REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KD, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 27. prosinca 2023., broj: 98. Pp-5471/2023, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. KD kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. KD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 27. prosinca 2023., broj: 98. Pp-5471/2023, proglašen je krivim okr. KD da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 180,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. do 2. listopada 2023., kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 100,36 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 14,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama – obliku krivnje (namjera ili nehaj), a da iz obrane okrivljenika proizlazi da nije postojala svijest o počinjenju prekršaja, čime očigledno, iako to u žalbi izrijekom ne navodi, smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, kod takvih tvrdnji, okrivljenik, prije svega, zanemaruje odredbu čl. 25. Prekršajnog zakona, koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod prekršaja koji su predmet ovog prekršajnog postupka.

5.2. Stoga, ne može se prihvatiti osnovanom ni žalbena tvrdnja da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ostvarena time što obrazloženje presude ne sadrži razloge glede postojanja oblika krivnje. Naime, s obzirom da u činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim nije opisan ni jedan od oblika krivnje iz čl. 28. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud bi, upravo time da je u obrazloženju pobijane presude obrazlagao oblik krivnje, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Ovakav stav jasno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz-5/2022 od 8. veljače 2022.

5.3. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije utvrđeno da se radi o zajedničkoj obiteljskoj kući, pa da se ne može raditi niti o ekonomskom nasilju u obitelji, te uz žalbu prilaže zk izvadak za obiteljsku kuću.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, nakon provedenog dokaznog postupka, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, okrivljenik se prilikom ispitivanja pred sudom očitovao da se smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te je i okolnosno priznao počinjenje prekršaja, pa tako i činjenicu da se radi o zajedničkoj obiteljskoj kući

6.2. Žalbeni navodi kako se ne radi o zajedničkoj obiteljskoj kući i da se zato ne može raditi o ekonomskom nasilju u obitelji, ne mogu se isticati s uspjehom u žalbenom postupku. Sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu se iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, prethodno navedeni žalbeni navodi te dokazi ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

6.3. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane, pa njihova preocjena nije potrebna.

7. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je u vrijeme počinjenja prekršaja, a ujedno i najblažeg propisa za okrivljenika, bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, okrivljeniku je izrečena, prije svega, blaža vrsta kazne, a osim toga i novčana kazna u visini znatno ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne. Stoga, uzimajući u obzir navedeno, ne postoje okolnosti koje bi opravdale daljnje ublažavanje novčane kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.