnome navodi da sud nije nedvojbeno utvrdio jesu li lijekovi koje je okrivljenik konzumirao zbog tuberkuloze utjecali na rezultat alkotestiranja, da alkotestiranje nije provedeno sukladno uputama proizvođača što proizlazi iz iskaza svjedoka ĐG koji je naveo da se ne sjeća je li okrivljeniku objašnjavao način uporabe alkometra, je li pitao okrivljenika je li konzumirao cigarete i je li konzumirao hranu. Nadalje okrivljenik navodi da je sud propustio u obzir uzeti činjenicu da je okrivljenik u svom iskazu naveo da je osjetio u ustima bljuvotinu kad je doživio prometnu nesreću, te je brzo disao i bio pod stresom, a mobilni telefon policajca koji je vršio alkotestiranje je bio preblizu uređaja što je moglo dovesti do nepravilnog rada. Okrivljenik također navodi da je alkotestiranje provedeno prije nego što je naznačeno vrijeme u zapisniku o očevidu koji se ispunjavao tek naknadno i da testiranje nije obavljeno nakon proteka roka od 15 minuta od zadnje konzumacije alkohola.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge.
6. U odnosu na žalbene navode žalitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu, ovaj je Sud mišljenja da su isti neosnovani iz razloga što je iz spisu priležećeg zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 7. studenog 2021., broj: 02997243, razvidno da je okrivljenik izjavio da je konzumirao dva piva od pola litre prije jednog sata, a da je postupanje prema istome započelo 7. studenog 2021. u 13,25 sati, a okrivljenik je zapisnik koji mu je na licu mjesta uručen u ruke potpisao bez primjedbi, nije poricao rezultate testiranja prilikom čega je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 1,53 g/kg (umanjeno za dopuštenu granicu), što je potvrdio vlastoručnim potpisom.
6.1. Okrivljenikovi navodi koje je u odnosu na spomenuto iznosio tijekom postupka u svojoj obrani, te ponavlja sada u žalbi, nisu uvjerljivi, posebice jer su kontradiktorni spisu priležećoj materijalnoj dokumentaciji, nisu ničime dokazani i kao takvi su paušalni i usmjereni isključivo ka otklanjanju prekršajne odgovornosti.
6.2. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje provođenjem svih potrebnih dokaza da bi se nedvojbeno utvrdila krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj. Tako je pravilno utvrđeno da je 7. studenog 2021. u 13,05 sati okrivljenik doživio prometnu nesreću, nakon čega su policijski službenici pristupili licu mjesta i započeli s obavljanjem očevida. Iz zapisnika o očevidu je razvidno da je policija o nesreći obaviještena u 13,08 sati, a očevidu se pristupilo u 13,25 sati, koje vrijeme je navedeno i kao vrijeme početka postupanja prema okrivljeniku u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.
6.3. Svjedok UG, sin okrivljenika koji je bio očevidac prometne nesreće, u svom iskazu je naveo da se nesreća dogodila otprilike 5 minuta nakon što su vozilima krenuli iz kafića, te da je policija na mjesto događaja došla brzo, otprilike nakon 10 minuta. Dakle, imajući u vidu sadržaj spomenutih zapisnika, nedvojbeno je utvrđeno da se alkotestiranju okrivljenika na mjestu događaja prometne nesreće pristupilo sukladno uputama proizvođača odnosno po proteku roka od 15 minuta od zadnje konzumacije alkoholnih pića. Svjedok policijski službenik ĐG naveo je da se ne sjeća je li s okrivljenikom razgovarao o tome je li pušio i jeo hranu prije alkotestiranja, je li okrivljeniku dao upute o testiranju, dok je svjedok UG izjavio da nije čuo razgovor između policijskog službenika i okrivljenika jer je bio udaljen, no sadržaj zapisnika koji je okrivljenik vlastoručno potpisao svjedoči o tome da okrivljenik na isti nije imao primjedbe. Ostali navodi okrivljenika o tome da testiranje nije obavljeno u skladu s uputama ostali su na razini paušalnog isticanja jer se tijekom postupka nije pojavila sumnja u točnost rezultata alkotesta, a okrivljenik prilikom provođenja istog nije isticao primjedbe i nije poricao rezultate.
7. Nadalje, razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.800,00 eura a koja je kazna prvenstveno blaža vrsta kazne jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ničime nije opravdao preinačenje odluke o kazni.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
