REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JJ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. ožujka 2024., broj: Pp-6522/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. JJ za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna 120,00 EUR (sto dvadeset eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okr. JJ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. JJ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. ožujka 2024., broj: Pp-6522/2022-14, proglašen je krivim okr. JJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 170,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu, kao i nadopunu žalbe, je podnio okrivljenik osobno, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali proizlazi da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi kako mu nije omogućeno ispitivanje svjedoka ŽJ, jer je ispitan na ročištu na kojem nije pristupio okrivljenik, a opravdao je svoj nedolazak, čime očito smatra da počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi sa čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.
4.1.Međutim, svjedok ĐJ ispitan je izvanraspravno 24. veljače 2024., budući da se nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave (okrivljenik je opravdao svoj nedolazak). Naime, odredbom čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, kojom se uređuje mogućnost i uvjeti izvanraspravnog ispitivanja svjedoka i vještaka, propisano je:
"(7) Ako se nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan glavne rasprave ispitati svjedoke i vještake koji su se odazvali pozivu za raspravu. Zapisnik o njihovom ispitivanju pročitat će se na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.".
4.2. Okrivljeniku je, sukladno navedenoj odredbi, na glavnoj raspravi 19. ožujka 2024. pročitan zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka ŽJ. Nakon čitanja predmetnog zapisnika okrivljenik nije predlagao neposredno ispitivanje navedenog svjedoka niti suočavanje s njim.
4.3. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi sa čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.
5. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je presudu donijela sutkinja koja nije vodila postupak, čime očito smatra da počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona.
5.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupak provodila sudska savjetnica Jelena Ćurković, a odluku da je donijela sutkinja Ana Belić Radovan. Sudski savjetnici imaju ovlast provoditi postupak te predlagati nacrt odluke, a na temelju koje sudac donosi odluku, sukladno čl. 110. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj ., ., ., ., ., ., ., ., ., ., . i 36/24.), kako je to bilo u ovom postupku.
5.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi kako nije zatražen videonadzor od KBC Split, kako nije ispitana svjedokinja medicinska sestra CJ, kao niti svjedoci AJ i RJ, da ga je ispitani svjedok ŽJ lažno teretio za počinjenje prekršaja, kako je on samo dvije sekunde snimao prostorije bolnice i čekaonice i da je rekao ŽJ riječi „šta ćeš ti meni govoriti, kepec jedan mali, budalo jedna, ajde udari me kepecu “. Prilaže i izjavu od sina, RJ.
6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6.2. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka ŽJ, zaštitara u KBC Split, utvrdio je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. On je iskazivao okolnosno, detaljno i dosljedno, a on, kao zaposlenik KBC Split, nema razloga neistinito teretiti okrivljenika. Ovdje valja dodati kako prilikom ocjene dokaza treba uzeti u obzir i činjenicu da svjedok ima drugačiju procesnu ulogu od okrivljenika odnosno da za njega vrijedi da je lažno svjedočenje kazneno djelo, kakvu posljedicu u iznošenju obrane nema okrivljenik. Okrivljenik je, s druge strane, kontradiktoran. Prilikom iznošenja obrane negirao je da zaštitaru ŽJ uputio riječi za koje se tereti („šta ćeš ti meni govoriti, kepec jedan mali, budalo jedna, ajde udari me kepecu“), kao i činjenicu da je snimao prostorije bolnice i čekaonice, a u žalbi priznaje da je zaštitaru ŽJ uputio navedene riječi, tj. da ga je vrijeđao (iako ne priznaje da je vikao), kao i da je dvije sekunde snimao prostorije bolnice i čekaonice. Stoga ovaj sud također smatra da je činjenično stanje utvrđeno, pa suprotno žalbenim navodima, nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze. U vezi izjave RJ, okrivljenikova sina, koja izjava je kao dokaz dostavljena uz žalbu, valja reći kako ovaj sud nije ulazio u sadržaj iste. Naime, svjedoka, prije svjedočenja, nadležna tijela odnosno sud treba upozoriti na sva prava koja ima sukladno zakonu (upozorenja iz čl. 285. st. 3. i čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku), što ovdje nije slučaj.
6.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja kao i uzimajući u obzir samu težinu prekršaja odnosno protupravnu količinu u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je novčana kazna u visini 170,00 eura, kao maksimalna propisana novčana kazna, prestrogo izrečena. Naime, predviđena je novčana kazna od 20,00 do 170,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana, sve u vrijeme važenja najblažeg propisa za okrivljenika. Stoga, cijeneći okolnosti na način kako ih je cijenio prvostupanjski sud, ovaj sud smatra da je novčana kazna 120,00 eura primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio tako lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
Za točnost optravka – ovlašteni službenik
Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice
ZJ
